Gž Ovr-648/2017-2

Poslovni broj: Gž Ovr-648/2017-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja K. I. H. – u. B. m.b.H. iz K., Austrija, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. M. – O., odvjetnica u V., protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB: ..., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-714/2017 od 10. veljače 2017., dana 23. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-714/2017 od 10. veljače 2017. kao i sve provedene ovršne radnje te se prijedlog za ovrhu odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih tražbina ovršenice po svim računima ovršenice u HNB-u prema OIB-u ovršenice na račun ovrhovoditelja.

Ovršenica je protiv prvostupanjskog rješenja podnijela žalbu, pobijajući isto u cijelosti, ne navodeći određeno izrijekom zbog kojeg od žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14; dalje: ZPP-a) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona  („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14; dalje: OZ-a).

Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu ovršenice, osporavajući žalbene navode u cijelosti te predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Žalba ovršenice je osnovana.

Pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave i to presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj LXIV-P-6755/01 od 7. ožujka 2006., a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 4 Gž-6/2010 od 26. studenog 2013.. Navedena prvostupanjska presuda sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti s danom 1. srpnja 2014.

U skladu s odredbom članka 211. OZ-a sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu, podnesen na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

Dakle, sudski put ovrhe predviđen je uvijek kada je u prijedlogu za ovrhu kao predmet ovrhe određen neki drugi predmet, a ne onaj za koji je predviđen put izvansudske ovrhe (račun ovršenika kod banke, plaća i druga stalna novčana primanja) kako je to predviđeno odredbom članka 211. OZ-a.

Nadalje, odredbom članka 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10 i 112/12) propisano je kako se odredbe tog zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012.

Prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje o ovrsi, a s obzirom na to kako se ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu temelji na ovršnoj ispravi -pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj LXIV-P-6755/01 od 7. ožujka 2006., koja je stekla svojstvo ovršnosti nakon 15. listopada 2012.

Naime, pravilnom primjenom odredbe članka 211. OZ-a, prijedlog za ovrhu je trebalo odbaciti, s obzirom na to kako je ovršna isprava na kojoj ovrhovoditelj temelji svoj prijedlog stekla svojstvo ovršnosti nakon 15. listopada 2012. godine, te se na temelju nje od Agencije mogla zatražiti izravna naplata. Ovrhovoditelj bi mogao tražiti od suda donošenje rješenja o ovrsi tek ukoliko se na temelju te isprave ne bi mogla provesti naplata preko Agencije, a o čemu je potrebno priložiti potvrdu Agencije.

Ovrhovoditelj je doista uz prijedlog za ovrhu priložio sudu i potvrdu Agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od dana 6. prosinca 2016., iz koje potvrde proizlazi kako naziv ovrhovoditelja u zahtjevu za izravnu naplatu i osnovi za plaćanje nije istovjetan nazivu ovrhovoditelja iz OIB sustava. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o nemogućnosti provedbe naplate preko Agencije zbog pogreške ovrhovoditelja u sastavljanju Zahtjeva za izravnu naplatu, a navedena pogreška je takve prirode koja se može ispraviti podnošenjem novog Zahtjeva za izravnu naplatu.

Slijedom navedenog valjalo temelju odredbe članka 380. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a prihvatiti žalbu ovršenice, ukinuti pobijano rješenje i odbaciti ovršni prijedlog kao nedopušten.

U Splitu 23. listopada 2017.