- 1 -              Uzz 15/17-2

Broj: Uzz 15/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u upravnoj stvari tužitelja M. Š. i A. Š., oboje iz T., protiv rješenja tuženog Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-350-05/06-02/1363 od 14. studenoga 2006., Ur. broj: 531-04-1-06-6 od 14. studenoga 2006., radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj UZ-DO-120/10-4 od 21. prosinca 2010., protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-28/07-5 od 9. rujna 2010., u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se odbija.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-28/07-5 od 9. rujna 2010. uvažena je tužba tužitelja i poništeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-350-05/06-02/1363, Ur. broj 531-04-1-06-6 od 14. studenoga 2006. kojim je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Ispostava T., Klasa: UP/I-350-05/05-01/503, Ur. broj 2181-05/9-06-10 od 21. lipnja 2006. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju stambenog objekta na čest. zem. 2986/2 (1224/2) k.o. T.

Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njegovo prihvaćanje i preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbe kao neosnovane.

Na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odgovoreno.

Odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom Uzz-49/10-4 od 26. listopada 2011. uvažio zahtjev za zaštitu zakonitosti, te je preinačio presudu Upravnog suda Republike Hrvatske Us-28/07-5 od 9. rujna 2010. odbijanjem tužbe tužitelja izjavljena protiv pobijanog rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske.

Protiv te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelji su podnijeli ustavnu tužbu koju je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III-204/2012 od 4. listopada 2017. usvojio, ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Uzz-49/10-4 od 26. listopada 2011. i predmet vratio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Pritom je izrazio pravno shvaćanje da s obzirom na u međuvremenu promijenjeno zakonodavstvo glede pitanja primjene podzakonskih propisa, u postupcima radi izdavanja lokacijske dozvole s obzirom na trenutak podnošenja zahtjeva, se primjenjuju odredbe Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 53/13 – dalje: ZPU/13) počev od 1. siječnja 2014., a čijim odredbama (čl. 122. st. 4. u svezi s odredbom čl. 188. st. 3.) je izričito propisano pravilo primjene podzakonskih propisa koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva i to ne samo u upravnim postupcima radi izdavanja lokacijskih dozvola pokrenutim od kada je taj zahtjev stupio na snagu (1. siječnja 2014.) već i u postupcima koji se dovršavaju po odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12 – dalje: ZPUG/07), a čime je "ozakonjeno" pravno shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske kojim se taj sud rukovodio pri odlučivanju u takvim upravnim sporovima. U skladu s tim Ustavni sud je ocijenio da je namjera zakonodavca bila da se "akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji je važio na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje" i da se mjerodavnim vremenom ima smatrati vrijeme kada je zahtjev podnesen.

Postupajući sukladno citiranoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske u ponovljenom postupku ovaj sud postupajući prema odredbi čl. 49. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZUS) ocjenjuje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske neosnovan, slijedom čega ga je trebalo odbiti.

Naime, osporenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-28/07-5 od 9. rujna 2010. Upravni sud Republike Hrvatske je:

- uvažio tužbu tužitelja i poništio rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-350-05/06-02/1363, Ur. broj 531-04-1-06-6 od 14. studenoga 2006. kojim je

- bila odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Ispostava T., Klasa: UP/I-350-05/05-01/503, Ur. broj 2181-05/9-06-10 od 21. lipnja 2006., a kojim

- da je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju stambenog objekta na čest. zem. 2986/2 (1224/2) k.o. T., podnesenog 8. prosinca 2005., a zaprimljenog kod upravnog tijela 17. siječnja 2006.

uz izraženo pravno shvaćanje da se o osnovanosti zahtjeva tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole treba odlučiti primjenom odredbi dokumenta prostornog uređenja (podzakonski akt) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja tog upravnog postupka (2006.), a ne primjenom odredbi Prostornog plana uređenja Grada Trogira, a koji je donesen i stupio na snagu tijekom trajanja tog upravnog postupka, zbog čega je uvažavanjem tužbe, u upravnom sporu osporeno rješenje poništeno.

Polazeći od nesporne činjenice:

- da je povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole podnesenog 8. prosinca 2005., a koji je zaprimljen kod upravnog tijela 17. siječnja 2006., upravni postupak pred prvostupanjskim tijelom pokrenut, u kojem

- da je zahtjev tužitelja odbijen s obrazloženjem da se o njemu nije moglo odlučiti primjenom ranijeg prostornog plana, a koji je prestao važiti stupanjem na snagu Prostornog plana uređenja Grada Trogira ("Službeni glasnik" broj 3/06), a prema kojem se predmetna čestica zemlje nalazi u zoni "izgrađeni dio građevinskog područja – područje posebnog režima" i za koji je utvrđena obveza izrade urbanističkog plana uređenja, a koji nije donijet u vrijeme odlučivanja o zahtjevu (21. lipnja 2006.), a polazeći od:

- odredbe čl. 122. st. 4. ZPU/13, a prema kojoj se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje, te

- odredbe čl. 188. st. 3. ZPU/13, a prema kojoj iznimno od stavka 2. tog članka u postupcima koji se dovršavaju po odredbama ZPUG/07 se primjenjuje čl. 122. st. 4. tog Zakona,

onda je ocijeniti da je pobijanom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske pravilno tužba tužitelja u ovom upravnom sporu uvažena te je poništeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, a koje je doneseno suprotno odredbi čl. 122. st. 4. u svezi s odredbom čl. 188. st. 3. ZPU/13.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 50. st. 1. ZUS-a.

Zagreb, 24. listopada 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.