- 1 -              Rev 659/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 659/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z. i II-tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1970/10-2 od 11. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7547/04-57 od 5. ožujka 2010., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice R. H. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je I-tuženiku i II-tuženiku solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 24.900,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2010. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 11.910,04 kn, sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 11.300,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 18. prosinca 2001. do 4. ožujka 2010., zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška za razdoblje od 8. veljače 2010. do 4. ožujka 2010., te zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.941,72 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tužiteljici isplatiti I- tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.859,75 kn, a II. tuženiku iznos od 3.054,09 kn, sve u roku od 15 dana dok je točkom IV. izreke odbijen preostali dio zahtjeva I- tuženika na naknadu parničnog troška u iznosu od 8.750,25 kn, kao i preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška II-tuženika u iznosu od 8.948,41 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja pod točkom I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba II-tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška za iznos od 2.670,00 kn, točkom II. izreke preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke kojim je solidarno obvezan II-tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 24.900,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 11.910,00 kn, te u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je odbijen zahtjev II-tuženika za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 6.278,41 kn na način da je odbijen zahtjev tužiteljice da joj II- tuženik solidarno isplati iznos od 24.900,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknadi parnični trošak u iznosu od 11.910,00 kn. Tužiteljici je naloženo naknaditi II- tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu od 6.278,41 kn, u roku od 15 dana te trošak sastava žalbe u iznosu od 1.537,50 kn, u roku od 15 dana.

 

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja i odbijen zahtjev tužiteljice u odnosu na II-tuženika tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužiteljici i troškova sastava revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi-osobito uvažavajući razloge  iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovanje novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda-trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se ona njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke: 1) da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg ju podnosi, 2) da se radi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i 3) da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužiteljica je u reviziji postavila pitanje sljedećeg sadržaja:

 

"Može li Županijski sud pored nesporno utvrđenog pravnog sljedništva društva Z. d.o.o. i II. tuženika Z. h. d.o.o. i pored pravilnog utvrđenja pasivne legitimacije i odgovornosti društva Z. d.o.o., pravnog prednika II tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na II tuženika?"

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženicima radi naknade nematerijalne i materijalne štete koja je tužiteljici nastala prilikom pada na nogostupu ulice koji je bio pokriven neočišćenim snijegom i ledom, sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka polazeći od utvrđenja da je do štetnog događaja u kojem je tužiteljica ozlijeđena došlo zbog neočišćenog snijega i leda na nogostupu ulice, za čije održavanje i nadzor su odgovorni tuženici i da u ponašanju tužiteljice nema krivnje, prihvatio je tužbeni zahtjev i naložio tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici prouzročenu štetu sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Sud drugog stupnja preinačava presudu suda prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika ocjenjujući pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda glede pasivne legitimacije i odgovornosti II-tuženika.

 

Drugostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je člankom 9. Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 16/98) propisano da, iznimno od članka 8. Odluke, pravna osoba koja održava nerazvrstane ceste, između ostalog, ne obavlja radove na održavanju i uklanjanju snijega i leda s pješačkih staza već se isti uklanja u skladu s propisima o komunalnom redu, a da iz Ugovora o čišćenju snijega s javnoprometnih površina u zimskoj sezoni 2001/2002., proizlazi da je Grad Zagreb poslove čišćenja snijega i leda s javnoprometnih površina u razdoblju od 15. studenoga 2001. do 15. ožujka 2002. (u kojem razdoblju se dogodio predmetni štetni događaj) povjerio trgovačkom društvu Z. d.o.o., ocjenjuje da Z. c. d.o.o. kao pravni prednik II-tuženika nisu pasivno legitimirane već da je pasivno legitimirano trgovačko društvo Z. d.o.o. (kao pravni subjekt različit od ranijeg pravnog prednika II-tuženika) koje nije bilo utuženo, zbog čega odbija tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika.

Prema ocjeni ovog suda, pitanje naznačeno u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer iz sadržaja pitanja jasno proizlazi da se odnosi na okolnosti konkretnog slučaja. Prema tome nije riječ o pravnom pitanju koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP. Iako već zbog izloženog nije odlučno, valja navesti, da u reviziji nisu navedeni razlozi važnosti postavljenog pitanja, pa u svakom slučaju, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke dopuštenosti predmetne revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti reviziju tužiteljice i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.