- 1 -              Rev 2901/14-2

Broj: Rev 2901/14-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.d., Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H., R. & p. u Z., protiv I-tuženika I. A. iz Z., zastupanog po punomoćniku T. Š., odvjetniku u I. G., i II-tuženice D. A. iz Z., zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku u Z., radi pobijanja dužnikovih radnji, odlučujući o revizijama I i II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6448/12-2 od 13. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11180/09-22 od 20. ožujka 2012., u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6448/12-2 od 13. svibnja 2014. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11180/09-22 od 20. ožujka 2012. određeno je da Ugovor o darovanju sklopljen 9. veljače 2009. između prvotuženika kao darovatelja i drugotužene kao daroprimatelja u dijelu kojim prvotuženik daruje drugotuženoj 40.105/1000 dijela nekretnine z.k.č.br. 5986/3, u naravi kuća br. 2 i dvorište u ..., kuća br. 2 u ... površine 608 m2, dvorište površine 219 m2, ukupne površine 827 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to četverosobnog stana na III katu oznake ... sa spremištem u podrumu oznake ..., ukupne površine 108,58 m2, upisano u z.k.ul.br. 8172, poduložak 33 k.o. V. novo, gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za podmirenje tužiteljeva potraživanja prema prvotuženiku u iznosu 1.454.152,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2009., te tuženici dužni dopustiti tužitelju svoje potraživanje prema prvotuženiku u iznosu 1.454.152,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2009. namiriti prodajom navedene nekretnine, te je ujedno tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos 132.312,50 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6448/12-2 od 13. svibnja 2014. potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu im troškova sastava odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude prvotuženik i drugotuženica su izjavili revizije, oboje pobijajući ih iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava: prvotuženik predloživši preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; drugotuženica predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na revizije nije odgovoreno.

Revizije su osnovane.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije prvotuženika i drugotuženice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema prvotuženiku i drugotuženici da Ugovor o darovanju sklopljen između tuženika 9. veljače 2009., a kojim prvotuženik daruje drugotuženici nekretnine u ...,  k.o. V., gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno da se podmiri tužiteljevo potraživanje prema prvotuženiku u iznosu 1.454.152,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2009., utemeljen na odredbi čl. 66. i dr. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) koji uređuju institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja uz izraženo pravno shvaćanje da kod činjenice što je Ugovor o darovanju, a koja pravna radnja se pobija, je sklopljen 9. veljače 2009., a Ugovor o zajmu s namjenskim depozitom, iz kojeg potječe nepodmirena tražbina tužitelja kao vjerovnika, sklopljen 13. veljače 2009., a iz kojeg ugovora je nepodmirena tražbina dospjela 4. lipnja 2009., je ocijeniti da je ugovor o darovanju sklopljen na štetu tužitelja s ciljem onemogućavanja tužitelja kao vjerovnika da se naplati iz imovine tuženika.

Osporavajući pravilnost takve ocjene prvostupanjskog suda tuženici su u svojim žalbama protiv prvostupanjske presude uz ostalo prigovorili pravilnosti primijenjenog materijalnog prava ističući da je ugovor o darovanju, a koji je predmet pobijanja, sklopljen ne samo prije nego je tražbina vjerovnika dospjela (a zbog čije nemogućnosti naplate se i pobija ugovor o darovanju) već i prije nego je ugovor o zajmu (iz kojeg uz ostalo potječe tražbina tužitelja), uopće sklopljen, zbog čega smatraju da nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 66. i 67. ZOO-a.

Drugostupanjski sud je pobijanom presudom odbio žalbe tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu polazeći od utvrđenja da je ugovor o zajmu s namjenskim depozitom sklopljen između trgovačkog društva V. m. d.o.o., zastupanog po prvotuženiku kao direktoru i E.&S. b. d.d., sklopljen 13. veljače 2008., a iz kojeg ugovora i potječe nepodmirena tražbina tužitelja, a da je Ugovor o darovanju koji je predmet pobijanja sklopljen 9. veljače 2009., zbog čega je ocijenio pravilnom ocjenu iz prvostupanjske presude o postojanju pretpostavki iz odredbe čl. 66. i 67. ZOO-a za pobijanje ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika na štetu tužitelja.

U skladu s tim drugostupanjski sud se i nije očitovao na žalbene navode tuženika istaknute u pravcu da nema pretpostavki iz odredbe čl. 66. i 67. ZOO-a za pobijanje ugovora o darovanju, a kada je ta pravna radnja od strane tuženika poduzeta prije nego je ugovor o zajmu sklopljen, a time i prije nego je tražbina iz tog ugovora dospjela.

Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni odnosno ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Datum sklopljenog ugovora o zajmu, a iz kojeg potječe nepodmirena tražbina tužitelja (a zbog čega tužitelji putem instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji i pobijaju ugovor o darovanju sklopljen između tuženika) jest odlučna činjenica za ovaj spor, a o kojoj u spisu postoji isprava – ugovor o zajmu (list 59-63 spisa), a prema kojoj proizlazi da je dan sklapanja tog Ugovora 13. veljače 2009. (a to je i utvrđivanje prvostupanjske presude!). Naprotiv drugostupanjski sud u svojoj presudi (str. 3., stavak 5. presude) navodi 13. veljače 2008. kao dan sklapanja ugovora o zajmu, te taj datum pogrešno uzima kao mjerodavan za ocjenu postojanja zakonskih pretpostavki iz čl. 66. i 67. ZOO-a za pobijanje ugovora o darovanju, te potvrđuje prvostupanjsku presudu. Pritom propušta očitovati se na odlučne žalbene prigovore tuženika istaknute vezano za vrijeme nastanka pobijanog ugovora o darovanju, odnosno na vrijeme nastanka ugovora o zajmu, odnosno vrijeme dospijeća tražbine tužitelja, a na kojim prigovorima tuženici ustraju i dalje u reviziji, ukazujući na propust drugostupanjskog suda o kojem je prethodno bilo riječi.

U skladu s prednjim, a kako je drugostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog čega se pravilnost iste ne može ispitati, kao i bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a pošto nisu ocijenjeni svi žalbeni navodi koji su od odlučnog značaja, to je, a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a pobijanu drugostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje povodom žalbe tuženika.

U nastavljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti procesne nedostatke na koje je prethodno ukazano, te donijeti novu zakonitu presudu.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 24. listopada 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.