Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 10 Gž Ovr-377/2017-2

1

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: 10 Ovr-377/2017-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. b. d.d., Z., protiv ovršenika D. M. iz S., OIB, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Ovr-505/13 od 9. lipnja 2014., 24. listopada 2017.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba ovršenika D. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Ovr-505/13 od 9. lipnja 2014.

 

              Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan, kao i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem određena je ovrha na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. 747 k.o. G., kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sisku,  radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 251.111,66 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i iznosa od 1.030,09 kn, s pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno u razlozima pobijanog rješenja, temeljem ovršne isprave, Ugovora o namjenskom kreditu br od 30. siječnja 2007., sklopljenog između ovrhovoditelja kao kreditora i ovršenika, kao korisnika kredita i založnog dužnika, solemniziranog kod javnog bilježnika R. K. K. iz Z. pod poslovnim brojem: OU-137/2007 31. siječnja 2007., s potvrdom ovršnosti, te je ovrhovoditelju odmjeren trošak ovog postupka u iznosu od 22.7500,00 kn.

 

Protiv rješenja ovršenik je pravovremeno podnio žalbu iz žalbenih razloga u smislu čl. 50. st. 1. t. 2. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17, dalje: OZ), bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, kao i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u smislu čl. 354. st. 2. t. 9. i 11. ZPP, u vezi s čl. 381.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. OZ i čl. 50. st. 5. OZ, te pogrešne primjene materijalnog prava,  kako je to navedeno u žalbi, s prijedlogom za odgodu ovrhe.

 

U žalbi osporava ovršnost isprave temeljem koje je određena ovrha, prigovara visini duga, ističe da ovršnom prijedlogu prileži samo javnobilježnička potvrda da je to preslika izvorne isprave, pa je slijedom toga sud prijedlog za ovrhu trebao odbaciti, odnosno odbiti, tim više što nema dokaza da bi predmetni ugovor o kreditu bio otkazan, pa tražbina nije dospjela. Dodaje da se putem FINE vrši obustava s tekućeg računa ovršenika, po osnovi iste tražbine ovrhovoditelja, temeljem zadužnice, tako da je donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi došlo do bitne povrede odredaba postupka u smislu čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP (dvostruka litispendencija i/ili res iudicata), u vezi s čl. 21. st. 1. i čl. 50. st. 5. OZ. Smatra da ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe, s pozivom na sudsku praksu u prilog svojih navoda, prigovara visini duga i predlaže pobijano rješenje ukinuti ili preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu ovršeniku troškova postupka.

 

Ovršenik je predložio i odgodu ovrhe u smislu čl. 65. OZ do završetka postupka o izjavljenim pravnim lijekovima, radi sprečavanja nastanka nenadoknadive štete, nastale prodajom u ovrsi nekretnine koja predstavlja dom ovršenika i njegove obitelji, daleko ispod realne tržišne cijene, a čime ovrhovoditelj ne gubi svoj red prvenstva uknjižene hipoteke na predmetnoj nekretnini.

 

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode kao neosnovane, ističe da je ovrha određena na raznim predmetima ovrhe u skladu s odredbama OZ, na temelju valjane ovršne isprave – ugovora o namjenskom kreditu, sklapanjem kojeg je ovršenik preuzeo obvezu povrata kredita, sa pripadajućim kamatama, uz ugovorenu valutnu klauzulu, pa su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani. Ne osporava da se vrši djelomična naplata predmetne tražbine i putem FINE, ali dodaje da je zadužnica izdana u jednom primjerku, pa bi povlačenjem zadužnice radi provedbe ovrhe temeljem iste na drugom predmetu i sredstvu ovrhe ovrhovoditelj izgubio red prvenstva na računima. S obzirom na visinu tražbine ima pravni interes i za vođenje ovog ovršnog postupka. U prilog svojih navoda prilaže dokumentaciju vezano za otkaz ugovora o namjenskom kreditu i izdavanje potvrde navedenog Javnog bilježnika o ovršnosti ugovora. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i nastaviti postupak ovrhe, uz naknadu ovrhovoditelju troškova odgovora na žalbu.

 

Ovršenik se nije očitovao na odgovor na žalbu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Ovrha je u ovom slučaju određena na temelju valjane ovršne isprave, Ugovora o namjenskom kreditu br od 30. siječnja 2007., sklopljenog između ovrhovoditelja kao kreditora i ovršenika, kao korisnika kredita i založnog dužnika, solemniziranog kod javnog bilježnika R. K. K. iz Z. pod poslovnim brojem: OU-137/2007 31. siječnja 2007., priloženog uz prijedlog za ovrhu, s potvrdom ovršenosti (dalje: ugovor o namjenskom kreditu), ovršenik nije dokazao da je svoje obveze preuzete ugovorom o kreditu izvršio, da je dug podmirio ili da je njegova obveza povrata kredita prestala po kojoj drugoj pravnoj osnovi.

 

Među strankama nije sporno da se radi namirenja predmetne tražbine ovrhovoditelja vodi postupak ovrhe i na novčanim sredstvima ovršenika, putem FINE, temeljem izdane zadužnice od strane ovršenika.

 

Ovrha se može odrediti i na više predmeta, odnosno sredstava ovrhe, uvažavajući odlučne okolnosti svakog pojedinog ovršnog postupka. U ovom slučaju to je okolnost da se radi o namirenju novčane tražbine ovrhovoditelja znatne vrijednosti, u iznosu od gotovo milijun i pol kn, uvećano za zatezne kamate i troškove postupaka, na predmetima koji nisu izuzeti od ovrhe po odredbama OZ, odnosno na nekretninama u vlasništvu ovršenika, s upisanim založnim pravom u korist ovrhovoditelja, temeljem upravo predmetnog ugovora o namjenskom kreditu.

 

Shodno tome, nije osnovan prigovor dvostruke litispendencije, niti se radi o presuđenoj stvari, kako se na to neosnovano upire u žalbi, kao bitnu povredu odredaba postupka u smislu čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP, u vezi s čl. 21. OZ.

 

Protivno žalbenim navodima, uz prijedlog za ovrhu priložen je ugovor o namjenskom kreditu, s klauzulom ovršnosti, prema kojoj je predmetni ugovor ovršan dana 5. listopada 2012., izdanom 23. listopada 2012. od strane javnog bilježnika R. K. K. iz Z. (list 16 spisa), sve u preslici, s ovjerom da je preslika vjerna originalu, koja ovjera je izdana pod posl. br.: OV-12785/12 od strane istog Javnog bilježnika 23. listopada 2012. (list 17 spisa).

 

Sud je rješenjem poslovni broj: 21 Ovr-505/13-12 od 8. svibnja 2017. uputio ovršenika da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u skladu s čl. 52. st. 3. OZ, te odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe (list 40-41 spisa), isto je strankama uredno dostavljeno i prema stanju spisa protiv tog rješenja nije podnesen pravni lijek, tako da isto nije ispitivano u žalbenom postupku (čl. 365. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 21. OZ).

 

Slijedom navedenog, istaknuti izvanparnični razlozi nisu se ostvarili, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 21. OZ, pa je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje  (čl. 380. t. 2. ZPP, u vezi s čl. 21. OZ).

 

Ovršenik nije uspio u žalbenom postupku, a odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje postupka, pa su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani (čl. 166. ZPP, u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 21. OZ).

 

U Sisku, 24. listopad 2017.

 

Sutkinja

mr. sc. Ana Beloglavec, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu