- 1 -              Revr 2132/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 2132/15-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, Marine Paulić i Dragana Katića članova vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz O., OIB: …, koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. G. & V. Š., iz Z., protiv tuženice Poliklinike … S. iz Z., OIB: …, koju zastupa N. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-726/15-2 od 26. svibnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9862/13-16 od 16. siječnja 2015., u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              U odnosu na dio pobijane drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 16. srpnja 2013., da se raskine Ugovor o radu sklopljen između stranaka 27. svibnja 2005. a kao dan prestanka radnog odnosa odredi dan donošenja drugostupanjske presude, te da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici 72.904,00 kn sa zateznim kamatama i naknaditi joj parnične troškove i dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 7.075,00 kn sa zateznim kamatama revizija se odbija kao neosnovana i

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              U odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženice o promjeni mjesta rada od 3. srpnja 2013. revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              U uvodu navedenom drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

              "I/. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. D. iz O., OIB … koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je Odluka o promjeni mjesta rada od 3. srpnja 2013. kojim je tuženik P. S. premjestio tužiteljicu M. D. sa mjesta rada u Z. na mjesto rada u S. nedopuštena.

 

II. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2013. kojom je tuženik P. S. otkazao ugovor o radu tužiteljici M. D., te odlučio o pravima tužiteljice na otkazni rok te neiskorišteni godišnji odmor, nedopuštena.

 

III. Raskida se ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika 27. svibnja 2005. na neodređeno vrijeme, a kao dan prestanka radnog odnosa određuje se dan donošenja prvostupanjske presude.

 

IV. Nalaže se tuženiku s naslova naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 72.904,00 kune zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. veljače 2014. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici prouzrokovani parnični trošak u iznosu prema određenju suda uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

II./ Nalaže se tužiteljici M. D. iz O., OIB: …, da tuženiku Poliklinika … S. iz Z., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.075,00 kn sa  zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 8 dana."

 

Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i obveže tuženicu na naknadu troškova postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

Predmet ovog spora su kumulirani tužbeni zahtjevi kojima tužiteljica traži da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o promjeni mjesta rada od 3. srpnja 2013. i Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 16. srpnja 2013., da se raskine Ugovor o radu sklopljen između stranaka 27. svibnja 2005. i kao dan prestanka radnog odnosa odredi dan donošenja prvostupanjske presude, te naloži tuženiku isplatiti tužiteljici po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu 72.904,00 kune sa zateznom kamatom od 4. veljače 2014. do isplate.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog  dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovoga Zakona.

 

Budući da u dijelu pobijane presude kojim je pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženice o promjeni mjesta rada presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da nije donesena niti prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP za ocjenu pitanja dopuštenosti revizije protiv tog djela presude mjerodavna je vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

Navedeni zahtjev ne odnosi se na novčanu svotu a prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP u tom slučaju mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

 

Budući da glede tog zahtjeva tužiteljica nije u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora a tu vrijednost nije do zaključenja glavne rasprave odredio niti prvostupanjski sud, na temelju odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je u odnosu na taj dio pobijane presude revizija nedopuštena zbog čega je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

 

U odnosu na dio presude kojim je odlučeno o ostalim zahtjevima revizija je dopuštena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

 

U tom dijelu pobijana presuda ispitana je samo u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija izjavljena, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP.

 

Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog joj Odlukom tuženice od 3. srpnja 2013. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. svibnja 2005. za obavljanje poslova radnog mjesta fizioterapeut, da su stranke ugovorile da je radno mjesto tužiteljice Z. ali da tuženica kao poslodavac može odlučiti i o drugom mjestu rada, da je tuženica 3. srpnja 2003. donijela Odluku o promjeni mjesta rada tužiteljice kojom se tužiteljicu s danom 10. srpnja 2013. zbog organizacijskih razloga s mjestom rada premješta u podružnicu tuženice S., da je protiv te Odluke tužiteljica 10. srpnja 2013. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, da tužiteljica nije postupila po toj Odluci te se nije pojavila na radu na novoj lokaciji 10. srpnja 2013. i kasnije do otkazivanja ugovora o radu 16. srpnja 2013. a izostanak s posla nije opravdala, da je tužiteljica 10. srpnja 2013. upozorena na obveze iz radnog odnosa, te da je 16. srpnja 2013. tuženica donijela Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa za koju se u odluci o otkazu navodi da se tužiteljica niti nakon tri radna dana nije javila na posao u Splitu a svoj nedolazak na posao nije opravdala niti je dostavila obavijest o eventualnom izostanku s posla zbog bolovanja.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da neopravdani izostanak tužiteljice s posla od 10. do 16. srpnja 2013. predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje je tuženica imala opravdani razlog izvanredno joj otkazati ugovor o radu.

 

Pritom prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanom tvrdnju tužiteljice da je Zahtjev za zaštitu prava kojeg je podnijela protiv Odluke o promjeni mjesta rada imao suspenzivni karakter pa da zbog toga tužiteljica nije morala postupati po toj odluci i dolaziti na posao sve do donošenja eventualne odluke o njezinu poništenju kao i tvrdnju da je donoseći tu odluku tuženica prema njoj šikanozno postupala.

 

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica osporava zaključivanje sudova da je tuženica bila ovlaštena donijeti pobijanu Odluku o promjeni mjesta rada tužiteljice sukladno čl. 3. otkazanog ugovora o radu te ponavlja u postupku pred nižestupanjskim sudovima isticanu tvrdnju da podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava protiv te Odluke odgađa njezino izvršenje, kao i tvrdnju o šikanoznom postupanju tuženice.

 

Budući da je u odnosu na dio pobijane presude kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o promjeni mjesta rada revizija odbačena tako da je o zakonitosti te odluke pravomoćno suđeno, revizijski navodi kojima se osporava zakonitost te odluke nisu od značaja.

 

S obzirom na činjenice da je tuženica postupajući u granicama ovlaštenja danog joj ugovorom o radu promijenila mjesto rada tužiteljice u Z. i rasporedila ju na radno mjesto u S., da tužiteljica nije postupila po odluci o promjeni mjesta rada te se nije pojavila na poslu na novoj lokaciji u S. 10. srpnja 2013. i kasnije do otkazivanja ugovora o radu 16. srpnja 2013., sudovi su osnovano zaključili da neopravdani nedolazak tužiteljice na radno mjesto u S. kroz navedeno vrijeme predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje je tuženica imala opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici na temelju odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 108/09 i 16/11).

 

Suprotno revizijskim navodima podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava protiv Odluke o promjeni mjesta rada nema suspenzivno djelovanje pa je tužiteljica bila dužna doći na posao na radnom mjestu u S. 10. srpnja 2013. s kojim danom je premještena na to mjesto rada.

 

Stoga podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava protiv Odluke o promjeni mjesta rada njezin nedolazak na posao ne čini opravdanim.

 

Budući da je Odluka o promjeni mjesta rada zakonita neosnovana je i tvrdnja tužiteljice o šikanoznom postupanju tuženice.

 

Slijedom navedeno proizlazi da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu odbijen, a budući da neosnovanost tog zahtjeva čini neosnovanim i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada su ti zahtjevi odbijeni.

 

Budući da u dijelu pobijane presude koji se odnosi na odluku o navedenim zahtjevima ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija izjavljena, u odnosu na taj dio presude revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 24. listopada 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.