- 1 -              Rev-x 1110/15-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1110/15-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz G., kojeg zastupaju punomoćnice I. Z. i I. Z. B., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu u L., protiv tuženice Općine G., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, i po protutužbi tuženice Općine G. kao protutužiteljice (dalje: tuženice) protiv tužitelja B. B. kao protutuženika (dalje: tužitelja), radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-3772/13-2 od 14. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-642/09-117 od 22. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-3772/13-2 od 14. srpnja 2014. potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-642/09-117 od 22. veljače 2013. u dijelu kojim je odbijen zahtjev koji se odnosi na naknadu troškova ulaganja u prostorije zgrade na k.č. 105/1 k.o. G. u iznosu 227.947,80 kn (toč. IV. izreke prvostupanjske presude).

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I.  Revizija tužitelja u ostalom dijelu odbacuje se kao nedopuštena.

 

              II.  Podnesak tužitelja od 3. rujna 2015. nazvan "nadopuna revizije tužitelja" odbacuje se kao nepravovremeno podnesena revizija.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              »I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik podruma koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade sagrađene na kč.br. 105/1 upisane u k.o. G., a koji podrum je prikazan na skici vještaka A. B. u nalazu od 7. veljače 2011. i označen kao nekadašnji prostor drvarnice, vinskog podruma, odnosno štale, a koja skica iz nalaza vještaka čini sastavni dio ove presude, te da ovaj podrum predstavlja pertinenciju stana tužitelja, pa da je slijedom toga tuženik dužan priznati tužitelju vlasništvo tog dijela podruma i o tome izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u 48/100 dijela prizemnog dijela stambene zgrade, ranije podruma, sagrađene na k.č. 105/1 k.o. G..

 

              III. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Tužena Općina G. dužna je isplatiti tužitelju B. B. na ime ulaganja u prostorije prizemlja zgrade sagrađene na kč. 105/1 zgr. k.o. G. iznos od 52.933,20 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja do isplate, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena.

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji se odnosi na ulaganje u prostorije prizemlja zgrade sagrađene na k.č. 105/1 zgr. k.o. G. preko dosuđenog dijela u iznosu od 227.947,80 kuna.

 

              V. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

Nalaže tužitelju-protutuženiku B. B. da nadoknadi tuženici Općini G. novčani iznos od 127.397,22 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 18% godišnje od 30. lipnja 2002. do 30. srpnja 2002., po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007., a po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena od 1. siječnja 2008. do isplate na iznose, i to:

- iznos od 3.378,35 kuna od 30. travnja 1998.

- iznos od 3.425,94 kune od 31. svibnja 1998.

- iznos od 3.454,48 kune od 30. lipnja 1998.

- iznos od 3.454,48 kune od 31. srpnja 1998.

- iznos od 3.425,94 kune od 31. kolovoza 1998.

- iznos od 3.464,00 kuna od 30. rujna 1998.

- iznos od 3.530,62 kune od 31. listopada 1998.

- iznos od 3.549,65 kuna od 30. studenoga 1998.

- iznos od 3.549,65 kuna od 31. prosinca 1998.

- iznos od 3.568,68 kuna od 31. siječnja 1999.

- iznos od 3.635,30 kuna od 28. veljače 1999.

- iznos od 3.692,40 kuna od 31. ožujka 1999.

- iznos od 3.692,40 kuna od 30. travnja 1999.

- iznos od 3.692,40 kuna od 31. svibnja 1999.

- iznos od 3.692,40 kuna od 30. lipnja 1999.

- iznos od 3.692,40 kuna od 31. srpnja 1999.

- iznos od 3.682,88 kune od 31. kolovoza 1999.

- iznos od 3.701,91 kune od 30. rujna 1999.

- iznos od 3.711,43 kune od 31. listopada 1999.

- iznos od 3.711,43 kune od 30. studenoga 1999.

- iznos od 3.730,46 kune od 31. prosinca 1999.

- iznos od 3.739,98 kuna od 31. siječnja 2000.

- iznos od 3.759,01 kuna od 29. veljače 2000.

- iznos od 3.759,01 kuna od 31. ožujka 2000.

- iznos od 3.749,50 kuna od 30. travnja 2000.

- iznos od 3.739,98 kuna od 31. svibnja 2000.

- iznos od 3.720,95 kuna od 30. lipnja 2000.

- iznos od 3.701,91 kuna od 31. srpnja 2000.

- iznos od 3.682,88 kuna od 31. kolovoza 2000.

- iznos od 3.663,85 kuna od 30. rujna 2000.

- iznos od 3.654,33 kune od 31. listopada 2000.

- iznos od 3.673,36 kuna od 30. studenoga 2000.

- iznos od 3.682,88 kuna od 31. prosinca 2000.

- iznos od 3.692,40 kuna od 31. siječnja 2001.

- iznos od 3.739,98 kuna od 28. veljače 2001., sve do isplate u roku od 15 dana.

 

VI. Odbija se protutužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa u točki V. izreke u iznosu od 75.759,64 kune uvećano za zakonske zatezne kamate.

 

VII. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

Ništav je i bez pravne valjanosti ugovor broj 167/92 zaključen 9. listopada 1992. između pravnog prednika tužitelja B. L. kao kupca i Fonda u stambeno komunalnoj oblasti Općine P. kao prodavatelja u dijelu kojim se prodaje „podrum“ kao sastavnom dijelu stana na kojem je postojalo stanarsko pravo u zgradi sagrađenoj na zgr. č. 105/1 upisane u zk. ul. 231 k.o. G..

 

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu da u knjizi položenih ugovora za k.o. G. izvrši upis brisanja podruma sa imena tužitelja B. B.

 

VIII. Svaka stranka snosi svoj trošak.«

 

              Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

»Djelomično se odbija, kao neosnovana žalba tužitelja – protutuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, posl.br. P-642/09-117 od 22. veljače 2013., u njenim toč. I, II, IV i VII.«

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

»I. Djelomičnim usvajanjem žalbi tužitelja – protutuženika i tuženice – protutužiteljice ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu posl.br. P-642/09-117 od 22. veljače 2013. u njenim toč. III., V. i VIII. – i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Usvajanjem žalbe tuženice – protutužiteljice ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu posl.br. P-642/09-117 od 22. veljače 2013. u njenoj toč. VI. (kojom je odbijen protutužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa u toč. V. izreke u iznosu od 75.769,64 kuna, uvećano za zatezne kamate).

 

III. O troškovima žalbenog dijela postupka ostavljeno je da se odluči u konačnoj odluci.«

 

              Protiv drugostupanjske presude (toč. I., II., IV. i VII. izreke prvostupanjske presude) reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače i prihvati tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, a podredno zahtjev za naknadu za izvršena ulaganja.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

              Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev na utvrđenje prava vlasništva stambenog (podrumskog) prostora pobliže opisanog u točki I. izreke prvostupanjske presude, uz priznanje tog prava i izdanje tabularne isprave kao da je tužitelj suvlasnik 48/100 dijela prizemnog dijela stambene zgrade, prije podruma, sagrađene na k.č. 105/1 k.o. G. (točka II. ) koji je također odbijen kao neosnovan.

 

              Ujedno je odbijen i eventualno kumulirani zahtjev na naknadu troškova ulaganja u prostorije u prizemlju zgrade sagrađene na k.č. 105/1 zgr. k.o. G. preko dosuđenog dijela i to u iznosu 227.947,80 kn (točka IV.).

 

              Konačno, predmet revizijskog stupnja postupka je i prihvaćeni protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Ništav je i bez pravne valjanosti ugovor broj 167/92 sklopljen 9. listopada 1992. između pravnog prednika tužitelja L. B. kao kupca i Fonda u stambeno komunalnoj oblasti Općine P. kao prodavatelja u dijelu kojim se prodaje „podrum“ kao sastavni dio stana na kojem je postojalo stanarsko pravo u zgradi sagrađenoj na zgr. č. 105/1 upisane u zk. ul. 231 k.o. G.

 

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu da u knjizi položenih ugovora za k.o. G. izvrši upis brisanja podruma s imena tužitelja B. B."

 

U odnosu na točke I., II. i VII. izreke prvostupanjske presude potvrđene drugostupanjskom pobijanom presudom

 

U predmetnom slučaju glede tužbenog zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva iz točke I. izreke kao vrijednost predmeta spora označen je iznos 74.028,00 kn, pa tako označena vrijednost predmeta spora ne prelazi graničnu vrijednost iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

U odnosu na zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva 48/100 dijela prizemnog dijela stambene zgrade iz točke II. izreke nije označena vrijednost predmeta spora pa imajući na umu odredbu čl. 40. st. 5. u vezi st. 4. te odredbe, riječ je o iznosu 50.000,00 kn, koji iznos također ne prelazi graničnu vrijednost 200.000,00 kn.

 

Konačno, ista situacija vrijedi i za vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva iz točke VII. izreke, budući da i za protutužbeni zahtjev nije označena vrijednost predmeta spora.

 

Zbog toga je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu vodeći podredno računa i o tome da predmetna revizija ne ispunjava pretpostavke dopuštenosti revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U odnosu na točku IV. izreke prvostupanjske presude potvrđene pobijanom drugostupanjskom presudom

 

Predmetni, podredni zahtjev sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su iz razloga što su zaključili da tužitelj u vrijeme svojih ulaganja nije bio savjesni (pošteni) posjednik spornog prostora kao tuđe stvari, budući da je imao saznanje da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno vlasništvo tog prostora.

 

Zbog toga mu osim naknade nužnih troškova, kad bi oni bili nužni vlasniku (čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine" broj 91/96 – dalje: ZVDSP), naknada ostalih troškova ne pripada.

 

Kako iznos 227.947,80 kn upravo predstavlja troškove koji prelaze nužne, to i revizijski sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravo naknade za ulaganja u visini 227.947,80 kn.

 

Tužitelj u reviziji izloženi zaključak nastoji osporiti iznošenjem vlastitog činjeničnog zaključka da tužitelju nije zabranjeno ulaganje, a da su članovi poglavarstva tuženice bili upoznati s tom činjenicom i sl., međutim ti razlozi nisu od značaja jer su prigovori činjenične naravi koje revizijski sud u smislu čl. 385. ZPP nije ovlašten razmatrati.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da tužitelj nije bio pošten posjednik spornog prostora već da je imao saznanja da mu ne pripada posjed, te da nije na njemu stekao vlasništvo već je nasuprot tome sam isticao da je poglavarstvu slao zahtjev za kupnju spornog prizemlja.

 

Osim toga, nitko od ovlaštenih osoba mu nije odobrio stjecanje posjeda.

 

U takvim okolnostima i revizijski sud prihvaća zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji da je tužitelj bio nepošteni posjednik imajući pri tome na umu i to da je još presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-321/98-23 od 6. srpnja 1999. u tom predmetu tuženiku a ovdje tužitelju naloženo da tužiteljici – ovdje tuženici preda u posjed prizemni dio zgrade sagrađene na kč.br. 105/1 zgr. k.o. G.

 

Zbog svega rečenog on nema pravo na naknadu troškova osim onih koji su bili nužni vlasniku u smislu čl. 165. st. 3. ZVDSP.

 

Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u navedenom dijelu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

Konačno, podnesak tužitelja od 3. rujna 2015. pod nazivom "...nadopuna revizije tužitelja" trebalo je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nepravovremeno podnesenu reviziju jer je drugostupanjska presuda tužitelju dostavljena još 2. rujna 2014., a rok za podnošenje revizije iznosi 30 dana (čl. 382. st. 4. ZPP).

 

Na osnovu izloženo valjalo je odlučiti kao u točki 2. izreke.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Gordana Jalšovečki, v. r.