Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            23.P-74/17-7

                           

 

                                                                                                                                                    23.P-74/17-7

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

D J E L O M I Č N A   P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, OIB:28673386029, po sucu Josipu Petričević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. M., OIB:, R. , N. G.a, zastupan po punomoćnici J. J., odvjetnici iz N.G., protiv tuženika-protutužitelja M. Č., OIB:, B. B. , N. K., zastupan po ZOU M. i d. iz N. G., po tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, a po protutužbi radi predaje u posjed, nakon glavne rasprave glede tužbenog zahtjeva zaključene 12. rujna 2017. u nazočnosti tužitelja i tuženika sa punomoćnicima i po objavi odluke 23. listopada 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

  1. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja I. M., OIB:, R. , N. G., u cijelosti se odbija, a koja glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj I. M., OIB:, R. , N. G., stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u S. B. Z. k.o. N. G., u z.k.ul…. u k.o. B. B., a označenoj kao čkbr…. o. u g. p. površine čhv na imenu tuženika M.Č., OIB:, B. B. …, N. K., a što je tuženik dužan priznati te tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena tuženika na ime i vlasništvo tužitelja, sve u roku od 15 dana jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

 

 

  1. Nalaže se tužitelju da na ime troškova ovog postupka isplatiti tuženiku iznos od kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, tj. 23. listopada 2017. pa do isplate po stopi  koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

  1. O zahtjevu protutužbe, kao i o zahtjevu za naknadu troškova protutužbe, odlučit će se naknadno.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je utužio tuženike radi utvrđivanja prava vlasništva, navodeći u tužbi da na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige O. s. u S. B., Z. k. o. N. G., u z.k.ul…. u k.o. B.B., a označenoj kao čkbr…. o. u g. p.površine čhv, tuženik je upisan kao samovlasnik.

 

              Međutim, stvarni posjednik navedenih nekretnina je samo tužitelj koji tu nekretninu nesmetano koristi više od 15 godina, a prije toga, još od je tu nekretninu uživao tužiteljev otac S.M.. Prije 10 godina tužitelj je na navedenoj nekretnini zasadio lješnjake. Nitko nikada tužitelja niti njegove pravne prednike nije smetao u posjedu navedene nekretnine.

 

              Dalje navodi da je tužitelj državljanin RH i sposoban je stjecati nekretnine. Tuženik neće da tužitelju prizna vlasništvo na spornoj nekretnini iako tuženik istu nikada nije uživao.

 

Kako je tužitelj, uključujući i svoje prednike, u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina preko 40 godina, to je tužitelj stekao pravo vlasništva na tim nekretninama  dosjelošću, to tužitelj po svom punomoćniku predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao što je pobliže navedeno u izreci, a sa kojom tužbom i tužbenim zahtjevom je tužitelj odbijen u cijelosti.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu od . učinio nespornim da je tuženik upisan kao samovlasnik nekretnine čkbr…. k.o. B. B. Netočan je navod tužitelja da predmetnu nekretninu nesmetano koristi od 1970.g. zajedno sa svojim prednicima, kao i činjenice da ga nitko nije smetao u posjedu predmetnih nekretnina. Tuženik je živio u A.i povremeno dolazio u RH. 2006. godine, kada je bio na predmetnoj čestici,  uočio je kako je tužitelj uredio istu na način da je očistio bagru i zasadio šljive. Ova čestica je u to vrijeme bila u vlasništvu njegove majke pa je tuženik sve šljive, osim jedne, posjekao. Nadalje, 2015. godine tuženik je zajedno sa M. i I. C. išao po drva na predmetnu česticu i tamo zatekao tužitelja. Tom prilikom je tuženik tužitelju prezentirao dokumente, z.k.izvadak i katastarski plan, navodeći da je to njegovo vlasništvo, nakon čega je tužitelj napustio predmetnu česticu. Vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem izvanredne dosjelosti zakonom se navodi poštenje i samostalnost posjeda, a  temeljem redovne dosjelosti još i zakonitost i istinitost posjeda. Tužitelj ove kvalitete posjeda nema. Što se tiče poštenja posjeda, tuženik ističe kako je tužitelj znao da nema pravo na posjed, a što se tiče samostalnosti posjeda, ističe kako ova kvaliteta ne postoji, uzimajući u obzir navedeno pod točkom II. dogovora na tužbu. Dalje tuženik navodi kako je pravo vlasništva predmetne čestice stekao temeljem ugovora o darovanju od svoje majke M.Č. Ovaj ugovor je predan na provedbu u Z.k.odjel . Dakle, čak i kad bi postojali uvjeti za stjecanje prava dosjelosti od strane tužitelja, tuženik uživa uvjerenje u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga sukladno odredbi čl.122 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dalje ističe kako je stjecanje vlasništva dosjelošću stjecanje temeljem zakona. Tužitelj je navedeni parnični postupak pokrenuo isključivo radi pokušaja ostvarivanja poticaja na lješnjake koje je zasadio na česticu u vlasništvu tuženika. Notorna je činjenica da je po dosadašnjim propisima osoba mogla jednostavnom izjavom upisati se u ARKOD upisnik te na taj način ostvariti pravo na poticaj i mimo volje i znanja vlasnika čestice. U 2017. je u A.z.p.z. u S. B. tuženik zatražio da se tužitelj ispiše iz ARKOD upisnika jer za isto nikada nije dobio dozvolu vlasnika te je prezentirao javnu ispravu – z.k.ivadak kojim dokazuje svoje pravo vlasništva Ovoje i učinjeno te je tek potom uslijedila tužba u ovoj pravnoj stvari.

 

Stoga je tuženik predložio da  se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom. Zajedno s odgovorom na tužbu tuženik je postavio i protutužbeni zahtjev tražeći da preda u posjed navedenu nekretninu i da ukloni lješnjake sa te nekretnine.

 

Tijekom dokaznog postupka po prijedlogu stranaka sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka S. H., N. H., M. S., B. C., M. P., M. C., I. C. i M.Č. te tužitelja I. M. i tuženika M. Č. te je izvršen uvid u z.k. izvadak za spornu nekretninu, kopiju katastarskog plana, presliku osobne iskaznice, prijepis posjedovnog lista, povijesni z.k.izvadak, spis , kao i u sve pisane podneske i usmene navode parničnih stranaka.

 

Nakon tako provedenog dokaznog postupka, mišljenje je ovoga suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

 

Iz iskaza tužitelja i tuženika nedvojbeno proizlazi kako su parnične stranke u rodbinskim odnosima te su otac tužitelja i majka tuženika bili brat i sestra koji su imali još jednog brata M. Isti su različito iskazivali na koji način su došli do predmetne nekretnine.

 

Međutim ovaj sud je poklonio povjerene iskazu tuženika, smatrajući njegov iskaz većim dijelom istinitim i točnim jer se slaže i sa materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu.             

Svjedoci pak S. H., N. H., M. S., B. C. uglavnom iskazuju da su viđali kako je tu nekretninu koristio tužitelj I. M. pa tako navode da su bile zasađene šljive, nakon toga lješnjaci te da je prethodno iste nekretnine obrađivao i otac tužitelja S. M..

 

Dakle, svjedoci općenito iskazuju da su vidjeli tužitelja da je zasadio šljive i lješnjake. Međutim nije im poznato tko je gruntovni i katastarski vlasnik tih nekretnina. Nadalje ističu da je tuženik M. Č. dugi niz godina živio u A., preko godina i da je povremeno dolazio.

 

Nadalje, svjedoci M. C. i I.C. koji su po nalogu tuženika došli posjeći bagre ističu da je došao tužitelj I. M. i potjerao ih sa nekretnine navodeći da je to njegovo i tko im je rekao da to sijeku. Tom prilikom je došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika pri čemu je tuženik tužitelju pokazao nekakve papire da je on vlasnik tih nekretnina.

 

Iz iskaza navedenih svjedoka može se samo zaključiti da su isti viđali tužitelja i njegovog oca da koriste tu nekretninu, a na koji način su stekli tu nekretninu i tko je vlasnik, nije im poznato, dok svjedoci M.C. i I.C. ističu kako su bili samo prisutni kod sukoba tužitelja i tuženika glede vlasništva predmetne nekretnine.

 

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od razvidno je da se predmetna nekretnina vodi na imenu i vlasništvu tuženika M. Č., a koja nekretnina je tijekom postupka identificirana prema kopiji katastarskog plana, kao i iskazima svjedoka, kao na str.5.

 

Kod odgovora na tužbu tuženik je prezentirao prijepis posjedovnog lista od br….k.o. B. B.iz čega nedvojbeno proizlazi da je posjednik sporne nekretnine.

 

Nadalje je razvidno kako je ova nekretnina kao i ostale nekretnine u z.k.ul…. bile prepisane temeljem presude suda od na ime i vlasništvo M. Č., majke tuženika da bi kasnije temeljem ugovora o darovanju ista nekretnine darovala sinu pa i nekretninu čkbr…. na ime i vlasništvo tuženika sa prebivalištem u A.

 

Uvidom u ovosudni spis u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. protiv tuženika M. M. i K.M. nedvojbeno je da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla spornu nekretninu na svoje ime i vlasništvo.

 

Analizirajući sve provedene dokaze u ovom postupku, kako u njihovoj ukupnosti, tako i u međusobnoj povezanosti (čl.8 ZPP-a), mišljenje je ovoga suda kako tužitelj nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke da je tužitelj stekao predmetne nekretnine dosjelošću, Naime, stjecanje vlasništva dosjelošću je stjecanje vlasništva temeljem zakona.

 

Iz svih provedenih dokaza je nedvojbeno da je pravni prednik tuženika i to  njegova majka stekla pravo vlasništva dosjelošću, što je razvidno iz presude ovoga suda donesene u postupku koji se vodio pod posl.br. koji se nalazi priložen uz ovaj spis. Na taj način pravni prednik tuženika je stekao vlasništvo presudom od … Iste godine tuženik je temeljem darovnog ugovora stekao pravo vlasništva, što je razvidno iz povijesnog z.k.izvatka i to

 

Sukladno gore navedenom osnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na odredbe čl.122 i čl.130 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV-a). Nadalje, prema čl.30 istoga Zakona pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da sa takvom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

 

Točna je činjenica da je na predmetnoj nekretnini tužitelj zasadio šljive, a koje je tuženik posjekao, što je tužitelj iskazivao suprotno, da ih je on sam iskrčio zbog bolesti. Međutim, . tuženik je zajedno sa svjedocima M. i I.C. išao na nekretninu u vlasništvu i posjedu tuženika, isjeći bagremovo drvo, pri čemu je došlo do sukoba stranaka. Nesporno je također kako iz iskaza stranaka, tako i svjedoka da je tuženik dugi niz godina i to više od godina proveo u A.te se unazad tri godine naselio u B. B. Po doseljenju počeo je intenzivnije koristi navedenu nekretninu, što je vidljivo iz odgovora na tužbu.

 

Tijekom postupka se također utvrđuje da je pravna rednica tuženika dosjelošću stekla vlasništvo ove nekretnine i upisala to pravo temeljem valjanog pravnog osnova, tj. presude …od ... Iza nje je tu nekretninu stekao njen sin, ovdje tuženik, temeljem ugovora o darovanju koji je proveden u zemljišnim knjigama .

 

Tužba u ovoj pravnoj stvari od strane tužitelja podnesena je .

 

Točan je navod odgovora na tužbu da tuženik uživa povjerenje u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga sukladno čl.122 ZV-a jer je navedenu nekretninu pravni prednik tuženika stekao u vlasništvo dosjelošću, a koje je stjecanje temeljem Zakona.

 

Stoga sukladno čl.130 st.2 ZV-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

 

Da bi u konkretnom tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke previđene čl.159 ZV-a, Naime, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Dalje u stavku 3 samostalni posjednik stječe u vlasništvo nekretninu ako je barem pošten protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

Iz svega je nedvojbeno da je tuženik upisan kao zakoniti posjednik predmetne nekretnine, o čemu je priložio i valjanju materijalnu dokumentaciju, z.k.izvadak, povijesni z.k.izvadak i posjedovni list, što je navedeno i pisano u obrazloženju odluke.

 

Nasuprot toga, tužitelj nije dokazao niti kontinuitet posjedovanja predmetne nekretnine od 10 godina od stjecanja vlasništva dosjelošću od strane pravnog prednika tuženika, a kasnije, pravnim poslom tuženika od njegovog pravnog prednika. Isti je bio ometan u prisvojenom posjedu na način što je tuženik iskrčio šljive, prijavio tužitelja zbog upisa u AKORD radi poticaja, a da o tome nije pitao zakonskog vlasnika i posjednika predmetne nekretnine.

 

Stoga je valjalo temeljemčl.159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV-a), odbiti tužitelja u cijelosti.

 

U ovoj pravnoj stvari postoje dva tužbena zahtjeva i to tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđivanja i stjecanja vlasništva dosjelošću i protutužbeni zahtjev tuženika radi predaje u posjed.

 

Kako je tužbeni zahtjev po tužbi u cijelosti sazrio za odlučivanje, to je sud temeljem čl.329 ZPP-a donio djelomičnu presudu.

 

O protutužbenom zahtjevu kao i o troškovima protutužbe odlučit će se naknado kao što je i navedeno u točki III. presude.

 

Odluka o troškovima postupka po tužbenom zahtjevu temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u postupku, a sve uz primjenu čl155 istog zakona, pri čemu su priznati samo troškovi potrebni za vođenje parnice.

 

Visina troškova određena je po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer je tuženik bio zastupan po punomoćniku u osobi odvjetnika, a sukladno vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku.

 

Sud je u cijelosti dosudio trošak postupka tuženiku kojeg čini trošak sastava odgovora na tužbu kn, zastupanje na ročištu od … … kn, zastupanje na ročištu od ... kn, pristup objavi presude kn, sudska pristojba na odgovor na tužbu kn ili sve ukupno kn.

 

              U Novoj Gradiški 23. listopada 2017.

 

                                                                                                                              S u d a c:

 

                                                                                                                              Josip Petričević, v.r.             

 

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 jednaka pisana primjerka.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu