- 1 -              Rev 1418/17-2

Broj: Rev 1418/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika M. P. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u S., protiv tuženice – protutužiteljice M. P. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. Č., odvjetnica u S., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja – protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob - 125/17-2 od 14. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P Ob - 295/16 od 19. prosinca 2016., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja – protutuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev M. P. na uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kuna počevši od 15. travnja 2014. pa nadalje s pripadajućom zateznom kamatom, a sve kako je to precizno odlučeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica – protutužiteljica naknaditi tužitelju – protutuženiku 2.500,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice – protutužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod t. I. izreke za iznos od 1.500,00 kuna (izreka pod t. I. prvostupanjske presude). Prihvaćena je žalba tuženice – protutužiteljice kao djelomično osnovana i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod t. I. izreke na način da je tužitelj – protutuženik obvezan doprinositi na ime uzdržavanja tuženice – protutužiteljice iznos od 1.000,00 kuna mjesečno počevši od 15. travnja 2014. pa nadalje zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a sve kako je to precizno odlučeno izrekom pod t. II. drugostupanjske presude.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj – protutuženik zbog pravnog pitanja o kojemu prema ocjeni revidenta ovisi odluka u sporu, a važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se ista preinači shodno u reviziji iznijetim navodima.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa  i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj – protutuženik postavlja pitanje: „Može li sud svojom odlukom produljiti uzdržavanje preko zakonskog maksimuma iako nije podnesena tužba za produljenje uzdržavanja?" Pritom ističe da je ovo pitanje važno kako bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer revizijski sud o ovom pitanju još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Navedenim revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, niti na zauzeta shvaćanja revizijskog suda koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Isto tako, da bi se postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci.

U navedenom po ovom pitanju nisu ispunjene pretpostavke iz naprijed citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za razmatranje osnovanosti revizije, čime je temeljem čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Obzirom na ostale revizijske navode valja reći da shodno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.

Zagreb, 25. listopada 2017.