- 1 -              Rev 440/16-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 440/16-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-635/15-2 od 19. studenoga 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom brodu broj P-26/11-17 od 14. siječnja 2015., u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 21.000.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka (toč. I. izreke) te je tužitelju naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 472.500,00 kn (toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena je odluka o troškovima postupka (toč. III. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njegova žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke tužitelj podnio je reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica podnijela je reviziju protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u pobijanoj drugostupanjskog presudi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u po njoj pobijanom dijelu potvrđivanjem odluke o troškovima postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi, odnosno da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženice tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana, a revizija tuženice nije dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu materijalne štete koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su nepoznati počinitelji krajem ljeta 1990. izveli teroristički napad granatiranjem iz smjera Gorice pokraj Nove Gradiške njegove nekretnine u Slavonskom Brodu, kojom prilikom su oštećeni njegovi brojni vrijedni strojevi. Smatra da postoji odgovornost Republike Hrvatske za nastalu štetu i to prema odredbi čl. 2. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj 117/03- dalje: ZOŠTA).

 

              Pošavši od utvrđenja da je topovski projektil koji je dana 1. rujna 1992. pao na nekretninu tužitelja i oštetio strojeve tužitelja upućen iz pravca Bosne i Hercegovine nižestupanjski sudovi zaključuju da je šteta nastala uslijed djelovanja neprijateljskih postrojbi iz Bosne i Hercegovine i da predstavlja ratnu štetu.

 

U smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da nižestupanjske presude imaju nedostatne i šture razloge.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, između ostalog ako o odlučnim u njoj nisu navedeni razlozi, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni.

 

Suprotno tvrdnji revidenta o odlučnim činjenicama obje presude imaju dostatne razloge te presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, te nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Ne osporavajući utvrđenje nižestupanjskih sudova da je do oštećenja imovine tužitelja došlo u vrijeme Domovinskog rata, unutar razdoblja od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., uslijed djelovanja neprijateljskih postrojbi iz Bosne i Hercegovine, iznoseći tvrdnju da štetna radnja ima karakter terorističkog akta, tužitelj osporava ocjenu  sudova da sporna šteta predstavlja ratnu štetu.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da su se u razdoblju trajanja Domovinskog rata javljale i ratne štete i štete nastale terorističkim aktima, koje su slične s obzirom na prirodu štetne radnje koja se svodi na nasilje i ciljeve nanošenja štete. Međutim razlikuju se s obzirom na oblik i karakteristike nasilja, sredstva izvršenja štetne radnje i opći kontekst prilika i događaja u kojima su štetne radnje počinjene.

 

S obzirom na utvrđenu činjenicu da je do oštećenja imovine tužitelja došlo granatiranjem iz neprijateljskih položaja te opći kontekst prilika, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da sporna šteta predstavlja ratnu štetu za koju Republika Hrvatska ne odgovara.

 

Odgovornost Republike Hrvatske za štete nastale terorističkim aktima uređena je odredbama ZOŠTA kao posebnog propisa. Navedenim Zakonom propisana je objektivna odgovornost države, bez obzira na krivnju, na načelima solidarnosti, pravičnosti i ravnomjernog snošenja javnog tereta. Istim Zakonom propisan je i opseg naknade, kao i način naknađivanja štete.

 

Prema odredbi čl. 8. ZOŠTA materijalne štete nastale uslijed uzroka navedenih u tom Zakonu naknađuju se na teritoriju Republike Hrvatske u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi ("Narodne novine", broj 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00).

 

Slijedom iznesenog, kad bi sporna šteta bila i posljedica terorističkog akta, što nije, tužbeni zahtjev opet ne bi bio osnovan.

 

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

S obzirom da je tužbeni zahtjev neosnovan već zbog nepostojanja odgovornosti tuženice za ratnu štetu, kao neodlučni nisu ocjenjivani revizijski navodi vezani na zastaru tražbine.

 

Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Odluka o troškovima postupka u presudi smatra se rješenjem (čl. 129. st. 5. ZPP).

 

Čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo reviziju tuženice podnesenu protiv rješenja o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu.

 

 

Zagreb, 24. listopada 2017.