- 1 -              Rev 886/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 886/13-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. pok. J., S., kojeg zastupa punomoćnica J. A., odvjetnica u K., protiv tuženika: 1. N. L. i 2. D. L., oboje iz M., koje zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 1707/10-2 od 4. travnja 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Krku broj P - 1007/08-15 od 2. veljače 2010., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 1707/10-2 od 4. travnja 2012. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja i odlučeno o troškovima postupka, pa se u ovom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženicima da tužitelju slobodno od osoba i svojih stvari predaju prizemlje stambene zgrade u M., na adresi ..., koja se nalazi na grč. 76/3 k.o. B. (izreka pod I. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku iznos od 9.300,00 kuna (izreka pod II. prvostupanjske presude).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za predaju u isključivi posjed, slobodnog od osoba i stvari prizemlje stambene zgrade u M., na adresi ..., koja se nalazi na grč. 76/3 k.o. B., te u dijelu u kojem je u istoj točki izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 7.770,00 kuna (izreka pod I. drugostupanjske presude). Međutim, (pozivom na odredbe čl. 373.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za predaju u suposjed slobodnog od osoba i stvari prizemlje stambene zgrade u M., na adresi ..., koja se nalazi na grč. 76/3 k.o. B., zatim kojem je u istoj točki izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 4.612,50 kuna, te u točki II. izreke na način da se nalaže tuženicima da tužitelju slobodno od osoba i svih svojih stvari predaju u suposjed prizemlje stambene zgrade u M., na adresi ..., koja se nalazi na grč. 76/3 k.o. B., te da tužitelju naknade parnični trošak od 4.612,50 kuna. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.300,00 kuna (izreka pod II. drugostupanjske presude). Izrekom pod III. drugostupanjske presude obvezani su tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.921,87 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja i odlučeno o troškovima postupka reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja na predaju u suposjed prizemlja stambene zgrade u M., na adresi ..., koja se nalazi na grč. 76/3 k.o. B..

 

Drugostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 46. st. 1. u svezi s odredbom čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) prihvatio zahtjev tužitelja na predaju u suposjed prizemlja stambene zgrade u M. na adresi …, koja se nalazi na grč. 76/3 k.o. B., cijeneći utvrđenim: - da su tužitelj i tuženik N. L. suvlasnici predmetne nekretnine, - dok nije sporno da se tuženici nalaze u isključivom posjedu te nekretnine bez suglasnosti tužitelja, te - da se posjed tuženice D. L. temelji na odobrenju tuženika N. L..

 

Obzirom na razloge u kojima je drugostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja, tuženik u reviziji osnovano ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ne zadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a zbog kojih se nedostataka ne može ispitati. Naime, u kontekstu činjeničnih navoda tuženika pod. 1. da je u posjedu prizemlja stambene zgrade u M. na adresi …, koja se nalazi na grč. 76/3 k.o. B. temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora s suvlasnikom nekretnine D. M. od 25. srpnja 1986., a predmet kojeg ugovora je bila jedna soba veličine 25 m2, nije jasno je li između suvlasnika zgrade s trenutkom sklapanja ovog ugovora bilo ugovoreno da pojedine posebne dijelove zgrade koriste kao vlasnici tih dijelova dok svoje idealno vlasništvo ne pretvore u etažno vlasništvo u smislu u to vrijeme važeće odredbe čl. 50. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine" broj 52/73 – dalje ZVDZ), te ako je, je li riječ o pravnom poslu u kojem je sudjelovao tužitelj.

 

Prema odredbi čl. 50. u to vrijeme važećeg ZVDZ-a, vlasnici idealnih dijelova zgrade mogli su ugovorom odrediti da pojedine posebne dijelove zgrade koriste kao vlasnici tih dijelova dok svoje idealno vlasništvo ne pretvore u etažno vlasništvo po postojećim propisima, a kojim ugovorom se uređuju međusobni odnosi vlasnika koji su zaključili ugovor. Dakle, slično pravnom uređenju uspostavljenom odredbom čl. 42. st. 1. ZVDSP-a, suvlasnici su mogli na neki način međusobno podijeliti posjed stvari, što vrijedi i za izvršavanje svih ili nekih zajedničkih ovlasti glede stvari.

 

U okolnostima da tužitelj kao suvlasnik predmetne nekretnine nije ograničen u izvršavanju svoje pravne vlasti sklopljenim ugovorom koji ga obvezuje u pravnom odnosu prema tuženicima (a nije došlo do osnivanja etažnog vlasništva), prema postavljenom zahtjevu na „...predaju u suposjed slobodno od osoba i stvari ...“ valja voditi računa da kod izvršavanja prava vlasništva glede cijele stvari, shodno odredbi čl. 38. st. 1. ZVDSP-a, svaki suvlasnik smije glede suvlasničke stvari izvršavati sve vlasničke ovlasti, ali to smije činiti bez suglasnosti ostalih jedino ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (mogućnost izvršavanja suvlasničkih ovlasti ograničena je time što i ostali suvlasnici imaju suvlasničke ovlasti glede suvlasničke stvari).

 

Kako je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može podnijeti, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, te čl. 166. st. 3. ZPP-a u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će u dijelu kojem je ukinuta drugostupanjska odluka ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.