- 1 -              Rev 1759/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1759/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz P., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva V. V. i P. J. u O., protiv tuženika J. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & p. iz Z., Pisarnica O., O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3758/2011-3 od 21. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2352/2007-80 od 14. lipnja 2011., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Nalaže se tuženiku J. O. d.d. Z., Podružnica O., ...., da tužiteljici A. B. iz P., V. ..., isplati iznos od 67.811,00 kn (slovima: šezdesetsedamtisućaosamstotinajedanaestkuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po visini određenoj Uredbom o visini zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena koja teče:

 

na iznos od 793,06 kn od 11. studenog 2006.g. do isplate,

na iznos od 1.252,36 kn od 11. prosinca 2006.g. do isplate,

na iznos od 3.049,84 kn od 11. veljače 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.252,36 kn od 11. ožujka 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.262,36 kn od 11. travnja 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.262,36 kn od 11. svibnja 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.262,36 kn od 11. lipnja 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.240,53 kn od 11. srpnja 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.240,53 kn od 11. kolovoza 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.240,53 kn od 11. rujna 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.240,53 kn od 11. listopada 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.240,53 kn od 11. studenog 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.240,53 kn od 11. prosinca 2007.g. do isplate,

na iznos od 1.218,54 kn od 11. siječnja 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.218,54 kn od 11. veljače 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.218,54 kn od 11. ožujka 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.228,54 kn od 11. travnja 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.228,54 kn od 11. svibnja 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.481,74 kn od 11. lipnja 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.446,06 kn od 11. srpnja 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.446,06 kn od 11. kolovoza 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.446,06 kn od 11. rujna 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.446,06 kn od 11. listopada 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.446,06 kn od 11. studenog 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.446,06 kn od 11. prosinca 2008.g. do isplate,

na iznos od 1.425,05 kn od 11. siječnja 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.425,05 kn od 11. veljače 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.425,05 kn od 11. ožujka 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.425,05 kn od 11. travnja 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.425,05 kn od 11. svibnja 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.425,05 kn od 11. lipnja 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. srpnja 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. kolovoza 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. rujna 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. listopada 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. studenog 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. prosinca 2009.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. siječnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. veljače 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. ožujka 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. travnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. svibnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. lipnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. srpnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. kolovoza 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. rujna 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. listopada 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. studenog 2010.g. do isplate,

na iznos od 1.412,34 kn od 11. prosinca 2010.g. do isplate,

 

pa nadalje sve do 65 godine života tužiteljice iznos od 1.412,34 kn, dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude sa zakonskom zateznom kamatom koja na svakomjesečni iznos rente teče od 11-tog u mjesecu za taj mjesec do isplate, a dospjevajuće obroke najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, te da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 11.822,52 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2011.g. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti te nižestupanjske presude preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, a tužiteljici naloži da tuženiku plati parnični trošak, kao i trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP je propisano da u reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnosi te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s time u vezi dopuštenosti revizije potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U reviziji je tuženik naznačio materijalnopravno pitanje koje glasi:

 

"Da li oštećenik kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade i rentu po tom osnovu za ubuduće iako kod njega postoji profesionalna, a ne opća, nesposobnost za rad, te iako nije dokazao da ga poslodavac nije mogao rasporediti na druge poslove koje može obavljati s preostalom radnom sposobnosti, a posebno ako su izostali njegovi pokušaji da se zaposli s takvom preostalom radnom sposobnosti?"

 

Što se tiče razloga važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tuženik se poziva na pravno shvaćanje ovog suda izraženo u odluci Rev-x 1106/11-2 od 11. travnja 2012.

 

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) prihvatili tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi od 2. travnja 2003., da je kod tužiteljice utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, za koju je uzrok ozljeda na radu 60% i bolest 40%, da bolest tužiteljice ne bi dovela do gubitka sposobnosti za rad, međutim da su ozljede tužiteljice zadobivene u prometnoj nezgodi iz 2003. (za koju je odgovoran tuženik) dovele do pogoršanja degenerativnog procesa kralješnice, do neurološkog oštećenja ishijatičnog živca te je zbog ozljede mozga došlo do psihičke izmijenjenosti kod tužiteljice, pa da je neposredan uzrok odlaska tužiteljice u mirovinu upravo ozljede nastale 2. travnja 2003. (prometna nezgoda), da poslodavac tužiteljice nema mogućnosti da joj ponudi radno mjesto sukladno kontraindikacijama (dugotrajno i pretežno stajanje i hodanje, prisilni položaj kralježnice i tijela, dizanje i prenošenje tereta težih iznad 10 kg, kao i svaki drugi teži fizički rad), da je tužiteljica od odlaska u mirovinu u studenom 2006. do kraja 2010. primila manje 67.811,10 kn, nego što bi primila da je bila u radnom odnosu, da tužiteljica gubi izgubljenu zaradu u iznosu od 1.412,36 kn mjesečno sve do 65 godine života što proizlazi iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

 

Slijedom izloženog, a imajući na umu sadržaj materijalnopravnog pitanja koje je tuženik naznačio u reviziji, za zaključiti je da nije riječ o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u ovom sporu. To iz razloga jer u naznačenom pitanju revident polazi od pretpostavke da oštećenik "nije dokazao da ga poslodavac nije mogao rasporediti na druge poslove koje može obavljati s preostalom radnom sposobnosti", suprotne činjeničnom utvrđenju u predmetnom postupku da "njena (tužiteljičina) radna organizacija nema mogućnosti da joj ponudi radno mjesto sukladno kontraindikacijama (dugotrajno i pretežno stajanje i hodanje, prisilni položaj kralježnice i tijela, dizanje i prenošenje tereta težih iznad 10 kg, kao i svaki drugi i teži fizički rad)".

 

Prema tome, nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje revidenta na odluku ovog suda broj Rev-x 1106/11-2 od 11. travnja 2012. u smislu st. 3. čl. 382. ZPP (razlozi važnosti) jer (suprotno navodima revizije), nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj, pa tako ni pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. Naime, iz navedene revizijske odluke u bitnom proizlazi da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tužitelj nije radio prije ozljede i ostvarivao zaradu, a niti se nakon ozljeđivanja pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, pa da u utuženom vremenskom razdoblju nije izgubio nikakvu zaradu. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen pozivom na čl. 195. st. 2. ZOO.

 

U ovom postupku o takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (slijedom svega naprijed izloženog), doista nije riječ.

 

Kako revizija tužitelja ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, to je valjalo reviziju protiv drugostupanjske presude odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP).

 

Zagreb, 25. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.