1                            Gž-2255/17

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Nataši Jerković, u pravnoj stvari tužiteljica: pod 1.) V. G. pok. I., iz S., V. ..., OIB:... i  pod 2.) I. M., pok. I., iz S., P. M. ..., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika M. d.o.o. Z., P. S., B. P. ..., koga zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u S., radi smetanja suposjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice pod 1.) V. G. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P - 685/04 od 14. travnja 2017., dana 24. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice pod 1.) V. G. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P - 685/04 od 14. travnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem:

- stalnom sudskom vještaku dipl. ing. geodezije T. D. obistinjuje se na ime izrade nalaza i mišljenja od 10. kolovoza 2009. u postupku IIP-685/04 iznos od 2.440,00 kn, sukladno računu br. 15/09 od 10. kolovoza 2009. (toč. I izreke),

- naloženo je tužiteljici pod 1.) V. G. da u roku od 15 dana isplatiti vještaku dipl. ing. geodezije T. D., na ime nalaza i mišljenja od 10. kolovoza 2009. u postupku IIP-685/04, iznos od 1.209,56 kn i to na žiroračun br. ... (toč. II izreke).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica pod 1.) V. G. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91  - 25/13, dalje: ZPP). Predlaže da se žalba prihvati te „usvoji prigovor zastare i ukine u cijelosti i stavi izvan snage pobijano rješenje“.

 

Žalba nije osnovana.

U ovom stupnju postupka nije sporno:

- da je u ovom parničnom postupku koji se vodio radi smetanja posjeda, na prijedlog tužiteljice pod 1.), izveden dokaz uviđajem i mjerničkim vještačenjem,

- da je vještačenje obavio sudski vještak dipl. ing. geodezije T. D. koji je u postupku izradio pisani nalaz i mišljenje od 10. kolovoza 2009. uz koji je priložio sudu i račun br. 15/09 od 10. kolovoza 2009. na ukupni iznos od 2.440,00 kn,

- da je tužiteljica pod 1.) položila predujam troškova za izvođenje tog dokaza koji predujam, u iznosu od 1.230,44 kn, nije dovoljan za isplatu vještaka čija ukupna nagrada i trošak iznosi 2.440,00 kn.

 

U izloženim nespornim okolnostima, suprotno stavu iz žalbe, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pobijanim rješenjem, utvrdivši ukupnu nagradu i trošak vještaka u iznosu od  2.440,00 kn, naložio tužiteljici pod 1.) da rečenom vještaku isplati  iznos od 1.209,56 kn kao razliku između ukupno odmjerenog troška vještaka i položenog  predujma (1.230,44 kn).

 

Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja jer se žalba, u bitnome, svodi na stajalište da je „naplata vještakovog potraživanja temeljem računa od 10. kolovoza 2009. u zastari“.  Žaliteljica, naime, smatra da je „ovdje riječ o postupku unutar drugog postupka, konkretno postupku naplate po izdanom računu u sudskom postupku radi smetanja posjeda pri čemu svaki od tih postupaka predstavlja zaseban postupak neovisan jedan o drugom“.  Vještak je pri tom, po mišljenju žaliteljice, „vjerovnik iz ovog obveznopravnog odnosa“ pa jer je od dana izdavanja računa (10. kolovoza 2009.) do dana donošenja pobijanog rješenja prošlo više od sedam godina to da je protekao „zakonom propisani opći zastarni rok“. 

 

Izloženo stajalište žaliteljice nije pravilno jer njena dužnost da u utvrđenim okolnostima namiri troškove vještačenja, i to isplatom vještaku, ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa pa je pogrešno pozivanje žalbe na protek „općeg zastarnog roka“ kao instituta obveznog prava (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ br. 35/05 - 78/15). Ova dužnost žaliteljice, kao stranke u parničnom postupku, proizlazi iz pravila ZPP-a koja uređuju pitanje troškova postupka. Naime, prema ovdje mjerodavnim odredbama ZPP-a:

- parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka a isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (čl. 151. ZPP),

- svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama (čl. 152. ZPP),

- kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza (čl. 153. st. 1. ZPP),

- ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku, time da žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 153. st. 4. ZPP),

- vještak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, na naknadu izmakle zarade i troškova vještačenja te pravo na nagradu za obavljeno vještačenje (čl. 256. st. 1. ZPP),

- u pogledu naknade troškova i nagrade vještaka na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe članka 249. st. 2. i 3. ZPP-a (čl. 256. st. 2. ZPP),

- svjedok treba zatražiti naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju, a ud je dužan na to upozoriti svjedoka (čl. 249. st. 2. ZPP),

- u rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od osam dana, time da žalba protiv tog rješenja ne zadržava ovrhu rješenja (čl. 249. st. 3. ZPP).

 

U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud na prijedlog žaliteljice, kao stranke u postupku, izveo dokaz vještačenjem pa nema dvojbe da je žaliteljica temeljem čl. 152. ZPP dužna podmiriti troškove izvođenja tog dokaza. Nadalje, a jer iznos kojeg je žaliteljica prethodno predujmila nije dovoljan za pokriće ukupnog troška vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem, kojim je odmjerio troškove vještaka, naredio žaliteljici da utvrđenu razliku plati vještaku, koji nalog suda ima uporište u citiranim odredbama iz čl. 153. st. 4. i čl. 249. st. 3. u vezi čl. 256. st. 2. ZPP. I konačno, prema podacima iz spisa proizlazi da je vještak zatražio naknadu odmah tj. istovremeno s dostavom sudu pisanog nalaza i mišljenja, čime je udovoljeno pretpostavkama iz citiranog čl. 249. st. 2. u vezi čl. 256. st. 2. ZPP pa nije nastupila prekluzija vještakovog prava na zatraženu naknadu. 

 

Samu visinu utvrđene naknade i nagrade vještaku žaliteljica ne osporava a ovaj drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti primjenu materijalnog prava, nalazi da je ista utvrđena uz pravilnu primjenu odredaba iz čl. 151., čl. 155. st. 2. i čl. 256. st. 1. ZPP te pravilnu primjenu tada važećeg Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ br. 88/08 - 8/09).

 

              Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe žaliteljica, niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP), na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

             

U Splitu, 24. listopada 2017.

                                                                                                                                                         

                                                                                                       SUTKINJA:

 

                                                                                                     Nataša Jerković, v.r.

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

(Zlata Brdar)