1

Poslovni broj: Gž-666/2016-2

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. A. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku O. S., odvjetniku iz S., protiv tuženika A. S. iz D., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj 15 Povrv-865/15 od 07. travnja 2016., 25. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba tužitelja se uvažava pa se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 15 Povrv-865/15 od 07. travnja 2016. godine i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 15 Povrv-865/15 od 07. travnja 2016. godine utvrđeno je da se smatra da je tužitelj povukao tužbu te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D. pod poslovnim brojem Ovrv-…5 od 01. lipnja 2015. godine u cijelosti.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu:ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu tuženik poriče sve žalbene navode i predlaže da ju sud drugog stupnja odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

Žalba je osnovana.

 

Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom na primjenu odredbe čl.465.st.1. i čl.98.st.1. ZPP-a – jer na prvo ročište održano dana 15. ožujka 2016. godine nije pristupio tužitelj, odnosno jer je na to ročište za tužitelja pristupio zamjenik (odvjetnica Ž. K.) punomoćnika (odvjetnik O. S.) bez potpisanih punomoći.

 

Osnovane su žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio i odredbu čl.465.st.1. i čl.98.st.1. ZPP-a, pa je takvim nezakonitim postupanjem onemogućio tužitelju raspravljanje u sporu čime je učinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.6. ZPP-a.

 

Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj, prije održavanja prvog ročišta u spis dostavio punomoć za zastupanje po svojim točno određenim radnicima. Na prvo ročište u ovom sporu male vrijednosti, koje je održano dana 15. ožujka 2016. godine (list 49),  za tužitelja nisu pristupili kao punomoćnici osobe za koje je prethodno u spis dostavljena punomoć, već je pristupila odvjetnica Ž. K. kao zamjenik punomoćnika odvjetnika O. S. temeljem zamjeničke punomoći (list 51), zamolivši pri tome da se punomoćniku tužitelja dodjeli kraći rok za dostavu po tužitelju potpisane punomoći, no navedenom zahtjevu sud prvog stupnja nije udovoljio već je postupio kao da za tužitelja na ročište nije nitko pristupio te donio pobijano rješenje.

 

Isto tako, iz spisa proizlazi i to da je u spis predmeta dana 17. ožujka 2016. godine zaprimljen podnesak (list 52) odvjetnika O. S. kao punomoćnika tužitelja, predan na poštu na dan (15.03.2016.) održavanja navedenog prvog ročišta, uz koji je dostavio sudu za sebe urednu po tužitelju potpisanu punomoć te zamjeničku punomoć za odvjetnicu Ž. K..

 

Imajući u vidu naprijed navedene činjenice, u pravu je tužitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl.98.st.1. i da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta za donošenje pobijanog rješenja primjenom odredbe čl.465.st.2. ZPP-a.

 

Naime, odredbom čl.465.st.1. ZPP-a je propisano da se smatra da je tužitelj povukao tužbu ako ne dođe na prvo ročište na koje je uredno pozvan – osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u raspravljanje. Navedenom odredbom je propisano presumirano povlačenje tužbe, no primjena te odredbe pretpostavlja potpunu pasivnost tužitelja, tj. situaciju kada za njega nitko ne pristupi na to ročište, o čemu se ne može govoriti u konkretnom slučaju. U konkretnom slučaju, kada je za tužitelja na ročište pristupio punomoćnik odnosno njegov zamjenik, makar i bez uredno potpisanih punomoći – ali je zatražio da mu se dozvoli zastupanje tužitelja uz obvezu da u vrlo kratkom roku dostavi potpisane punomoći, ne može se govoriti o takvoj pasivnosti tužitelja koja je sankcionirana odredbom iz čl.465.st.1. ZPP-a. To tim više što u navedenoj situaciji, u skladu sa odredbom čl.98.st.2. ZPP-a, sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, s tim da će u tom slučaju narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za poduzimanje parnične radnje. Tek ukoliko punomoćnik odnosno stranka ne bi postupili prema navedenoj odredbi sud bi bio u mogućnosti donijeti rješenje pozivom na primjenu odredbe čl.465.st.1. ZPP-a, no kako sud prvog stupnja nije postupio na način kako to propisuje odredbe čl.98.st.2. ZPP-a, već je odmah donio rješenje iz odredbe čl.465.st.1. ZPP-a, tužitelju je onemogućeno raspravljanje u parnici.

 

Slijedom naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.369.st.1. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijano rješenje a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak u kojem će sud ponovno zakazati ročište nakon čega će donijeti odgovarajuću zakonitu odluku.

 

Bjelovar, 25. listopada 2017.