- 1 -              Rev 2530/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2530/13-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. n. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z. protiv I. tuženice N. B. i II. tuženika R. B., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik M. B. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11493/11-2 od 22. svibnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-32/10-38 od 21. rujna 2011., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11493/11-2 od 22. svibnja 2012. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-44/2009 javnog bilježnika u Z. V. M. od 15.01.2009. godine u odnosu na N. B. iz Z. za iznos 112.937,84 kn sa kamatama od 26.12.2008. godine do isplate, te za iznos troškova ovršnog postupka.

 

II. Ukida se navedeni platni nalog u preostalom dijelu u odnosu na N. B. iz Z., te u cijelosti u odnosu na R. B. iz Z.

 

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

 

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-32/10-38 od 21. rujna 2011. u pobijanim dijelovima pod toč. I. i III. izreke, te sudi:

 

1.      Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl. broj Ovrv-44/09 javnog bilježnika V. M. u Z. od 15. siječnja 2009. u odnosu na N. B. za iznos od 112.937,84 kn sa kamatama od 26. prosinca 2008. do isplate, te za iznos troškova ovršnog postupka 5.599,62 kn.

 

2.      Nalaže se tužitelju naknaditi I. i II. tuženicima parnični trošak u iznosu od 21.525,00 kn, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. i II. tuženicima trošak žalbe u iznosu od 3.906,25 kn, u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da žalbu tuženika odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu posredničke provizije u iznosu od 114.985,00 kn koju mu nisu platili I. i II. tuženici, iako ih je upoznao sa prodavateljem nekretnine koju je kasnije I. tuženica kupila.

 

U postupcima koji su prethodili revizijskom je utvrđeno:

 

- da su se direktor tužitelja i tuženici upoznali u ordinaciji tuženika kojom prilikom je direktor tužitelja objasnio II. tuženiku čime se bavi, te mu je ovaj rekao da on i I. tuženica traže nekretninu za proširenje poslovanja;

 

- da je direktor tužitelja obavijestio tuženike da je pronašao nekretninu koja se prodaje, a za koju je smatrao da bi tuženici mogli biti zainteresirani;

 

- da je direktor tuženika upoznao tuženike sa radnicima tvrtke T. d.o.o. u čijem vlasništvu je bila predmetna nekretnina;

 

- da nekretnina u tom trenutku nije bila predviđena kao građevinska parcela sukladno tada važećem GUP-u;

 

- da su nakon rješenja problema oko GUP-a tuženici nastavili pregovore oko kupoprodaje predmetne nekretnine sa tvrtkom T. d.o.o.;

 

- da su tuženici i tvrtka T. d.o.o. 19. prosinca 2007. osnovali trgovačko društvo F. d.o.o. u čiji je temeljni kapital tvrtka T. d.o.o. unijela jedan temeljni ulog u iznosu od 4.628.600,00 kn u stvarima - predmetnoj nekretnini;

 

- da su istog dana 19. prosinca 2007. tvrtka T. d.o.o. i I. tuženica N. B. sklopili ugovor o prodaji i prijenosu poslovnog udjela u društvu F. d.o.o. kojim je tvrtka T. d.o.o. prodao i prenio I. tuženici svoj poslovni udjel u nominalnom iznosu 4.628.600,00 kn čime je I. tuženica postala vlasnicom predmetne nekretnine.

 

U okviru činjeničnih navoda na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, a na temelju odredbe čl. 835. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 63/08 – dalje: ZOO) prvostupanjski sud je održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. V. M. od 15. siječnja 2009. u odnosu na I. tuženicu za iznos 112.937,84 kn, te ga ukinuo u odnosu na II. tuženika.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, na način da je ukinuo navedeni platni nalog i u odnosu na I. tuženicu.

 

Pri tom je drugostupanjski sud svoju odluku obrazložio na način da je iz izvedenih dokaza, prvenstveno iz iskaza direktora tužitelja (list 74-75 spisa) moguće utvrditi da su stranke imale poslovne prostore u istoj zgradi te su tako tuženici jednog dana kazali da žele ordinaciju premjestiti bliže cesti. Drugostupanjski sud je mišljenja da iz ovog iskaza, iako direktor tužitelja kasnije navodi da je dobio usmeni nalog da posreduje za tuženike, ne proizlazi da bi se tužitelj obvezao dovesti tuženike u vezu s osobom koja bi s njima pregovarala o sklapanju ugovora, a još manje da bi mu se tuženici obvezali isplatiti proviziju ako ugovor bude sklopljen.

 

Drugostupanjski sud navodi da tužitelj nije dokazao da bi upravo sa I. tuženicom uopće sklopio ugovor o posredovanju u smislu utvrđenih prava i obveza koje bi iz njega proizlazile, a niti da bi I. tuženicu doveo u vezu s osobom koja bi s njom pregovarala kao i da bi ugovor bio sklopljen između prodavatelja i I. tuženice kada bi tek ona bila u obvezi isplatiti proviziju.

 

Međutim revident u reviziji protiv drugostupanjske presude, osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženi zaključak drugostupanjskog suda.

 

Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za sudove prvog i drugog stupnja koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ista mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio.

 

U konkretnom slučaju kada se u drugostupanjskoj presudi iznosi ocjena da tužitelj nije dokazao da bi upravo sa I. tuženicom uopće sklopio ugovor o posredovanju u smislu utvrđenih prava i obveza koje bi iz njega proizlazile, a niti da bi I. tuženicu doveo u vezu s osobom koja bi s njom pregovarala, kao i da bi ugovor bio sklopljen između prodavatelja i I. tuženice ostaje nejasno na koji način je drugostupanjski sud došao do zaključka da tužitelj nije I. tuženicu doveo u vezu s osobom koja bi s njom pregovarala o kupnji predmetne nekretnine, kad iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da su tuženici zajedno tražili nekretninu, da je direktor tužitelja tuženicima zajedno ponudio predmetnu nekretninu, te da je sama I. tuženica iskazala da je ona osobno direktoru tužitelja izjavila da od posla odustaju.

 

Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a – valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi I. i II. tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem ovog suda i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano, imajući pritom na umu odredbu čl. 15. st. 4. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama ("Narodne novine" broj 107/07) koja se primjenjuje u konkretnom slučaju.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.