- 1 -              Rev-x 1000/16-3

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1000/16-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., podružnica T. Z., Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i B. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G., iz Z., radi utvrđenja vlasništva i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-673/14-2 od 29. travnja 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-564/12-82 od 25. studenoga 2013., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2017.

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»I              Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da su tužiteljica K. M. iz Z., i tuženik Z. h., podružnica T. Z., Z., suvlasnici lokala br. 017, površine 23 m2, na tržnici G., u jednakim dijelovima.

 

              2. Nalaže se tuženiku Z. h., podružnica T. Z., Z., da tužiteljici K. M. iz Z., isplati iznos od 366.562,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2001. g. do konačnog plateža.

 

3. Tuženik je dužan tužiteljici platiti parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od presuđenja do konačnog plateža, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II              Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 59.688,00 kn u roku od 15 dana.«

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

»I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-564/12-82 od 25. studenoga 2013. u točki I izreke i u dijelu točke II izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška za iznos od 33.125,00 kn.

 

II Preinačuje se ista presuda u dijelu točke II izreke u kojem je tuženik uspio sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 33.125,00 kn do iznosa od 59.688,00 kn (za iznos od 26.563,00 kn) i sudi:

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za isplatu daljnjeg troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 26.563,00 kn kao neosnovan.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.«

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Revident navodi kako drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, ali ne ističe o kojim žalbenim navodima je riječ. Navodi kako se drugostupanjski sud pozvao na razloge prvostupanjske presude i na taj način u drugostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, te da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Protivno navodima revizije drugostupanjska presuda sadrži sve jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a također je i žalbeni sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva na lokalu broj 017, površine 23,00 m2 na tržnici G., kao i isplata iznosa od 366.562,00 kn, što iznosi razliku sredstava uloženih u izgradnju predmetnog lokala, te ispunjenje obveze iz čl. 8. Sporazuma br. 4780/99 o sufinanciranju i davanju u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme između prednika tuženika i prednika tužiteljice.

 

Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U  tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da su Sporazum o sufinanciranju prostora na tržnici G. od 3. rujna 1999. sklopile pravna osoba M. p. d.o.o. iz Z.,  i prednik tuženika T. Z. d.o.o.;

 

- da navedeni Sporazum nije potpisala tužiteljica i da se ista ne nalazi ni u kakvom pravnom odnosu kako prema M. p. d.o.o., tako i prema predniku tuženika.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi prvog i drugog stupnja su utvrdili da tužiteljica nije aktivno legitimirana osoba za vođenje postupka. Naime, ista nije ugovorna strana niti potpisnica predmetnog Sporazuma od 3. rujna 1999. Također je utvrđeno da ista nema nikakvog potraživanja prema tuženiku, odnosno da ista nije dokazala da bi s trgovačkog društva M. p. d.o.o. na tužiteljicu prešlo bilo kakvo potraživanje te bivše pravne osobe.

 

S obzirom da ista nije dokazala da bi bila pravni sljednik trgovačkog društva, ne postoji obveza tuženika prema tužiteljici, kako za isplatom iznosa od 366.562,00 kn, tako tužiteljica nema ni aktivnu legitimaciju na traženje da se utvrdi da je suvlasnica kioska/lokala navedenog i pobliže opisanog u izreci presude.

 

Okolnost da bi sporazum od 3.  rujna 1999. predstavljao ugovor o ortaštvu nije od utjecaja jer tužiteljica u navedenom sporazumu nije ugovorna strana.

 

S obzirom da su sudovi utvrdili kako tužiteljica nije aktivno legitimirana za postavljanje tužbenog zahtjeva, pravilno su isti odbili tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske odluke, ako ih prihvaća, ili na razloge neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Prema st. 2. istog članka, u slučaju iz st. 1. ovog članka revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom da revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude u pogledu primjene materijalnog prava, koje je u ovoj presudi trebalo samo ponoviti, isti se na temelju odredbe čl. 396.a ZPP odlučio pozvati na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se objaviti na internetskim stranicama.

 

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v. r.