- 1 -              Rev 1278/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1278/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. J. iz Š., H., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice N. S. iz K. B., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi poništaja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1623/14-2 od 7. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-952/14-6 od 18. srpnja 2014., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Poništava se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 23. listopada 2012. godine između pok. A. J. i tuženice N. S., ..., K. B.

Nalaže se zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zaprešiću izvršiti brisanje prava vlasništva tuženice na nekretnini upisnoj u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zaprešiću u z.k.ul. 271 k.o. L. i to 2/3 dijela i 1/4 dijela k.č.br. 793 u naravi kuća br. ..., gosp. zgrade i dvorište u H. u 90 čhv; k.č.br. 794/2 u naravi oranica u H. od 75 čhv, uz istovremen upis tih nekretnina u vlasništvo prijašnjeg vlasnika pok. A. J. iz Š., ..., OIB: ...

Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zaprešiću u z.k.ul. 271 k.o. L. i to 2/3 dijela i 1/4 dijela k.č.br. 793 u naravi kuća br. ..., gosp. zgrade i dvorište u H. u 90 čhv; k.č.br. 794/2 u naravi oranica u H. od 75 čhv, ulazi u ostavinsku masu iza pok. A. J. iz Š., ..., OIB: ...

Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.“

 

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li sud koji ex offo pazi na ništetnost ugovora može odbiti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi poništava se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 23. listopada 2012. godine između pok. A. J. i N. S. bez provođenja i jednog jedinog dokaznog prijedloga i bez postojanja i jednog jedinog dokaza na temelju kojeg bi mogao utvrditi da pok. A. J. u vrijeme sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije bila poslovno sposobna. Navedeno iako je primjenjivom odredbom čl. 280. ZOO, a nastavno činjenici da pok. A. J. nije mogla shvatiti značaj ugovora, određeno da se mana volje smatra zabludom koja je razlog za zahtijevanje poništaja ugovora?

 

2. Da li je prvostupanjski sud obzirom je dužan paziti na ništetnost tijekom cijelog postupka, ukoliko je već utvrdio postojanje razloga za ništetnost, mogao bez provođenja i jednog dokaza donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev upravljen na poništaj ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ili je u gornjem predmetu trebao utvrditi ništavost ugovora?“

 

Tužitelj kao razlog važnosti ukazuje na odluku revizijskog suda Rev-151/08 od 12. siječnja 2009.

 

Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi poništaja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 23. listopada 2012. između njegove majke A. J. i tuženice navodeći kao razlog nesposobnost za rasuđivanje A. J. uzrokovane njezinim zdravstvenim stanjem. Shvaćanje je nižestupanjskih sudova da nesposobnost za rasuđivanje predstavlja razlog za ništetnost ugovora, a ne za pobojnost radi čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Također je shvaćanje nižestupanjskih sudova da sud ne može protivno čl. 2. st. 1. ZPP odlučiti o onom što nije u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno utvrditi ugovor ništetnim, u slučaju ako se tužbenim zahtjevom traži poništaj ugovora.

 

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda prema kojem je podnošenjem tužbe na poništenje Ugovora tužitelj odredio predmet spora i ograničio raspravljanje suda u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP prema kojoj odredbi sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku pa sud nije ovlašten umjesto postavljenog zahtjeva na poništenje ugovora prihvatiti zahtjev na utvrđenje ugovora ništavim jer bi time prekoračio tužbeni zahtjev. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Osim toga tužitelj nije pravilno naveo razlog važnosti, budući se u odluci ovog suda Rev-151/08 nije radilo o istoj činjeničnoj, niti pravnoj situaciji kao u ovom postupku. Naime, u predmetu Rev-151/08 predmet spora je bilo utvrđenje ništavim ugovora o darovanju obzirom se radilo o nedopuštenoj pobudi koja je utjecala na stranku koja je sklopila sporni ugovor.

 

Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.