- 1 -              Revr 1083/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1083/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. S. iz V., drugotužitelja D. K. iz K., trećetužitelja M. Ž. iz I., četvrtotužiteljice S. P. iz V., petotužitelja T. B. iz V., šestotužitelja Z. F. iz V., sedmotužitelja S. G.1 iz K., osmotužitelja Ž. N. iz N., devetotužiteljice K. B. iz M., desetotužitelja I. G. iz R., jedanaestotužitelja P. K. iz R., dvanaestotužitelja D. L. iz V., trinaestotužitelja S. G.2 iz M., četrnaestotužitelja R. M. iz I., petnaestotužitelja H. S. iz V., šesnaestotužitelja D. K.1 iz L., sedamnaestotužiteljice B. D. iz I., osamnaestotužitelja M. M.1 iz L., devetnaestotužitelja M. K. iz B., dvadesetotužitelja M. M.2 iz V., dvadesetprvotužitelja B. Ž. iz Č., dvadesetdrugotužitelja F. F. iz L., dvadesettrećetužiteljice S. T. iz V., dvadesetčetvrtotužitelja M. G. iz D. V., dvadesetpetotužitelja J. P. iz Č.,  dvadesetšestotužiteljice T. V. iz V., dvadesetsedmotužitelja D. K.2 iz V., dvadesetosmotužitelja V. K. iz I., dvadesetdevetotužitelja B. V. iz G. K., i tridesetotužitelja Đ. K. iz Š., koje zastupaju punomoćnice I. B. dipl. iur., M. H.1 dipl. iur. i M. H.2, dipl. iur. iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-808/13-2 od 7. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-73/12-38 od 17. prosinca 2012., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je tuženici naloženo isplatiti prvotužitelju bruto iznos  od 7.782,28 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, drugotužitelju bruto iznos od 11.864,46 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, trećetužitelju bruto iznos od 7.944,74 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, četvrtotužiteljici bruto iznos od 4.932,14 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, petotužitelju bruto iznos od 6.370,72 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, šestotužitelju bruto iznos  od 10.867,55 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, sedmotužitelju bruto iznos od 9.935,33 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, osmotužitelju bruto iznos od 11.262,60 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, devetotužiteljici bruto iznos od 7.800,77 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, desetotužitelju bruto iznos 10.998,49 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, jedanaestotužitelju bruto iznos od 10.629,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvanaestotužitelju bruto iznos od 8.129,63 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, trinaestotužitelju bruto iznos od 9.143,40 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, četrnaestotužitelju bruto iznos od 10.343,04 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, petnaestotužitelju bruto iznos od 7.515,86 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, šesnaestotužitelju bruto iznos od 11.018,27 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, sedamnaestotužiteljici bruto iznos od 7.080,34 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, osamnaestotužitelju bruto iznos od 7.781,32 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, devetnaestotužitelju bruto iznos od 10.444,34 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetotužitelju bruto iznos od 9.233,03 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetprvotužitelju bruto iznos od 11.100,44 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetdrugotužitelju bruto iznos od 12.919,88 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesettrećetužiteljici bruto iznos od 6.874,67 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetčetvrtotužitelju bruto iznos od 10.406,77 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetpetotužitelju bruto iznos od 11.048,68 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetšestotužitelju bruto iznos od 10.862,47 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetsedmotužitelju bruto iznos od 6.550,01 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetosmotužitelju bruto iznos od 11.819,88 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvadesetdevetotužitelju bruto iznos od 9.487,14 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude i tridesetotužitelju bruto iznos od 8.889,87 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, sve u roku od 8 dana. Ujedno je naloženo tuženici da tužiteljima na ime troškova postupka solidarno isplati iznos od 18.000,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena, a djelomično prihvaćena žalba tuženice te je presuda suda prvog stupnja u dijelu odluke o glavnoj stvari potvrđena dok je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je naloženo tuženici na ime troškova isplatiti iznos od 18.000,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno da ukine nižestupanjske presude i presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su u reviziji određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki izvanredna revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenika Kaznionice L., za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih sati prekovremenog rada (u mjesecima kad je u radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan), za koje smatraju da ih poslodavac pogrešno obračunavao tijekom razdoblja od lipnja 2006. do lipnja 2009.

 

Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka prihvatio je tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja, zaključujući u bitnom da je između stranaka došlo do spora glede evidencije prekovremenih sati, a radi se o tužiteljima koji su državni službenici čiji je rad organiziran u smjenama ili u turnusu. Sudovi pritom polaze od odredbe čl. 10. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05 i 107/07 - dalje: ZDS), čl. 92. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/03 - dalje: ZR/04) odnosno čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11) te odredbe čl. 39. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 150/04, 77/07 i 98/07 - dalje: KU/04) i čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08 - dalje: KU/08). Navedenim odredbama KU/04 i KU/08 je propisano da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog radnih fonda sati, koji je pak definiran kao sati koje službenik treba raditi u tekućem mjesecu a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

 

Nadalje, sudovi se pozivaju na tumačenje odredbe čl. 44. st. 10. i 12. KU/08 koje je na sjednici 16. svibnja 2012. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, prema kojem se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu dobiju na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati, koji se pak dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati- pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Ako djelatnik radi na blagdan ili neradni dan određen zakonom, plaća mu se uvećava za rad blagdanom odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca, kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.

 

Slijedom svega navedenog, sudovi (cijeneći pritom izvedene dokaze) zaključuju da je tuženica tužiteljima pogrešno obračunavala broj ostvarenih prekovremenih sati, za koje im nije isplatila u tužbi zatražene iznose na ime uvećane plaće, sukladno odredbama čl. 39. st. 1. KU/04 i čl. 44. st. 1. KU/08.

 

Tuženica je reviziji postavila sljedeća pravna pitanja:

 

"Da li se tumačenje Zajedničke komisije koje je dano na sjednici održanoj 16. svibnja 2012. ima primijeniti i na ranije važeći Kolektivni ugovor odnosno općenito prije davanja tog tumačenja?"

 

"Da li propisi i tumačenja Zajedničke komisije koji su važili do donošenja tumačenja od dana 16. svibnja 2012. razlikuju dva fonda sati: redovni mjesečni fond sati i redovni mjesečni fond radnih sati, te da li prema njima u fond sati koji se koristi za izračun prekovremenih sati službenika koji rade u smjenama i turnusima ulaze blagdani i neradni dani ili ne?"

 

U odnosu na razloge važnosti tuženica navodi da je riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni obzirom da je riječ o pravnim pitanjima o kojima "revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a tužbe kakva je predmetna podnesene su pred većim brojem općinskih sudova u Republici Hrvatskoj." Pritom u odnosu na prvo postavljeno pitanje, argumentirajući važnost tog pitanja ukazuje na rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5491/11-2 od 5. siječnja 2012., smatrajući da predmetna odluka upućuje na zaključak da se tumačenje Zajedničke komisije od 16. svibnja 2012. ne može primijeniti u ovom predmetu.

 

Međutim, revizijski navod da se pred prvostupanjskim sudovima vodi veći broj sporova sa identičnim tužbenim zahtjevom kao u ovom sporu, nema značaj određeno iznesenog razloga važnosti postavljenog pitanja, jer činjenica eventualnog vođenja većeg broja sporova sama po sebi ne znači da postoje razlozi važnosti nekog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Niti pozivanje tuženice na rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5491/11-2 od 5. siječnja 2012., ne predstavlja dostatan razlog važnosti prvog postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tim drugostupanjskim rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u istovrsnom predmetu, kako bi prvostupanjski sud raspravio na koje odredbe Kolektivnog ugovora se primjenjuju tumačenja Zajedničke komisije od 2. ožujka 2005., te tumačenja od 14. ožujka 2006. i 6. studenoga 2009., odnosno kako bi upozorio parnične stranke na (eventualnu) potrebu pribavljanja pojašnjenja danih tumačenja Zajedničke komisije. Dakle, u toj odluci sud nije izrazio shvaćanje o postavljenom pitanju, koje se odnosi na vremenske odrednice primjene tumačenja Zajedničke komisije od 16. svibnja 2012., pa se ne može zaključiti da bi se radilo o pitanju o kojemu postoji različita shvaćanja drugostupanjskih sudova - radi čega se to pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP.

 

Slijedom navedenog, u podnesenoj reviziji nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, zbog čega je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP valjalo odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.