- 1 -              Rev 1414/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1414/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I tužitelja V. Š., II tužitelja D. Š., III tužitelja T. Š. i IV mlljt. tužiteljice V. Š., zastupane po zakonskom zastupniku V. Š., svi iz Z., svi zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar S. M. (prije KB S. M.) iz Z., kojeg zastupa punomoćnica K. B. O., dipl. iur., te umješača na strani tuženika C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gžn-780/12-2 od 15. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3821/05-67 od 17. ožujka 2011., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti I tužitelju na ime naknade štete iznos 224.025,37 kn sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci, te isplatiti II-IV tužitelju na ime naknade štete iznos od po 220.000,00 kn svakom, sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci. Pod toč. II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu 195,00 kn sa zateznim kamatama od 20. ožujka 2004. do isplate, za iznos 100,00 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2004. do isplate i za iznos 390,49 kn sa zateznim kamatama od 16. travnja 2004. do isplate. Ujedno je pod toč. III izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I i III izreke.

 

Protiv citirane drugostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže reviziju prihvatiti i nižestupanjsku presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda, podredno nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelji su predložili istu odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnji revidenta, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva niti sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Prihvaćanjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju tuženik opisno ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju tuženik također opisno ističe u reviziji, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje.

 

Naime, u konkretnom slučaju sud drugog stupnja je odgovorio na žalbeni navod zašto prihvaća razloge suda prvog stupnja kojim je odbio provođenje novog vještačenja te saslušavanja liječnika koji su primili i liječili prednicu tužitelja. Isto tako ovaj sud prihvaća i obrazloženje suda drugog stupnja da se radi o očitoj omašci u pisanju datuma pri izradi Nalaza i mišljenja vještaka u dijelu u kojem su vještaci citirali laboratorijske nalaze od 18.03.2004., odnosno 22.03.2004., a na koju okolnost su se vještaci i usmeno detaljno očitovali te obrazložili i sadržajno ostali kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

 

Drugi opsežni prigovori revidenta odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku i time takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije moguće iznositi u ovoj revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP.

 

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, predmet tužbenog zahtjeva jest naknada štete zbog smrti Š. Š., supruge I tužitelja i majke II-IV tužitelja, a u revizijskom stupnju postupka sporna je odgovornost za nastalu štetu.

 

Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da je Š. Š. preminula 9. travnja 2004. zbog akutnog abdomena, a da je smrtni ishod posljedica pogreške u liječenju, a što je utvrđeno da je vještačenjem koje je provedeno po medicinskim vještacima iz Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z.

 

Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je sada pok. prednica II-IV tužitelja odnosno supruga I tužitelja preminula zbog pogreške u liječenju, pravilno su primijenili i materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZOO) kada su presudili da je tuženik odgovoran zbog smrti Š. Š., kao i odredbu čl. 200. st. 1. i čl. 201. st. 1. ZOO te tužiteljima dosudili pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne bolove u iznosu od po 220.000,00 kn zbog smrti majke i supruge, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke, koju visinu tuženik nije određeno osporio.

 

Isto tako nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili odredbu čl. 193. st. 1. ZOO kada su dosudili materijalnu štetu prema računima za uobičajene troškove pogreba u iznosu 2.628,38 kn i troškove ukopa u iznosu 1.396,99 kn sa zateznim kamatama od plaćanja računa, a koja visina materijalne štete također nije osporena.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.