- 1 -              Revt 218/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 218/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.o.o, ranije N. K. d.o.o. B., S., kojeg zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., protiv tuženika Stečajna masa A. M. d.d. u stečaju, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D. S., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1374/13-3 od 23. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1237/03 od 26. studenog 2003., u sjednici održanoj 25. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da tuženica A. M. d.d. u stečaju ne posjeduje niti je posjedovala valjan dokaz da u stečajnu masu prijavi nekretninu – lokal 120. m2 koji se nalazi u B., niti je ikada bila u posjedu navedene nekretnine, za izlučenje iste nekretnine iz stečajne mase i poništenje svih akata u vezi raspolaganja nekretninom. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku 56.364,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Naime, drugostupanjska presuda, obzirom da se donosi povodom pravnog lijeka podnijetog protiv prvostupanjske presude, može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja – i s njom glede utvrđenog činjeničnog supstrata čini određeno pravno jedinstvo, pa drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore koje je tužitelj isticao tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i na koje je taj sud dao odgovor, nije donio nejasnu ili kontradiktornu odluku i počinio bitnu povredu postupka time što je konstatirao da prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja i što se pozvao na razloge iz prvostupanjske presude. Kod utvrđivanja relevantnih činjenica (uz pravilnu primjenu odredbe čl. 221.a ZPP-a) ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Pri tom valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev za izlučenje nekretnine iz stečajne mase i poništenje svih akata u vezi raspolaganja nekretninom.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja nakon što su utvrdili slijedeće odlučne činjenice: - da tužitelj svoje izlučno pravo temelji na Ugovoru o zamjeni poslovnog prostora kojim je usuglašena zamjena prava korištenja, a ne prava vlasništva na nekretninama i to na rok od jedne godine, – da (posebno cijeneći sadržaj presude I. Opštinskog suda u Beogradu br. P – 2593/02 i Vrhovnog suda br. U – 28/02 /list 56., 57. i 105. spisa/) tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni jedan pravni osnov stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te posebno - kada je riječ o pravnom poslu na kojeg se poziva (Ugovor o zamjeni poslovnog prostora), da sadržaj tog ugovora nije stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, niti je tužitelj dokazao način (modus) stjecanja ove nekretnine prema ovom pravnom poslu (prema utvrđenju nižestupanjskih sudova iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu /list br. 4. – 7. spisa/ proizlazi da je u vlasničkom listu upisana Republika Srbija kao vlasnik predmetne nekretnine).

 

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

U navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, kako pravo na kojeg se poziva tužitelj nije upisano u zemljišnim knjigama ili u kojoj drugoj javnoj knjizi u smislu odredbe čl. 79. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/00, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12), pravilno su nižestupanjski sudovi osnovanost zahtjeva tužitelja cijenili prema odredbama čl. 79. st. 1. i čl. 80. ovog Zakona. Bitan sadržaj pravnog posla (u smislu odredbi čl. 67. – 73. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/, kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11/) na kojeg se poziva tužitelj je zamjena prava korištenja na nekretninama i to na rok od jedne godine, a ne prava vlasništva, pa se tužitelj neosnovano poziva na ovaj ugovor kao osnov za stjecanje prava vlasništva. Kod navedenog utvrđenja (da je tužitelj sklopio pravni posao o zamjeni prava korištenja predmetne nekretnine i to na rok od jedne godine, a ne o ugovor koji bi bio valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva), neosnovano se tužitelj u reviziji poziva i na pretpostavke eventualnog stjecanja prava vlasništva dosjelošću, jer u navedenom utvrđenju nižestupanjskih sudova takvom posjedu nedostaje kvaliteta savjesnog posjeda kao pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću. S druge strane, u reviziji se ne mogu iznositi nove činjenice koje se odnose na materijalnopravnu osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Kada je riječ o revizijskim navodima koji se odnose na zahtjev tužitelja usmjeren na „poništenje svih akta u vezi s raspolaganjem spomenutom nekretninom“, valja reći da tužitelj niti u revizijskim navodima ne precizira o kojim „aktima“ je riječ, niti pobliže ističe razloge pobojnosti u smislu odredbe čl. 111. ZOO-a.

 

Predmet sklopljenog Ugovora o zamjeni su kako nekretnine u Republici Srbiji, tako i nekretnine u Republici Hrvatskoj, pa se tužitelj kod tumačenja i primjene ovog Ugovora u reviziji neosnovano poziva i na pogrešnu primjenu odredbe čl. 21. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 88/01).

 

Obzirom da tužitelj u postupku nije dokazao da je nad predmetnom nekretninom stekao prava na koja se poziva, neosnovano se poziva i na primjenu odredbi Aneksa G – Ugovora o pitanjima sukcesije ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 2/04).

 

Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393 ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.