1              Poslovni broj: UsImio-378/16-10

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

           Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Darije Roić Erceg, u upravnom sporu tužitelja D. B. iz P., B. žrtava 16, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po generalnom opunomoćeniku  Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene 13. listopada 2017. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 23. listopada 2017.

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva branitelja  Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/16-0001/563, Urbroj: 522-04/1-1-1-16-6 od 13. listopada 2016.

Obrazloženje 

              Osporenim rješenjem tuženika, Klasa:  UP/II-562-02/16-0001/563, Urbroj: 522-04/1-1-1-16-6 od 13. listopada 2016. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Š.-kninskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, Klasa: UP/I-562-02/15-01/51, Urbroj: 2182-05-02/4-16-4 od 20. travnja 2016., kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata uslijed ozljede vrata i leđa kao neosnovan.

              Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost osporenog rješenja, u bitnom navodi kako je kao sudionik u obrani domovine H. nastradao od eksplozije granate tijekom neprijateljskog granatiranja te je zadobio udarce po cijelom tijelu, a posebno po kralježnici. Navodi kako je već tri puta tražio status ratnog vojnog invalida, ali mu je svaki put utvrđeno oštećenje organizma manje od 20 %. Nadalje, navodi kako je već 20 godina teško klinički pokretan, ne može se samostalno brinuti o sebi, hoda na štakama, nema snage u rukama te osjeća jake bolove u vratu i cijeloj kralježnici. Ističe svoju tešku materijalnu situaciju obzirom da su lijekovi skupi, a nema ih od čega kupiti. Iz sadržaja tužbe se može iščitati kako tužitelj tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.  

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana te ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Ističe kako se zdravstveno stanje tužitelja temeljem drugih bolesti (degenerativne promjene kralježnice, bubrezi i dr.) primjenom članka 134. ZOPHBDR ne uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma jer u ranijem postupku nije utvrđena uzročno posljedična veza sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu ,a ujedno bi to bilo u suprotnosti s odredbom članka 5. stavka 1. i 2. te članka 125. ZOPHBDR-a, kao i odredbom članka 44. Uredbe o metodologijama vještačenja kojom je propisano da se pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne uzimaju oštećenja koja su posljedica izvan okolnosti sudjelovanja u obrani suvereniteta RH (dakle koja su posljedica starenja, starosne dobi, materijalnog stanja, nadarenosti i druge činjenice). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis kojem prileži osporeno rješenje tuženika, Klasa:  UP/II-562-02/16-0001/563, Urbroj: 522-04/1-1-1-16-6 od 13. listopada 2016.; nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 05. listopada 2016.; ratni put tužitelja od 05. kolovoza 2005.; dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera OS RH od 25. kolovoza 2005.; rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Uprave za obranu Š. od 25. studenog 2005.; potvrda Ministarstva obrane RH od 14. prosinca 2005.; potvrda Ministarstva obrane RH od 10. svibnja 2005. i medicinska dokumentacija tužitelja te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu .

              U sporu je održana rasprava 13. listopada 2017. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.                                                                                                               

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Predmet spora je utvrđivanje postotka oštećenja organizma uslijed pogoršanja bolesti, u skladu sa odredbom članka 134. stavka 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 33/13., 148/13., 92/14., dalje u tekstu ZUS-a).

              Iz spisa upravnog tijela proizlazi kako je pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Š.-kninskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odsjeka hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, Klasa: UP/I-562-02/09-01/201, Urbroj: 2182-05-02/1-09-4 od 29. lipnja 2009. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata uslijed ozljede vrata i leđa kao neosnovan, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva branitelja; Klasa: UPO/II-562-02/06-1501/502, Urbroj: 519-04/1-2-09-9 od 17 prosinca 2009. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Us-340/2010-4 od 10. siječnja 2013.

              Zahtjevom od 02. lipnja 2006. tužitelj je zatražio utvrđenje novog postotka oštećenja organizma uslijed pogoršanja ozljeda vrata i leđa i da mu se prizna status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata

              Prvostupanjsko upravno tijelo rješenjem od 20. travnja 2016. odbilo je zahtjev tužitelja kao neosnovan pozivom na odredbu članka 5. stavka 2. ZOPHBDR-a, temeljeći svoju odluku na nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom područnog ureda u S., Klasa: 561-01/15-08/1018 od 15. travnja 2016., kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoji oštećenje organizma manje od 20 % po točki 207. a uz članak 46. Liste postotaka oštećenja organizma, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 153/14.).

              Odlučujući o žalbi tužitelja, drugostupanjsko tijelo pribavilo je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka koji je svojim nalazom i mišljenjem, evidencijski broj: 2284 od 05. listopada 2016. ocijenilo da oštećenje organizma tužitelja uslijed ozljede leđa i vrata iznosi i dalje manje od 20 %  trajno, cijeneći oštećenje organizma prema T 207 a, analogno članku 46. liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja, uz obrazloženje da je nakon osobnog pregleda u kućnoj posjeti te uvidom u medicinsku dokumentaciju (nalaz neurokirurga od 14. studenoga 2013., nalaz fizijatra 03. prosinca 2013., MR LS kralježnice 10. siječnja 2014., EMNG 21. siječnja 2014., kontrolni nalaz neurokirurga 19. veljače 2014.) utvrđeno da je kod tužitelja došlo do pogoršanja tegoba od strane vratne i lumbosakralne kralježnice na bazi degenerativnih oštećenja i.v.diskova, a ne na bazi pretrpljene ozljede. Vijeće viših vještaka utvrđuje da obzirom na protek vremena od pretrpljene traume, odnosno kako se nije verificiralo hernije i.v.diskova, a niti oštećenja korjenova neposredno nakon traume kao niti duži vremenski period iza toga sadašnje tegobe su isključiva posljedica fiziološkog procesa starenja intervertibralnih diskova koji nisu u uzročno - posljedičnoj vezi sa pretrpljenom traumom.

              Tuženo je tijelo u cijelosti prihvatilo opisani nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka  i na temelju istog osporenim rješenjem odbilo žalbu tužitelja.

              Prema ocjeni ovog Suda, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka je potpun i valjano obrazložen te je utemeljen na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, stoga, tuženo tijelo nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je na citiranom nalazu i mišljenju utemeljio svoje rješenje. Imajući u vidu da se radi o primjeni stručno-medicinskog znanja kojim raspolažu ovlašteni vještak i Vijeće viših vještak te da su ovlašteni vještaci oba stupnja suglasno ocijenili da kod tužitelja postoji oštećenje organizma manje od 20 % po točki 207. a uz članak 46. Liste postotaka oštećenja organizma, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 153/14.), te se radi o degenerativnim tegobama, a ne posttraumatskih promjena kralježnice i da su sadašnje tegobe isključiva posljedica fiziološkog starenja intervertebralnih diskova, koji nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa pretrpljenom traumom, to Sud nema osnove zaključiti da je ocjena nepravilna.

Stoga, Sud je stajališta da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Slijedom prethodno navedenog, trebalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao izreci presude.

              U Splitu, 23. listopada 2017.

                                                                                                                                S U T K I N J A

                                                                                                                 Nela Mešin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak članak 66. ZUS-a).

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Daria Roić Erceg