- 1 -              Revr 772/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 772/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene S. J. - P. iz Ž., OIB: ... (dalje: tužiteljica), zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženika - protutužitelja: 1. A. d.o.o., S., OIB: ..., i 2. O. d.o.o., S., ... OIB: ... (dalje: tuženici), oba zastupani po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, isplate i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-1221/14 od 31. svibnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-385/14 od 15. rujna 2014., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pr-385/14 od 26. srpnja 2017., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

1. Odbija se revizija tuženika 1. A. d.o.o. i 2. O. d.o.o., kao neosnovana.

 

2. Tužiteljici S. J. - P. ne dosuđuju se troškovi odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da izvanredni otkaz Ugovora o radu od 3. lipnja 2002. nije dopušten i da radni odnos tužiteljice temeljem Ugovora o radu br. 493 koji je zaključen 18. prosinca 1998. nije prestao (točka I. izreke), naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici naknadu izgubljene plaće u ukupnom iznosu od 164.640,76 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, sve kako je to specificirano u izreci (točka II. izreke), naloženo je tuženik pod 1. isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete iznos od 5.679,21 kn (točka III. izreke) te je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 89.172,50 kn, dok je sa više zatraženim iznosom od 23.217,50 kn traženje tužiteljice odbijeno kao neosnovano (točka IV. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom, suđeno je:

 

„I. Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava žalba tuženika - protutužitelja i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-385/14 od 15. rujna 2014.:

 

a) potvrđuje u pobijanom dijelu i to u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da izvanredni otkaz Ugovora o radu od 3. lipnja 2002. nije dopušten, kao i u točki II. i III. izreke;

 

b) preinačuje u pobijanom dijelu i to u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da radni odnos tužiteljice temeljem Ugovora o radu br. 493 koji je zaključen 18. prosinca 1998. nije prestao, i tužbeni zahtjev tužiteljice se u tom pobijanom dijelu odbija kao neosnovan.

 

II. Odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena (točka IV. izreke presude).

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu na način da sud odbije tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je odgovorila na reviziju. U odgovoru u bitnom osporava revizijske navode i predlaže odbiti reviziju tuženika.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji pozivaju tuženici i osporavaju zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica opravdano, zbog bolesti, odbila raditi prekovremeno. Tuženici smatraju da za taj zaključak nema dokaza, odnosno da „ni iz jednog dokaza provedenog u postupku ne proizlazi da je tužiteljica bila bolesna s trenutkom kad je odbila izvršiti nalog poslodavca“.

 

Međutim, iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da sud odlučnu činjenicu - da je tužiteljica zbog zdravstvenih poteškoća opravdano odbila raditi jedan sat prekovremeno - utvrdio na temelju izvedenih dokaza (priložena medicinska dokumentacija, iskaz tužiteljice, iskaz njene liječnice).

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te s tim u vezi zahtjev za naknadu plaće i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

 

U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica radila kod tuženika A. d.o.o. na temelju ugovora o radu (koji je ugovor tijekom parničnog postupka preuzeo tuženik O. d.o.o.) i da je tuženik A. d.o.o. donio 3. lipnja 2002. odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz obrazloženje da je tužiteljica dana 1. lipnja 2002. na zahtjev poslodavca odbila raditi duže od punog radnog vremena i to sat vremena.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije počinila povredu obveze iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01 i 82/01 - dalje: ZR) jer je opravdano, zbog bolesti, odbila raditi prekovremeno kritične prigode.

 

S obzirom na to da je takvim obrazloženjem revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava revizija tuženika sadržajno iscrpljena, to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u točki 1. izreke ove presude.

 

Odbijen je zahtjev tužiteljice da se tuženicima naloži platiti joj troškove odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.