- 1 -              Rev 3166/14-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3166/14-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika-protutužitelja Ž. Š. iz Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik K. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, predaje u posjed te isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1353/2013-2 od 11. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-851/11-37 od 14. ožujka 2013., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tuženika-protutužitelja u odnosu na dio presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1353/2013-2 od 11. rujna 2014. kojim je odbijena žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena toč. I. izreke presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-851/11-37 od 14. ožujka 2013. (kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev).

 

Odbacuju se dopune revizije tuženika-protutužitelja nazvane "Podnesak" od 22. travnja 2015. i 15. ožujka 2016. kao nepravovremene.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika-protutužitelja u odnosu na dio presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1353/2013-2 od 11. rujna 2014. kojim je odbijena žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena toč. II., III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-851/11-37 od 14. ožujka 2013. (kojom je odbijen protutužbeni zahtjev).

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Usvaja se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: ..., vlasnik čkbr. 3468/2 oranica u V. polju sa 1128 čhv, čkbr. 3595 oranica D. sa 628 čhv, u cijelosti, upisanih u zk.ul.br. 8854 k.o. P., a što je tuženik dužan trpjeti prijenos svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja odmah po pravomoćnosti ove presude, kao i tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 80.430,00 kuna, a sve to u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev protutužitelja koji glasi:

 

Dužan je tužitelj protutuženik Republika Hrvatska tuženiku protutužitelju Ž. Š. iz Z., ..., predati u posjed nekretnine upisane u zk.ul.br. 8854 k.o. P. koje su označene kao 3468/2 oranica u V. polju površine od 1128,00 čhv i 3595 oranica u D. površine 628,00 čhv, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev protutužitelja koji glasi:

 

Dužan je tužitelj protutuženik Republika Hrvatska tuženiku protutužitelju Ž. Š. iz Z., ..., isplatiti mjesečnu svotu od 6.322,00 kuna počevši od 4. mjeseca 2008. pa nadalje zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos po stopi iz odredbe čl. 29. ZOO-a sve do pravomoćnosti sudske odluke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev protutužitelja koji glasi:

 

Dužan je tužitelj protutuženik Republika Hrvatska tuženiku protutužitelju Ž. Š. iz Z., ..., isplatiti svotu od 1.891.212,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od utuženja do isplate te mu platiti trošak parbenog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate sve po stopi iz odredbe čl. 29. ZOO-a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj, pozivajući se na odredbe st. 1. toč. 1. i st. 2. čl. 382. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da ovaj revizijski sud preinači pobijanu presudu, podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

U odnosu na dio pobijane odluke koji se odnosi na tužbeni zahtjev, revizija nije dopuštena, u odnosu na dopune revizije tuženika-protutužitelja nazvane "Podnesak" od 22. travnja 2015. i 15. ožujka 2016. iste dopune revizija nisu pravodobne, dok u odnosu na dio revizije koji se odnosi na protutužbeni zahtjev revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5711, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

U odnosu na pobijani dio drugostupanjske odluke koji se odnosi na tužbeni zahtjev, vrijednost predmeta spora tog dijela iznosi 12.292,00 kn, a ne radi se o  sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP-a pa revizija tuženika-protutužitelja u odnosu na taj dio nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. točke 1. ZPP-a.

 

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U takvoj, tzv. izvanrednoj reviziji  stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tužiteljica-protutuženica po osnovi dosjelosti stekla pravo vlasništva na dvjema nekretninama koje u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište, koje je od 1987. tužiteljica-protutuženica posjedovala zajedno sa njenim pravnim prednikom D. dok je u zemljišnim knjigama upisan tuženik kao vlasnik tih nekretnina.

 

Međutim, navodi revidenta da: "Važna pravna pitanja koja proizlaze iz opisanih povreda su: pitanje utvrđivanja i načina okončanja postupka arondacije; pitanje kakvoće posjeda u postupcima arondacije koji nisu okončani na zakonom propisani način; pitanje stjecanja dosjelošću posjeda koji nije stečen temeljem zakonske procedure, posebno kada posjed nastavlja ili namjerava koristiti tijelo koje je pogrešno provodilo zakonsku proceduru; pitanje pravnog sljedništva i pravnog predništva između Republike Hrvatske (dalje: RH) i pravnih osoba koje nisu prestale postojati zbog stečaja", ne predstavljaju pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. i. 3. ZPP-a, a revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

 

Tako općenito postavljena pitanja samo po sebi nisu dovoljna za dopuštenost revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

 

Međutim, sve kada bi se i uzelo da je revident postavio određena revizijska pitanja, valja reći da revizija ne sadrži revizijske razloge, kao drugu procesnu pretpostavku u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Kako revizija u pogledu tužbenog zahtjeva ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti revizijske razloge, to nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti izjavljene revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Stoga je na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP-a reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev, vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na sva tri zahtjeva prelazi 200.000,00 kn, pa je revizija tuženika-protutužitelja u tom dijelu dopuštena osnovom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Stoga ju je ovaj revizijski sud, sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a, ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Predmet spora po protutužbenom  zahtjevu je zahtjev tuženika-protutužitelja da mu tužiteljica-protutuženica, po osnovi njegovog upisanog prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, preda te nekretnine u posjed, da mu isplati mjesečnu svotu od 6.322,00 kn od 4. mjeseca 2008. po osnovi bespravnog korištenja nekretnina te da mu isplati iznos od 1.891.212,00 kn na ime kupoprodajne cijene navedenih nekretnina.

 

U postupku je ocijenjeno da je tužiteljica-protutuženica stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću pa su nižestupanjski sudovi odbili protutužbeni zahtjev usmjeren na predaju predmetnih nekretnina i isplatu novčanih iznosa po osnovi korištenja i kupoprodaje predmetnih nekretnina, za koje tuženik-protutužitelj pogrešno smatra da predstavljaju njegovo vlasništvo.

 

Kako je revizija odbačena u odnosu na tužbeni zahtjev koji je pravomoćno prihvaćen i na temelju kojega je utvrđeno da je tužiteljica-protutuženica vlasnica predmetnih nekretnina, a tuženik-protutužitelj svoj protutužbeni zahtjev temelji na svom pravu vlasništva, i ovaj revizijski sud također ocjenjuje protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja neosnovanim, jer je upravo u pravnom odnosu prema tuženiku-protutužitelju pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica-protutuženica vlasnica predmetnih nekretnina.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju, u odnosu na dio pobijane odluke koji se odnosi na protutužbeni zahtjev, odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Punomoćniku tuženika-protutužitelja prijepis pobijane presude dostavljen je 29. rujna 2014., a što proizlazi iz uredno potpisane potvrde o dostavi (dostavnice) koja se nalazi u spisu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP-a revizija se izjavljuje u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.

 

Tuženik-protutužitelj je, po punomoćniku, protiv pobijane presude dopune revizije izjavio 15. ožujka 2016. i 22. travnja 2015., dakle po proteku roka za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 4. ZPP-a.

 

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a dopune  revizija od 22. travnja 2015. i 15. ožujka 2016. valjalo odbaciti kao nepravovremene.

 

 

Zagreb, 25. listopada 2017.