- 1 -              Rev 2401/15-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2401/15-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja B. M., II-tužiteljice M. M., III-tužiteljice mldb. M. M.2, zastupane po ocu i zakonskom zastupniku B. M. i IV-tužiteljice mldb. M. M.3, zastupane po ocu i zakonskom zastupniku B. M., svi na adresi M., svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., L., B. i T. u Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. P. iz M., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1883/12-6 od 31. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-607/11-53 od 23. svibnja 2012., u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija se prihvaća, preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1883/12-6 od 31. ožujka 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-607/11-53 od 23. svibnja 2012. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Z., ... isplatiti I-tužitelju B. M. iz M., ... s naslova naknade neimovinske štete iznos od 220.000,00 kuna (dvjestodvadesettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. 07. 2009.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a, te s naslova naknade imovinske štete iznos od 62.871,75 kuna (šesdesetidvijetisuće i osamstosedamdesetijednu kunu i sedamdeset i pet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od:

 

- 1.521,75 kuna od 11.04. 2009. pa do isplate,

- 250,00 kuna od 11.04. 2009. pa do isplate,

- 700,00 kuna od 15. 04. 2009. pa do isplate,

- 30.000,00 kuna od 21.04. 2009. pa do isplate,

- 14.100,00 kuna od 14. 04. 2009. pa do isplate,

- 3.300,00 kuna od 12.04. 2009. pa do isplate,

- 3.000,00 kuna od 12.04. 2009. pa do isplate,

- 10.000,00 kuna (crnina) od 21.07.2009. pa do isplate,

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Z., ... isplatiti II-tužiteljici M. M.1, iz ... s naslova naknade neimovinske štete iznos od 220.000,00 kuna (dvjestodvadesettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. 07. 2009.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Z., ... isplatiti III-tužiteljici maloljetnoj M. M.2, iz ... s naslova naknade neimovinske štete iznos od 75.000,00 kn (sedamdesetipettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. 07. 2009.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Z., ... isplatiti V-tužiteljici maloljetnoj M. M.3, iz ... s naslova naknade neimovinske štete iznos od 75.000,00 kn (sedamdesetipettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. 07. 2009.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

 

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 182.828,75 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-ih poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se I-IV-tužiteljima isplatiti tuženiku na ime parničnih troškova iznos 153.082,87 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1883/12-6 od 31. ožujka 2015. potvrđena je presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-607/11-53 od 23. svibnja 2012. kojom je naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju B. M. na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos 282.871,75 kn; drugotužiteljici M. M.1 na ime neimovinske štete iznos 220.000,00 kn; trećetužiteljici maloljetnoj M. M.2 i četvrtotužiteljici maloljetnoj M. M.3 na ime neimovinske štete svakoj iznos 75.000,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama te je ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužiteljima iznos 182.828,75 kn na ime parničnih troškova.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

 

"1. Da li oštećenik suputnik, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu štete, ako je oštećeniku suputniku koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, i istim vozilom se prevozio, takva okolnost bila poznata, odnosno da li je odgovornost Hrvatskog ureda za osiguranje isključena prema odredbi čl. 23. st. 1. t. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u slučaju kada na motornom vozilu nije istaknuta registarska pločica, a što upućuje na neosiguranost vozila?

 

2. Da li se odredba čl. 23. st. 1. t. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) treba interpretirati na način da se i putnici u vozilu moraju savjesno ponašati, i ako konkretne okolnosti koje su ostvarene, odnosno nepostojanje registarskih pločica, svaku prosječnu osobu upućuju na zaključak o neosiguranosti vozila, a da bi putniku ta činjenica bila poznata, da li sam putnik mora poduzeti ono što je uobičajeno i od vozača zatražiti informaciju o osiguranosti vozila?

 

3. U slučaju kada putnik od vozača nije zatražio informaciju o osiguranosti vozila, obzirom na situaciju kada vozilo nije imalo istaknute registarske pločice, da li njegovu nesavjesnost treba tumačiti na način da mu je bila poznata činjenica da vozilo u kojem se vozi, nije osigurano?"

 

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da o istima postoji različita praksa županijskih sudova izražena u presudama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4873/14 i Gž-924/10, Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1435/10 i Gž-1859/10, Županijskog suda u Splitu broj Gžp-1211/11 i Gžnš-289/11, Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-446/12, Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-810/10 i Županijskog suda u Zadru broj Gž-2747/10. Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i nalaganjem tužiteljima naknaditi parnični trošak tuženiku.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a kada je za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako u tužbi pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

Polazeći od citiranih odredbi, proizlazi da vrijednost predmeta spora iz pobijane drugostupanjske presude, a koja se odnosi na prvotuženika i drugotužiteljicu prelazi iznos 200.000,00 kn, dok vrijednost predmeta spora iz pobijane drugostupanjske presude, a koja se odnosi na treće i četvrtotužiteljicu ne prelazi iznos 200.000,00 kn, što znači da je protiv pobijane drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu prvotužitelja i drugotužiteljice moguće podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a (tzv. redovna revizija), dok u dijelu kojim je pobijanom drugostupanjskom presudom odlučeno o zahtjevu treće i četvrtotužiteljice je moguće podnijeti tzv. izvanrednu reviziju pod uvjetom da su za to ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

Naime, prema toj odredbi u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. čl. 382. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženik je nezadovoljan drugostupanjskom presudom, protiv iste izjavio je reviziju izričito naglasivši da ju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a, i u tom smislu izjavljenu reviziju je sastavio. No kako je protiv dijela pobijane presude, a kojim je odlučeno o zahtjevima prvotužitelja i drugotužiteljice dopušteno izjaviti reviziji iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a (tzv. redovna revizija) čime je ujedno isključena mogućnost izjavljivanja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija), to reviziju tuženika, a u dijelu koji se odnosi na dio pobijane drugostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevu prvotužitelja i drugotužiteljice treba sagledati kao da se radi o reviziji izjavljenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

Naprotiv u dijelu kojim je revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude, a kojom je odlučeno o zahtjevima treće i četvrtotužiteljice, a pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, dopuštenost odnosno osnovanost revizije treba sagledati u okviru zakonskih pretpostavki iz te odredbe te ograničenja koja iz nje proizlaze.

 

Polazeći od sadržaja izjavljene revizije ukoliko se njome pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu prvotužitelja i drugotužiteljice, a koja revizija se ima smatrati onom podnesenom na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, kako je to prethodno obrazloženo, proizlazi da je revizija izjavljena iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a je Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu te revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev prvotužitelja i drugotužiteljice za naknadu im štete (neimovinske te imovinske) vezano za smrt sada pok. K. M., njihovog sina odnosno pastorka, a koji je poginuo u prometnoj nesreći 9. travnja 2009. u naselju M., do koje nesreće je došlo:

 

- kada je A. P. upravljajući vozilom marke Yugo 45, bez položenog vozačkog ispita,

 

- a koje vozilo nije bilo tehnički pregledano i bilo neregistrirano, te neosigurano od autoodgovornosti,

 

- izgubio kontrolu nad vozilom te sletio s ceste,

 

- a u kojem vozilu se kao suvozač nalazio sada pok. K. M., koji je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo,

 

izrazivši pravno shvaćanje da se u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 23. toč. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP) koje isključuju pravo na naknadu štete suputniku po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti.

 

Osporavajući pravilnost takvog pravnog shvaćanja tuženik u reviziji ustraje u tvrdnjama da je sada pok. K. M. kritične prigode, a kada je pristao na vožnju sa A. P. u predmetnom vozilu, bilo poznato da je vozilo neregistrirano i neosigurano.

 

Iz stanja spisa te rezultata provedenog postupka i u njemu utvrđenih činjenica proizlazi:

 

- da su sada pok. K. M. i A. P. bili vršnjaci i prijatelji iz djetinjstva,

 

- da su živjeli i stanovali u istom mjestu i istoj ulici (sada pok. K. M. na adresi ..., a A. P. na adresi ...), te

 

- da su se svakodnevno viđali, družili i sastajali, a što je bilo i 9. travnja 2009. kada su zajedno, a prije nego je došlo do nezgode proveli neko vrijeme družeći se sa društvom u mjesnoj gostionici, nakon čega

 

- da je A. P. povezao sada pok. K. M. vozilom Yugo 45 koje je bilo bez registarskih pločica i neosigurano.

 

Sagledavajući takve konkretne okolnosti, sasvim je sigurno da je sada pok. K. M. ne samo znao da A. P. nema položen vozački ispit, već i da vozilo s kojim se povezao sa A. P. je neregistrirano, a time i morao znati da je neosigurano, pa je pristajanjem na vožnju u takvom vozilu i pristao na negativne posljedice koje iz toga proizlaze u smislu odredbe čl. 23. ZOOP kako za njega, tako posljedično i za njegove pravne sljednike – tužitelje.

 

Neprihvatljiva je ocjena nižestupanjskih sudova da okolnost što na vozilu kojim se povezao sada pok. K. M. nije bilo registarskih pločica nije nužno i upućivalo na neosiguranost tog vozila, a zbog čega i ocjenjuju da činjenica neosiguranosti tog vozila nije bila poznata sada pok. K. M.. Kako je prethodno već rečeno sada pok. K. M. i A. P. su bili bliski prijatelji i svakodnevno se družili te sastajali i imali saznanja jedan o drugome o mnogo čemu pa tako i poslovima i aktivnostima kojima su se bavili, a što je izvjesno upućivalo i aktivnosti vezano za korištenje i vožnju automobila. Doista je teško prihvatiti da kod mladića od 23 godine koji se vozi sa prijateljem u vozilu koje nema registarsku pločicu, ta činjenica neće pobuditi sumnju o valjanosti registracije te osiguranost tog vozila, i da u tom pravcu neće sa vozačem tog vozila raspraviti to pitanje. U smislu prednjeg ocjena je ovog suda da je sada pok. K. M. dakle ili imao saznanja o toj činjenici i pristao na vožnju takvim neosiguranim vozilom ili je propustio postupiti kako bi u takvoj situaciji postupio svaki prosječni čovjek, jer to nalaže savjesnost i poštenje u smislu traženja objašnjenja o tome, a što je on opet propustio učiniti.

 

Stoga je ocjena ovog suda da je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da sada pok. K. M. ne bi bila poznata okolnost da se radilo o neosiguranom vozilu, a u kojem se prevozio. Naprotiv, sagledavajući ukupne okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje da su se ostvarile okolnosti iz odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP, a zbog kojih prvotužitelju i drugotužiteljici ne pripada pravo naknadu štete vezano za ovaj štetni događaj potraživati od tuženika. U skladu s tim, trebalo je preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva prvotužitelja i drugotužiteljice, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

Tuženik u reviziji protiv pobijane drugostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev treće i četvrtotužiteljice podnesene na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, određeno je naznačio pitanja, problematizirajući osnovanost njihovog tužbenog zahtjeva za naknadu im štete u svjetlu odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP, pri čemu razlog važnosti tih pitanja sa aspekta potrebe osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni argumentira pojedinim odlukama županijskih sudova, a u kojima je u činjenično istovjetnim ili sličnim situacijama izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude o odgovornosti tuženika.

 

Tako je u presudi:

 

- Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4873/14 od 28. travnja 2015. izraženo pravno shvaćanje da osoba koja je kao suputnik dragovoljno ušla u vozilo bez tablica, a poznanik je vozača tog vozila, znala da je vozilo neosigurano, pa je to razlog za isključenje iz osiguranja suputnika iz čl. 23. toč. 4. ZOOP;

 

- Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1435/10 od 3. ožujka 2011. izraženo pravno shvaćanje da bi svaki prosječni čovjek zaključio da je vozilo neosigurano, a i zbog toga što nije bilo registarskih tablica .... načelo savjesnosti i poštenja u takvoj situaciji je nalagalo oštećeniku da se informira o tome postoji li osiguranje .... odredbu čl. 23. toč. 4. ZOOP treba interpretirati ne samo kao obvezu vlasnika vozila da izričito obavijesti putnika da vozilo nije osigurano nego je treba interpretirati tako da se svi putnici u vozilu moraju savjesno ponašati, pa ako konkretne okolnosti (kao u ovom slučaju) svaku prosječnu osobu upućuju na zaključak o neosiguranosti vozila, moraju i poduzeti i ono što je uobičajeno, odnosno od vlasnika vozila zatražiti takvu informaciju;

 

- Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-446/12 od 3. svibnja 2012. izraženo pravno shvaćanje da je tuženik dokazao postojanje pretpostavki za isključenje odgovornosti za naknadu štete u smislu čl. 23. toč. 4. ZOOP kada je suputnik dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta, a koje je bilo neosigurano i neregistrirano;

 

- Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-289/11 od 13. prosinca 2012. izraženo pravno shvaćanje da činjenica što u trenutku pristanka na vožnju traktorom na kome nema registarskih pločica ukazuje na opravdanu pretpostavku da traktor nije osiguran, jer bi svaki prosječni čovjek iz toga zaključio da takvo vozilo ne ispunjava potrebne zakonske uvjete za sudjelovanje u prometu ...., te da se odredba čl. 23. st. 1. toč. 4. ZOOP ne može interpretirati samo kao obveza vlasnika vozila da izričito obavijesti putnika da vozilo nije osigurano, nego se treba interpretirati tako da se i putnici u vozilu moraju savjesno ponašati .... moraju sami poduzeti ono što je uobičajeno odnosno od vlasnika zatražiti informaciju ...

 

Iz citiranih obrazloženja navedenih presuda proizlazi da su o pitanjima zbog kojih je ova izvanredna revizija izjavljena, navedeni županijski sudovi zauzeli pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude, pa su se time ostvarile pretpostavke za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a u odnosu na pobijanu drugostupanjsku presudu, a glede zahtjeva treće i četvrtotužiteljica.

 

Polazeći od navedenog, a kako je o ovim postavljenim pitanjima ovaj sud svoje pravno shvaćanje izrazio prethodno obrazlažući osnovanost revizije tuženika izjavljene protiv pobijane drugostupanjske presude, a glede zahtjeva prvotužitelja i drugotužiteljice, razmotrene kao tzv. redovna revizija, to nema potrebe sada ponavljati iste razloge, a zbog kojih je ocijenjeno da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP, a koje oslobađaju tuženika od odgovornosti za naknadu štete, a koji dakle postoje i u odnosu na zahtjev treće i četvrtotužiteljica. S tim u vezi čini se dovoljnim reći da odgovor na pitanje zbog kojih je izjavljena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a glasi:

 

Ima se smatrati da je suputnik koji je nastradao u prometnoj nezgodi dragovoljno ušavši i vozeći se vozilom bez registarskih oznaka znao da je vozilo neosigurano, i kada mu to vlasnik – vozač vozila nije priopćio, a suputnik od njega propustio o tome zatražiti informaciju, zbog čega suputnik nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti na temelju odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP.

 

Stoga je prihvaćanjem revizije tuženika nižestupanjske presude trebalo preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva treće i četvrtotužiteljica, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 161. ZPP-a, obzirom na uspjeh tuženika u sporu.

 

Zagreb, 24. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.