Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 2385/17-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja S. C. R. iz Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. J., odvjetniku u R., protiv I. tuženika D. H. V. iz Njemačke, OIB: ... i II. tužene S. C. O. iz Njemačke, OIB: ..., zastupani po punomoćniku S. D., odvjetniku u P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji II. tužene protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-305/16-2 od 10. travnja 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. broj P-525/14-42 od 6. studenoga 2015., u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,
r i j e š i o j e:
Revizija II. tužene protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-305/16-2 od 10. travnja 2017., odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-955/12, koja se vodi po prijedlogu O. S. C. iz Njemačke, 64668 R., ..., OIB: ... kao ovrhovoditeljice, protiv ovršenika V. D. H. iz Njemačke, ..., 64678 L., OIB: ..., radi ovršne naplate iznosa od 181.660,25 kuna temeljem presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-399/04 od 01. rujna 2011. u odnosu na ½ dijela nekretnine u knjižnom vlasništvu V. D. H. iz Njemačke, ..., 64678 L., OIB: ... upisanoj na kč.br. 804/14 u naravi obiteljska stambena zgrada, šupa i dvorište, površine 667 m2, zk.ul. 2454 k.o. L.
Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju S. C. R. da naknadi drugotuženoj S. C. O. parnični trošak u iznosu od 20.312,50 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 42.187,50 kuna zahtjev odbija."
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P-525/14-42 od 6. studenog 2015. godine i sudi:
Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Ovr-955/12, na suvlasničkomu dijelu tuženika D. H. V. od ½ nekretnine k.č. 804/14, u naravi obiteljska stambena zgrada, šupa i dvorište, površine 667 m2 upisane u zk.ul. 2454 k.o. L.
Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 33.509,50 kuna, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznosu od 27.613,00 kuna računajući od 6. studenog 2015. godine, a na iznos od 5.896,50 kuna od 10. travnja 2017. godine, sve do isplate."
Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela II. tužena iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
II. tužena je protiv drugostupanjske presude podnijela i reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP naznačivši sljedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
Da li je načelo povjerenja u zemljišne knjige u ovom predmetu ispred prava treće osobe (konkretno tužitelja), uzimajući u obzir postojeću činjeničnu situaciju, koji svoja prava iz bilo kojeg razloga nije upisao u zemljišnu knjigu, a sve u svjetlu postojeće ustavnopravne prakse i prakse Vrhovnog suda, i prije navedenog činjeničnog stanja?
Tužitelj, a niti I. tuženik, nisu podnijeli odgovor na reviziju II. tužene.
Revizija II. tužene podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,
2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,
3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.
Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena niti prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije II. tužene podnesene u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.
Ovo stoga što je vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju 181.660,25 kn, a kako je to tužitelj naznačio u tužbi. U konkretnom slučaju riječ je o tužbenom zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, tj. riječ je o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, pa je stoga mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP). Okolnost na koju u reviziji ukazuje II. tužena da bi sporna nekretnina u ovršnom postupku bila prodana za bitno veći iznos od naznačene vrijednosti predmeta spora, nije od utjecaja na mjerodavnu vrijednost predmeta spora u ovom parničnom postupku. Ovdje je još za ukazati da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio novčani iznos tražbine radi koje je pokrenut ovršni postupak, a iz kojeg ovršnog postupka je upućen na pokretanje parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom.
Niti revizija II. tužene podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji II. tužene naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iako to pravno pitanje u reviziji nije na potpuno jasan način određeno ipak iz sadržaja revizije za zaključiti je da II. tužena to pravno pitanje zasniva na činjeničnoj tvrdnji da ona nije znala da bi tužitelj od I. tuženika kupio predmetnu nekretninu te time stekao titulus vlasništva, odnosno da ona nije znala da bi tužitelj bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine. No, pobijana drugostupanjska presuda utemeljena je na pravnom shvaćanju koje se odnosi na bitno različitu činjeničnu situaciju. Naime, drugostupanjski sud prihvaća predmetni tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer je II. tužena znala da je I. tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o prodaji i da je tužitelj u posjedu cijele nekretnine tako da je mogla i s obzirom na te okolnosti imati dovoljno razloga posumnjati u to da predmetna nekretnina pripada I. tuženiku.
S obzirom da se predmetna revizija II. tužene znatnim dijelom sadržaja odnosi na činjenična pitanja, ovdje je još samo za ukazati da se niti revizijom podnesenom u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a niti revizijom podnesenom u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP i čl. 385. a. ZPP). Stoga, takvi revizijski navodi II. tužene nisu uzeti u razmatranje.
S obzirom na izneseno predmetnu reviziju II. tužene valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP i čl. 392. b. st. 3. ZPP.
|
|
|
Predsjednica vijeća: Katarina Buljan, v. r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.