- 1 -              Kzz 33/17-3

             

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 33/17-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 25. rujna 2017. godine, broj KZZ-DO-17/2016, podignutog protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 3. prosinca 2015. godine, broj Kž-210/15-4, u sjednici održanoj 24. listopada 2017. godine

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

II. Utvrđuje se da je presudom Županijskog suda u Vukovaru od 3. prosinca 2015. godine, broj Kž-210/15-4, na štetu optuženog I. K. počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08. u vezi s čl. 81. st. 1. al. 6. i st. 3. KZ/11 u odnosu na kazneno djelo koje je stavljano na teret tom optuženiku, pa se pobijana presuda u odnosu na tog optuženika preinačuje na način da:

 

prema optuženom I. K. (ostali podaci kao u presudi Općinskog suda u Karlovcu od 5. svibnja 2015. godine, broj K-527/13),

 

na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP/08

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

              da bi:

 

dana …. godine oko … sati, u mjestu G. Z., u dvorištu kuće br. …, a dok su I i II privatni tužitelji Lj. K. i njen suprug V. K. vršili radove oko okućnice stare obiteljske kuće i dok je II privatni tužitelj V. K. zavarivao ogradu, a I privatna tužiteljica mu pomagala, te nakon što je u blizinu mjesta događaja došao svojim automobilom P. Š. iz G. Z. br. … da bi se tu parkirao i nakratko isti popričao sa I privatnom tužiteljicom, ljutitim tonom i vidno uznemiren se I i II priv. tužiteljima obratio riječima i to I privatnoj tužiteljici „došla si ti na krivu adresu, ne znaš što rade hrvatski branitelji, ali ako nisam nikog ubio, majku jebala svoju, tebe ću, pa makar morao i sebe“, a na koje prijetnje mu I i II privatni tužitelji nisu ništa odgovorili, već su u šoku i svjesni opasnosti izrečenih riječi povukli se prema svojoj kući, a I privatna tužiteljica pozvala službenike PP D. R. radi zaštite,

 

dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio

 

pa da bi time I optuženi I. K. djelom pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnja – označeno i kažnjivo po čl. 129. st. 1. KZ/97.

 

Na temelju čl. 150. u svezi s čl. 149. st. 3. ZKP/08 u odnosu na kazneni postupak protiv optuženog I. K. svaka strana snosi svoje troškove.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 5. svibnja 2015. godine broj K-527/13, optuženi I. K. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 129. st. 1. KZ/97. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 3. prosinca 2015. godine broj Kž-210/15, odbijena je žalba privatnog tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv te drugostupanjske presude u odnosu na optuženog I. K. Državni odvjetnik Republike Hrvatske je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti sadržajno, zbog povrede zakona na štetu optuženika, iako, očito pogrešno, u samom predlaganju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske navodi da se radi o povredi zakona u korist optuženika te da se ova povreda samo utvrdi.

 

              Zahtjev je osnovan.

 

              Opravdano tvrdi državni odvjetnik da je prije donošenja drugostupanjske presude nastupila zastara kaznenog progona optuženog I. K. za kazneno djelo iz čl. 129. st. 1. KZ/97, zbog čega je optužbu valjalo odbiti, a ne upustiti se o ocjenjivanje ispravnosti prvostupanjske presude povodom podnesene žalbe, čime je povrijeđen kazneni zakon, ali na štetu optuženika, kako se to ispravno i ističe državni odvjetnik u obrazlaganju podnesenog zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

 

Naime, tvrdnja je optužbe da je kazneno djelo stavljeno na teret optuženom I. K. počinjeno ... godine, te bi po odredbama KZ/97 tzv. apsolutna zastara kaznenog progona nastupila 8. listopada 2013. godine, dakle nakon stupanja na snagu Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) koji u odredbi čl. 86. KZ/11 propisuje da će se primijenit zastarni rokovi novog zakona, ako se prije nastupa zastare kaznenog progona promijene rokovi zastare.

 

U konkretnom slučaju zastara nije nastupila prije stupanja na snagu KZ/11 pa se na izračun zastare imaju primijeniti rokovi zastare iz KZ/11 propisani u čl. 81. st. 1. i 3. KZ/11 na način da je u st. 1. propisan rok nastupa zastare kaznenog progona, a u st. 3. istog članka da se taj rok produljuje za dvije godine ako je prvostupanjska presuda bila donesena prije proteka roka iz st. 1. istog članka.

 

Kako se radi o kaznenom djelu za koje je zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do šest mjeseci, to je zastarni rok u smislu čl. 81. st. 1. KZ/11 6. godina, no kako je u ovom predmetu ranije bila donesena prvostupanjska presuda, koja je ukinuta, to je ovaj rok u smislu čl. 81. st. 3. produljen za dvije godine i istekao je 8. listopada 2015. godine.

 

Kako je drugostupanjski sud o podnesenoj žalbi privatnog tužitelja odlučivao 3. prosinca 2015. godine na način da je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je optuženi I. K. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 129. st. 1. KZ/11, a to je činio nakon proteka i produljenog roka zastare, to je ovakvim postupkom, kada se upustio u ispitivanje prvostupanjske presude, iako više nije bilo moguće zbog zastare, voditi ovaj kazneni postupak, povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, zbog čega je i optužba odbijena kako je sve i navedeno u izreci ove presude.

 

              Stoga je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti, budući da je drugostupanjskom presudom povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. toč. 3. ZKP/08. u vezi s čl. 81. st. 1. al. 6. i st. 3. KZ/11 na štetu optuženika, pa je tu povredu trebalo ispraviti, te presuditi kao u izreci na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08. Obzirom na ovakvu odluku, odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na čl. čl. 150. u svezi s čl. 149. st. 3. ZKP/08. Naime, kako se nastup zastare kaznenog progona ne može pripisati u krivnju privatnog tužitelja, to nema uvjeta da ga se obavezuje na dužnost plaćanja troškova kaznenog postupka kako to propisuje čl. 149. st. 3. u prvom dijelu rečenice. No kako nema odredbe da ti u tom slučaju troškovi kaznenog postupka padali na teret proračunskih sredstava to, sukladno čl. 150. ZKP/08 svaka stranka u odnosu na ovaj dio kaznenog postupka snosi svoje troškove.

 

Zagreb, 24. listopada 2017. godine