Poslovni broj Gž-1833/2017-2

                                                                             

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Vesni Bjelousov, u građansko pravnoj stvari tužiteljice H. r., j. u., Z., P…, OIB: …, zastupane po punomoćnici M. C., odvjetnici iz Z., protiv tuženog A. S. iz R. A., W. …, W…, koga zastupa punomoćnik R. H., odvjetnik iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Povrv-526/2016-14 od 6. veljače 2017., 25. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              "Odbija se prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovog suda, kao neosnovan."

 

              Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenog razloga navedenog u čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13. i 28/13., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu.                                       

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj je sud, kojemu je povjereno postupanje u konkretnoj pravnoj stvari dana 22. rujna 2017. godine, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a.

 

Međutim, osnovano tuženik ukazuje sadržajno žalbenim navodima da je donošenjem pobijanog rješenja pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pozivom na odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91. i 88/01).

 

Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je dana 18. travnja 2016. godine, odnosno u trenutku kada je Republika Hrvatska već postala članica Europske unije, s tim da tuženik ima domicil u drugoj državi.

 

Uredba Vijeća (EZ) broj 44/2001 u Republici Hrvatskoj primjenjuje se na postupke otpočete u razdoblju od 1. srpnja 2013. do 9. siječnja 2015. godine.

 

Navedena Uredba novelirana je Uredbom (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012.

 

Prema čl. 66. st. 1. te Uredbe proizlazi da se primjenjuje na sudske postupke koji su u tijeku, na vjerodostojne isprave koje su formalno sastavljene ili registrirane te na sudske nagodbe koje su potvrđene ili sklopljene na dan 10. siječnja 2015. godine.

 

Odredbom čl. 5. st. 1. iste Uredbe propisano je da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. do 7. tog poglavlja

 

Odredbom čl. 7. st. 1. Uredbe uređeno je da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, s tim da ako nije drugačije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

 

U konkretnoj pravnoj stvari, predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje HRT pristojbe po osnovi isporučene radiodifujske usluge.

 

To znači da za tako postavljeni tužbeni zahtjev, tuženik može biti tužen u Republici Hrvatskoj, jer se radi o zahtjevu za ispunjenje obveze za koju tužitelj tvrdi da je nastala po osnovi pružene usluge za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj i to bez obzira na njegov domicil.

 

Žalbeni navodi tuženika, koji su podredno istaknuti, i to u smislu da tužba nije dostavljena prema pravilima o osobnoj dostavi, ne dovode u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Ovo stoga jer je spisu priložena dostavnica iz koje proizlazi da je upravo tuženik primio rješenje o ovrsi, odnosno ne postoji opaska dostavljača da je eventualno treća osoba primila navedeno pismeno, a niti je u tom smislu istaknuta tvrdnja u prigovoru protiv tog rješenja o ovrsi.

 

Na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja nemaju utjecaja niti žalbene tvrdnje da tužba nije prevedena na njemački jezik, obzirom da će takve navode u smislu odredbe čl. 102. i 103. ZPP-a, tuženik moći istaknuti u postupku koji će uslijediti.

 

Obzirom da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali da bi i uz pravilnu primjenu materijalnog prava o prigovoru nenadležnosti suda trebalo jednako odlučiti, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, temeljem čl. 380. toč. 2. u svezi sa čl. 381. i 368. st. 2. ZPP-a.

 

 

U Osijeku 25. listopada 2017.

 

 

Sutkinja

Vesna Bjelousov, v. r.

 

 

    Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

                               Blaženka Vuletić