- 1 -              Revt 531/17-2

Broj: Revt 531/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. O. iz S. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženika Ž. Ž. iz V. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B.-P.-S. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5692/2014-2 od 6. lipnja 2017., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4478/12 od 2. travnja 2014. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 24. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je ovrha određena bjanko zadužnicama broj Ov-14974/10 od 10. svibnja 2010. na iznos od 1.000.000,00 kn i Ov-14977/10 od 10. svibnja 2010. na 1.000.000,00 kn nedopuštena. Ujedno je prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 249.437,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, koja teče od donošenja odluke o troškovima do isplate.

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tuženika te je ukinuta prvostupanjska presuda i odbačena tužba tužitelja. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100.000,00 kn.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijano drugostupanjsko rješenje na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. u svezi čl. 400. st. 1. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha pokrenuta od strane tuženika temeljem dvije bjanko zadužnice.

Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih odlučnih činjenica zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, a to iz razloga jer su stranke raskinule ugovor koji je bio osnova potraživanja tuženika i u odnosu na koju tražbinu iz tog ugovora je tužitelj izdao sporne zadužnice kao sredstvo osiguranja, slijedom čega više nema potraživanja tuženika pa da je nedopuštena ovrha temeljem preostale dvije zadužnice kojima raspolaže tuženik.

Drugostupanjski sud je ukinuo odluku prvostupanjskog suda i odbacio tužbu iz razloga što u postupku nije utvrđeno da bi tuženik bio upućen na parnicu od strane ovršnog suda radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, a što je preduvjet za pokretanje i vođenje parnice radi nedopuštenosti ovrhe.

Tužitelj u reviziji u bitnom ističe da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i da on ne može tražiti utvrđenje nedopuštenom ovrhe iako nije od strane suda upućen na parnicu. Pritom tužitelj smatra da je ovršni postupak pokrenut onog trenutka kada je zatražena izravna naplata kod banke temeljem četiri zadužnice koje su izdane od strane tužitelja i predane tuženiku, te da stoga nije bilo niti mogućnosti izdavanja od strane suda rješenja o ovrsi jer same zadužnice imaju status pravomoćnog rješenja o ovrsi.

Pravilno je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu iz razloga što tužitelj nije bio upućen u smislu odredbe čl. 51. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/96) na parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, a što je preduvjet da bi tužitelj mogao uopće pokrenuti parnicu radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe. Stoga, pravilno zaključuje drugostupanjski sud da nema mogućnosti pokretanja i vođenja parnice radi nedopustivosti ovrhe bez upućivanja na parnicu ovršenika od strane ovršnog suda. Isto tako je temeljem odredbe čl. 52. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje: OZ/12) određeno kada će ovršni sud uputiti ovršenika na parnicu i što je pretpostavka za pokretanje i vođenje parnice radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe. Dakle, ako nema upućivanja na parnicu ovršenika u povodu izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi, nema niti mogućnosti tužbe radi nedopustivosti ovrhe.

U takvoj situaciji, a kada je raskinut ugovor između stranaka u svrhu osiguranja za čije tražbine su izdane sporne zadužnice, tužitelj je mogao tražiti samo utvrđenje da je prestao pravni odnos iz sklopljenog ugovora i da je time nastala obveza tuženika na vraćanje i predaju zadužnica tužitelju. Međutim, tužitelj nije postavio takav tužbeni zahtjev, već je postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopustivosti ovrhe, a za što nema pretpostavki.

Obzirom na navedeno, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 24. listopada 2017.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.