- 1 -              I Kž 675/2016.-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 675/2016.-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele, Miroslava Šovanja, Melite Božičević-Grbić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. L., zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske u vezi s člankom 17. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 9. rujna 2016., broj K-8/14., u sjednici održanoj 10. i 24. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog I. L., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. L. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku proglašen je krivim optuženi I. L. da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju opisanog u članku 34. stavku 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/93., 38/93., 28/96. i 30/96. - dalje: KZRH) u vezi s člankom 17. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje: OKZRH). Na temelju navedenih odredbi uz primjenu članka 38. i članka 39. stavka 1. točke 1. OKZRH-a optuženi I. L. osuđen je na kaznu zatvora jedna godina.

 

Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13.) oštećeni B. Đ. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 7. i stavka 3. navedenog zakona optuženi I. L. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to 9.745,00 kuna, paušalni iznos 1.000,00 kuna i troškove branitelja po službenoj dužnosti čija visina će biti određena u posebnom rješenju.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ovu žalbu uvaži kao osnovanu i pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju“.

 

Žalbu je podnio i optuženik putem braniteljice, odvjetnice S. D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene materijalnog zakona“, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima, a predloženo je „žalbu usvojiti“.

 

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu u kojem je predložio da žalba optuženika bude odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

 

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. prije navedenog Zakona o kaznenom postupku dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Postupajući po žalbama stranaka, a po službenoj dužnosti (članak 476. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 71/17. - dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.

 

Naime, prvostupanjski sud nije prihvatio pravnu oznaku kaznenog djela koju je optuženiku na teret stavio državni odvjetnik (pokušaj ubojstva iz naročito niskih pobuda iz članka 34. stavka 2. točke 4. KZRH-a u vezi s člankom 17. OKZRH-a). Iz činjeničnog opisa ispustio je ljubomoru kao motiv počinjenja kaznenog djela te djelo pravno označio kao ubojstvo u pokušaju (članak 34. stavak 1. KZRH u vezi s člankom 17. OKZRH-a).

 

Iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud djelo pravno blaže označio i na temelju iskaza svjedokinja A. H. i I. Ž. Obje svjedokinje su kćeri optuženika i prvostupanjski sud je prihvatio njihove iskaze da su odnosi između njihova oca i majke poremećeni zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa i da je to bio razlog očeva odlaska majci kritičnog dana.

 

Obje svjedokinje su ispitane na raspravi 4. srpnja 2014. (list 86 i 87 spisa), ali prema raspravnom zapisniku nisu upozorene da ne moraju svjedočiti niti je njihovo odricanje od povlastice nesvjedočenja uneseno u zapisnik s rasprave. Na raspravi 8. rujna 2016. nakon koje je donesena presuda iskazi tih svjedokinja su pročitani uz suglasnost stranaka.

 

Prema članku 285. stavku 3. ZKP/08. svjedoci s povlasticom nesvjedočenja moraju biti upozoreni da ne moraju svjedočiti, a ako odluče svjedočiti, da će se njihov iskaz, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Ova upozorenja i odgovori moraju biti uneseni u zapisnik.

 

Prema Zakonu o kaznenom postupku koji je bio na snazi u vrijeme vođenja rasprave i ispitivanja svjedokinja s povlasticom, a koji je primijenio prvostupanjski sud kada je ispitivao svjedoke (v. drugi odlomak odozgo), također je postojala dužnost suda da ove svjedokinje upozori da ne moraju svjedočiti te da to upozorenje i njihov odgovor žele li svjedočiti unese u zapisnik (članak 285. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku koji je tada bio na snazi).

 

No, prvostupanjski sud nije tako postupio jer svjedokinje s povlasticom nesvjedočenja nije upozorio da ne moraju svjedočiti niti je njihov odgovor nakon upozorenja unio u zapisnik, a ispitao ih je. Time je postupio protivno odredbama ZKP/08., ali i odredbama Zakona o kaznenom postupku koje su bile na snazi u vrijeme provođenja radnje po prvostupanjskom sudu. Oba zakona izričito određuju da se iskaz svjedoka „ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku“ ako je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti, a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava ili ako navedena upozorenja i odricanje nije ubilježeno u zapisnik (članak 300. stavak 1. točka 2. i točka 3. ZKP/08., jednako i odredbe iste brojčane oznake po Zakonu o kaznenom postupku koji je bio na snazi u vrijeme prvostupanjskog postupka).

 

Dakle, prema oba zakona riječ je o dokazima koji su ex lege nezakoniti jer su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i izričito su predviđeni kao nezakoniti po oba navedena Zakona o kaznenom postupku (članak 10. stavak 2. točka 3.).

 

Stoga je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je presudu temeljio i na nezakonitom dokazu pa je prvostupanjsku presudu zato trebalo ukinuti ex officio jer drugostupanjski sud „po službenoj dužnosti … mora uvijek ispitati“ temelji li se presuda na nezakonitom dokazu.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tako što će na raspravu pozvati obje svjedokinje i dalje postupiti sukladno odredbama ZKP/08.

 

Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka utvrđene u povodu podnesenih žalbi, nije ispitivana osnovanost žalbi pa niti pravilnost ili potpunost utvrđenog činjeničnog stanja na što su upirale obje stranke u žalbama čime njihove žalbe u stvari nisu bile predmet ispitivanja. Ipak, radi pravilnog postupanja u ponovljenom postupku, bit će nužno obratiti jaču pozornost na utvrđivanje i obrazlaganje (ne)postojanja kvalifikatorne sastavnice, a time i pravne oznake kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret. Kod toga će prvostupanjski sud voditi računa o rezultatima provedenog dokaznog postupka uključujući i, kako za sada izgleda, pravilno utvrđenje da je optuženik došao do kuće u kojoj su stanovali njegova bivša žena i njen sadašnji muž oko 23:00 sata te nakon što je oštećenik otvorio ulazna vrata ispalio dva metka u pravcu oštećenika.

 

Treba dodati da je uočeno da je od počinjenja djela prošlo više od 21 godine i da nisu poduzimane nikakve radnje od 4. siječnja 2001. kada je istražni spis upućen na nadležno državno odvjetništvo (list 60 spisa) do 13. veljače 2014. kada je zamjenik županijskog državnog odvjetnika tražio „da se predmet odmah dostavi radi državnoodvjetničke odluke“ (list 56 spisa, iako je predmet već dostavljen u siječnju 2001.). Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je ispitivalo ovu situaciju traženjem izvještaja od nadležnog zamjenika županijskog državnog odvjetnika (list 57). Bez obzira na razloge trinaestogodišnjeg nepostupanja, a imajući na umu posebno i neopravdano dugo trajanje ovog postupka, prvostupanjski sud će ponovljeni postupak provesti osobito žurno.

 

Imajući na umu sve navedeno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 24. listopada 2017.