- 1 -              Revr 1875/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1875/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja V. K.1 iz L., II-tužitelja D. K.1 iz L., D. K.2 iz I., IV-tužitelja F. K. iz L., V-tužitelja M. K.1 iz L., VI-tužitelja B. K. iz I., VII-tužitelja D. K.3 iz L., VIII-tužitelja M. K.2 iz L., IX-tužitelja I. K. iz L., X-tužiteljice V. K. iz L., XI-tužitelja V. K.2 iz B., XII-tužitelja K. K. iz O., XIII-tužitelja D. K. iz L., XIV-tužitelja M. L. iz L., i XV-tužitelja J. L. iz L., svi zastupani po punomoćnici V. P., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4760/13-2 od 2. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-3104/10-20 od 21. lipnja 2013., u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti I-XV tužiteljima s osnove neisplaćene razlike naknade plaće za prekovremeni rad bruto iznose i to: I-tužitelju 8.262,526 kn, II-tužitelju 11.292,98 kn, III-tužitelju 9.006,92 kn, IV-tužitelju 11.290,69 kn, V-tužitelju 7.631,72 kn, VI-tužitelju 10.785,46 kn, VII-tužitelju 9.738,17 kn, VIII-tužitelju 11.231,72 kn, IX-tužitelju 11.702,47 kn, X-tužitelju 6.668,72 kn, XI-tužitelju 9.187,51 kn, XII-tužitelju 8.565,14 kn, XIII-tužitelju 9.314,35 kn, XIV-tužitelju 11.600,06 kn i XV-tužitelju 1.146,13 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Ujedno je naloženo tuženici da naknadi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 18.393,75 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) navodeći kako odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno pobijanu odluku preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti i obveže tužitelje na naknadu parničnih troškova tuženici.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženice nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki da bi revizijski sud o podnesenoj reviziji meritorno odlučivao.

 

Tuženica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

"Da li se tumačenje Zajedničke komisije koje je dano na sjednici održanoj 16. svibnja 2012. ima primijeniti i na ranije važeći Kolektivni ugovor odnosno općenito prije davanja tog tumačenja, te da li je sud sam ovlašten tumačiti odredbe kolektivnih ugovora pored postojećih tumačenja Zajedničke komisije?

 

Da li propisi i tumačenja Zajedničke komisije koji su važili do donošenja tumačenja od dana 16. svibnja 2012. razlikuju dva fonda: redovni mjesečni fond sati i redovni mjesečni fond radnih sati, te da li prema njima u fond sati koji se koristi za izračun prekovremenih sati službenika koji rade u smjenama i turnusima ulaze blagdani i neradni dani ili ne?"

 

Obrazlažući razloge važnosti tuženica navodi da pitanja koje postavlja smatra važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer  je riječ o pravnim pitanjima o kojima "revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a tužbe kakva je predmetna podnesene su pred većim brojem općinskih sudova u Republici Hrvatskoj". Pritom se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na  rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5491/11-2 od 5. siječnja 2012., jer smatra da ta odluka upućuje na zaključak da se tumačenje Zajedničke komisije od 16. svibnja 2012. ne može primijeniti u ovom predmetu.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenika Kaznionice L., za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih sati prekovremenog rada (u mjesecima kad je u radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan), za koje smatraju da ih je poslodavac pogrešno obračunavao tijekom razdoblja od kolovoza 2007. do kolovoza 2010.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski je sud potvrdio takvu presudu, zaključujući u bitnome da je između stranaka došlo do spora glede evidencije prekovremenih sati, a radi se o tužiteljima koji su državni službenici čiji je rad organiziran u smjenama ili u turnusu. Sudovi polaze od odredbe čl. 10. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05 i 107/07 - dalje: ZDS), čl. 92. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 - dalje: ZR/04) odnosno čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11), odredbe čl. 39. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 150/04, 77/07 i 98/07 - dalje: KU/04) i čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08 - dalje: KU/08). Navedenim odredbama KU/04 i KU/08 je propisano da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog radnih fonda sati, koji je pak definiran kao sati koje službenik treba raditi u tekućem mjesecu, a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

 

Nadalje, sudovi se pozivaju na tumačenje odredbe čl. 44. st. 10. i 12. KU/08 koje je na sjednici 16. svibnja 2012. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, prema kojem se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu dobiju na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati, koji se pak dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati - pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Ako djelatnik radi na blagdan ili neradni dan određen zakonom, plaća mu se uvećava za rad blagdanom odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca, kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.

 

Slijedom svega navedenog, sudovi (cijeneći pritom izvedene dokaze) zaključuju da je tuženica tužiteljima pogrešno obračunavala broj ostvarenih prekovremenih sati, za koje im nije isplatila u tužbi zatražene iznose na ime uvećane plaće, sukladno odredbama čl. 39. st. 1. KU/04 i čl. 44. st. 1. KU/08.

 

Revizijski navod da se pred prvostupanjskim sudovima vodi veći broj sporova sa identičnim tužbenim zahtjevom kao u ovom sporu, nema značaj određeno iznesenog razloga važnosti postavljenog pitanja, jer činjenica eventualnog vođenja većeg broja sporova sama po sebi ne znači da postoje razlozi važnosti nekog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Nadalje, niti pozivanje revidentice na rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5491/11-2 od 5. siječnja 2012., ne predstavlja dostatan razlog važnosti prvog postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tim drugostupanjskim rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u istovrsnom predmetu, kako bi prvostupanjski sud raspravio na koje odredbe Kolektivnog ugovora se primjenjuju tumačenja Zajedničke komisije od 2. ožujka 2005., te tumačenja od 14. ožujka 2006. i 6. studenoga 2009., odnosno kako bi upozorio parnične stranke na (eventualnu) potrebu pribavljanja pojašnjenja danih tumačenja Zajedničke komisije. Dakle, u toj odluci sud nije izrazio shvaćanje o postavljenom pitanju, koje se odnosi na vremenske odrednice primjene tumačenja Zajedničke komisije od 16. svibnja 2012., pa se ne može zaključiti da bi se radilo o pitanju o kojemu postoji različita shvaćanja drugostupanjskih sudova radi čega se to pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP.

 

Slijedom navedenog, u podnesenoj reviziji nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost, a kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.