- 1 -              Kž-rz-6/2017.-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-rz-6/2017.-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. V., zbog kaznenog djela iz članka 122. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 30. lipnja 2016. i 6. srpnja 2016. broj Kov-Rz-1/2016.-18, u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti zapisnik o ispitivanju okrivljenog T. V. od 10. siječnja 2011. pred Višim sudom u Beogradu – Odjel za ratne zločine u postupku po zamolnici za pravnu pomoć Županijskog suda u Karlovcu od 24. rujna 2010. broj Kio-93/95.-83.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog T. V. preinačuje se pobijano rješenje u točki I. izreke te se iz spisa predmeta na temelju članka 10. stavka 2. točka 2. ZKP/08. izdvajaju kao nezakoniti dokazi zapisnici o ispitivanju svjedoka J. M. (list 140), D. B. (list 141), I. S. (list 142), M. R. (list 143), M. B. (list 158), V. K. (list 159), P. J. (list 160), N. M. (list 161), P. H. (list 172), A. V. (list 144), Z. K. (list 149), S. V. (list 151), A. H. (list 153), I. P. (list 154), V. H. (list 167), D. T. (list 217), I. T. (list 218), M. S.1 (list 219), M. L. (list 220), M. S.2 (list 224), I. L. (list 228) i A. D. (list 223).

 

III. U ostalom dijelu žalba okrivljenog T. V. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog T. V. da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici sa iskazima svjedoka N. G. (list 101 spisa), P. O. (list 98 spisa), Z. V. (list 99 spisa), I. R. (list 102 spisa), M. M.1 (list 100 spisa), M. M.2 (list 106 spisa), M. T. (list 105 spisa), M. V. (list 104 spisa), J. C. (list 122 spisa), I. C. (list 123 spisa), J. M. (list 140 spisa), D. B. (list 141 spisa), I. S. (list 142 spisa), M. R. (list 107 i 143 spisa), M. B. (list 158 spisa), V. K. (list 159 spisa), P. J. (list 160 spisa), N. M. (list 161 spisa), P. H. (list 172 spisa), I. V. (list 109 spisa), N. Š. (list 108 spisa), J. Š. (list 110 spisa), A. V. (list 144 spisa), Z. K. (list 149 spisa), S. V. (list 151 spisa), A. H. (list 153 spisa), I. P. (list 154 spisa), V. H. (list 167 spisa), D. T. (list 217 spisa), I. T. (list 218 spisa), M. S.1 (list 219 spisa), M. L. (list 220 spisa), M. S.2 (list 224 spisa), M. M.3 (list 121 spisa), I. L. (list 228 spisa) i A. D. (list 223 spisa).

 

Pod točkom II. izreke, a na temelju članka 351. stavka 1. u vezi s člankom 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 53/13., 145/13. i 152/14.) iz spisa predmeta je izdvojen zapisnik o ispitivanju okrivljenog T. V. od 10. siječnja 2011. pred Višim sudom u Beogradu – Odjel za ratne zločine u postupku po zamolnici za pravnu pomoć Županijskog suda u Karlovcu od 24. rujna 2010. broj Kio-93/95.-83, dok je pod točkom III. izreke određeno da će se po pravomoćnosti rješenja pod točkom II. izreke, izdvojeni dokaz zatvoriti u poseban omot i čuvati kod suca istrage odvojeno od ostalih spisa te se neće moći razgledati niti se njime služiti kao dokaz u postupku.

 

Protiv točke II. izreke tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu ukine.

 

Protiv točke I. tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. V. po branitelju, odvjetniku D. S.-R., zbog povrede prava na pravično suđenje, a predloživši da se iz spisa imaju izdvojiti zapisnici sa iskazom svjedoka i to: „N. G. (101), P. O. (98), Z. V. (99), I. R. (102), M. M.1 (100), M. M.2 (106), M. T. (105), M. V. (104), J. C. (122), I. C. (123), J. M. (140), D. B. (141), I. S. (142), M. R. (107 i 143), M. B. (158), V. K. (159), P. J. (160), N. M. (161), P. H. (172), I. V. (109), N. Š. (108), J. Š. (110), A. V. (144), Z. K. (149), S. V. (151), A. H. (153), I. P. (154), V. H. (167), D. T. (217), I. T. (218), M. S.1 (219), M. L. (220), M. S.2 (224), M. M.3 (121), I. L. (228) i A. D. (223)“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 53/13., 145/13., 152/14. i 71/17., dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i odluku pod točkom I. izreke

 

U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno izdvojio iz spisa predmeta zapisnik o ispitivanju okrivljenog T. V. od 10. siječnja 2011. pred Višim sudom u Beogradu – Odjel za ratne zločine.

 

Radnja ispitivanja okrivljenika provedena je zamolbenim putem pred Višim sudom u Beogradu, a tom je prilikom okrivljeniku postavljen branitelj po službenoj dužnosti i to odvjetnik Lj. R.

 

Odredbom članka 46. stavka 1. Zakonom o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11.) određeno je da se pravo na obavljanje odvjetništva na teritoriju Republike Hrvatske stječe danom upisa u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Uvjeti za upis u imenik odvjetnika propisani su odredbom članka 48. tog zakona. No, ti uvjeti odnose se na odvjetnika koji obavlja odvjetničku dužnost na području Republike Hrvatske, a o tome nije riječ u konkretnoj situaciji.

 

Naime, branitelj koji je okrivljeniku postavljen po službenoj dužnosti pred Višim sudom u Beogradu je odvjetnik koji obavlja odvjetničku dužnost na području Republike Srbije. Ispitivanje okrivljenika zamolbenim putem provedeno je sukladno odredbama te države na području Republike Srbije. Iz zapisnika je vidljivo da je okrivljenik primio sva zakonom propisana upozorenja, da je ista razumio, a njegovom ispitivanju prisustvovao je postavljeni branitelj po službenoj dužnosti. Ovdje je odlučno da je radnja provedena u inozemstvu provedena po pravilima, odnosno po zakonu države koja provodi tu radnju. Provedena radnja odgovara zakonskim zahtjevima i po domaćem pravu jer je okrivljenik propisno upozoren i njegovom ispitivanju je prisustvovao branitelj. Stoga okrivljeniku na taj način nije povrijeđeno pravo na obranu, a kako je to prvostupanjski sud pogrešno zaključio pa nije bilo ni uvjeta za izdvajanje tog zapisnika kao nezakonitog dokaza.

 

Prema tome, trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti zapisnik o ispitivanju okrivljenog T. V. od 10. siječnja 2011. pred Višim sudom u Beogradu – Odjel za ratne zločine u postupku po zamolnici za pravnu pomoć Županijskog suda u Karlovcu od 24. rujna 2010. broj Kio-93/95.-83.

 

U odnosu na žalbu okrivljenika i odluku pod točkom II. izreke

 

Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

 

U žalbi okrivljenik tvrdi da u „spisu prileže zapisnici o ispitivanju dijela svjedoka, koji su pregledom jedine i isključive fotografije okrivljenika, vršili identifikaciju imenovanog. U naravi sprovedena dokazna radnja doticala bi se funkcionalno radnje prepoznavanja [pa je] okrivljeniku imala biti dostavljena pouka o pravima … jer upravo nazočnost branitelja bilo bi jamstvo vjerodostojnosti provedene radnje … [pa] proizlazi da je dokazna radnja prepoznavanja provedena mimo sadržajne formalnosti“.

 

No, ovdje nije riječ o dokaznoj radnji prepoznavanja nego o ispitivanju svjedoka koji su, nakon zakonom propisanog upozorenja, iskazivali o svim poznatim činjenicama, a tom prilikom su svjedoci i opisali osobu počinitelja. Okolnost što su im predočene fotografije ne čini njihovo ispitivanja radnjom prepoznavanja niti su zato njihovi iskazi nezakoniti dokazi. Pokazivanje fotografija prilikom ispitivanja bi možda moglo biti od utjecaja prilikom ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza, ali tu ocjenu obavlja raspravno vijeće nakon što je dokaz izveden na raspravi. Zato žalba okrivljenog T. V. u tom dijelu nije osnovana.

 

No, osnovana je žalba okrivljenika u odnosu na svjedoke koji su ispitani tijekom vođenja istrage i to nakon što je protiv okrivljenika određen pritvor, a nije mu odmah postavljen branitelj po službenoj dužnosti.

 

Za ocjenu zakonitosti ispitivanja svih svjedoka tijekom istrage u ovom predmetu odlučno je pitanje je li u vrijeme ispitivanja svjedoka okrivljenik po zakonu morao imati branitelja. Ocjena zakonitosti provedene radnje daje se na temelju odredbi zakona koji je bio na snazi u vrijeme provođenja određene radnje. Iz pobijanog rješenja proizlazi da su istražne radnje ispitivanja svjedoka provedene od 1995. do 2010. Procesne odredbe koje određuju pitanje obvezne obrane su tijekom vremena mijenjane, a odlučna je okolnost ovdje trenutak određivanja pritvora protiv okrivljenika.

 

Najprije treba navesti da je protiv okrivljenika rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Karlovcu od 31. srpnja 1995. broj Kio-93/95. određeno provođenje istrage zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96., dalje: OKZRH). U tom trenutku je na snazi bio Zakon o kaznenom postupku („Narodne Novine“, broj 34/93. i 38/93., dalje: ZKP/93.). Člankom 65. stavkom 1. ZKP/93. propisano je da ako se postupak vodi zbog krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora od dvadeset godina, okrivljenik mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju. Odredbe o obveznoj obrani ZKP/93. ne navode situaciju u kojoj bi okrivljenik prilikom donošenja rješenja o pritvoru morao imati branitelja, nego je određeno da mu se obrana mora osigurati prilikom prvog ispitivanja, ako se vodi postupak zbog krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora od dvadeset godina. Okrivljenik je prvi puta ispitan 10. siječnja 2011. i tada je imao branitelja. Prema tome, u vrijeme primjene ZKP/93. okrivljenik ovdje nije morao imati branitelja jer tada još uvijek nije bilo ispitan. Drugim riječima, ispitivanja svjedoka koja je obavio istražni sudac prema ZKP/93. su zakonita jer okrivljenik u tom trenutku nije morao imati branitelja.

 

Druga je stvar što okrivljenik tada nije niti znao da se protiv njega provodi istraga, ali prema odredbama ZKP/93. to nije bila zapreka za prikupljanje dokaza jer okrivljenik tada još nije bio ispitan pa nije niti trebao imati branitelja.

 

Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 18. lipnja 2003. je protiv okrivljenika određen pritvor iz osnove u članku 182. stavku 2. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“, broj 34/93., 38/93. i 28/96.) iako je već tada prvostupanjski sud trebao primijeniti Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst i 115/06., dalje: ZKP/97.) jer je taj zakon tada bio na snazi, a ne više ZKP/93.

 

Prema članku 65. stavku 2. ZKP/97. okrivljenik mora imati branitelja odmah po donošenju rješenja o pritvoru te za cijelo vrijeme dok pritvor traje. Međutim, okrivljeniku je branitelj po službenoj dužnosti u predmetu postavljen tek 26. svibnja 2015. Dio svjedoka ispitan je od 1. veljače 2007. do 27. svibnja 2010., dakle u vrijeme kada je okrivljenik morao imati branitelja prema ZKP/97.

 

Ispitivanje svjedoka tijekom istrage iako okrivljenik nije imao branitelja koji mu je morao biti postavljen jer je protiv okrivljenika bio određen pritvor predstavlja povredu Ustavom Republike Hrvatske i zakonom zajamčenih prava obrane i to onih iz članka 65. stavka 2. ZKP/97. Ovo pravno stajalište Vrhovni sud Republike Hrvatske već je izrazio u odluci broj I Kž 1136/03. od 8. siječnja 2004. te ovdje nema razloga odstupiti od njega.

 

Prema tome, ispitivanje svjedoka u navedenom razdoblju, poimenično navedenih u točki II. izreke, su nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. pa ih je zato trebalo izdvojiti iz spisa predmeta. Treba dodati da je riječ o nezakonitim dokazima i prema članku 9. stavku 2. ZKP/97. koji je bio na snazi u vrijeme ispitivanja navedenih svjedoka. Već je navedeno da se (ne)zakonitost radnje procjenjuje prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme provođenja radnje, a odluka se donosi primjenom zakona koji je sada na snazi odnosno ZKP/08. Stoga su ispitivanja svjedoka koja su bila prema odredbama ZKP/93., odnosno ona koja su bila prema odredbama ZKP/97. do donošenja rješenja o određivanju pritvora 18. lipnja 2003., zakoniti dokazi jer okrivljenik tada nije morao imati branitelja (nije bio ispitan, odnosno nije protiv njega bio određen pritvor). Riječ je o svjedocima koji su ispitivani tijekom 1995. i 17. lipnja 2003. Zapisnici o iskazima svjedoka koji su ispitivani nakon donošenja rješenja o određivanju pritvora 18. lipnja 2003. su nezakoniti dokazi jer je u vrijeme njihova ispitivanja okrivljenik morao imati branitelja jer mu je bio određen pritvor.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke (točaka 2. i) 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. listopada 2017.