- 1 -              Rev 139/17-2

Broj: Rev 139/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. D. iz K., OIB: ... i drugotužiteljice Z. D. iz K., OIB: ..., koje oboje zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., protiv tuženika B. b. A., R Austrija, K., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-148/2016 od 25. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci P-1026/14-7 od 30. siječnja 2015., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija prvotužitelja i drugotužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretninama tužitelja određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. Ovr-402712 od dana 2. travnja 2012.god. na temelju ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od dana 15. ožujka 2007. god., potvrđenog kod javnog bilježnika V. P. iz R. pod posl. br. OU-11174/2007 od dana 29. ožujka 2007. god.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadokandi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana.“

2. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 131.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče po stopi od 12% godišnje od dana 30. siječnja 2015. god. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio prvotužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i usvojiti tužbeni zahtjev odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iznesene u reviziji i predlaže reviziju odbiti. Potražuje naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

U ovoj parnici tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje nedopustivosti ovrhe, pa se dakle radi o imovinsko-pravnom sporu u kojem se dopuštenost revizije prosuđuje prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

U konkretnom slučaju tužitelj vrijednost predmeta spora nije naznačio u tužbi, a to nije učinio do upuštanja tuženika u raspravljanje (čl. 40. st. 2. i 4. ZPP). Kad je tužitelj to propustio učiniti, vrijednost predmeta spora, postupajući u skladu s odredbom čl. 40. st. 4. ZPP, mogao je do zaključenja glavne rasprave utvrditi jedino prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud nije rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora.

Budući da tužitelj u tužbi i do upuštanja tuženika u raspravljanje nije naznačio vrijednost predmeta spora, niti je vrijednost predmeta spora utvrdio prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 40. st. 4. ZPP, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP).

Pritom nije odlučna činjenica da je tuženik u odgovoru na tužbu naznačio vrijednost predmeta spora od 4.111.688,18 kn, jer je samo tužitelj prema citiranoj odredbi čl. 40. st. 2. ZPP ovlašten u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

S obzirom na navedeno, predmnijevana vrijednost predmeta spora (50.000,00 kn) pobijanog dijela presude ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, slijedom čega je reviziju tužitelja kao nedopuštenu valjalo odbaciti (čl. 392. st. 1. ZPP).

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer se radi o trošku koji nije nužan za ovaj postupak (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 25. listopada 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.