Kž-182/2016-6

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca  Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća, te Antonije Bagarić i Dajane Barberić-Valentić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jadranke Mesarov, u kaznenom predmetu protiv optuženika F. K., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. i 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i optuženika F. K. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj K-346/2015 od 27. travnja 2016. , u javnoj sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2016., u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Bjelovaru Teodora Osmokrovića, optuženika F. K. i njegovog branitelja M. G., odvjetnika iz K.,

 

 

p r e s u d i o      j e

 

 

              Žalbe državnog odvjetnika i optuženika F. K. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim opt. F. K. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u pokušaju iz čl. 190. st. 1. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), za koje djelo ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

              Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvora od uhićenja optuženika 6. srpnja 2015. pa nadalje.

 

              Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 od optuženika se oduzima jedan paket ispunjen sa 516,55 g droge hašiš, koji je od njega bio privremeno oduzet na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke od 6. srpanja 2015.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) optuženiku se nalaže podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn i platiti paušal u iznosu od 2.000,00 kn.

 

              Protiv te presude žalbu je podnijela zamjenica Općinske državne odvjetnice u Karlovcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalbu je podnio i optuženik po branitelju M. G., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovor na žalbu optuženika podnijela je zamjenica Općinske državne odvjetnice u Karlovcu, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

              Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru koje je podneskom pod brojem KŽ-DO-161/16 nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

              Budući da je branitelj optuženika u podnesenoj žalbi zahtijevao da ga se izvijesti o sjednici vijeća, sjednica je održana u nazočnosti zamjenika ŽDO Bjelovar Teodora Osmokrovića, koji je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati i pobijana presuda ukine sukladno žalbenom prijedlogu, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana. Branitelj optuženika M. G., odvjetnik iz K. ukratko je izložio najvažnije dijelove svoje žalbe te je priložio u spis fotografiju osobnog automobila kojim je kritične zgode upravljao optuženik i dopis Zatvora u Karlovcu od 27. lipnja 2016., predlažući da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a optuženik se pridružio izlaganju i prijedlozima svog branitelja.

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              Neosnovano se u podnesenim žalbama ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, pri čemu državni odvjetnik ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, jer prvostupanjski sud u jednom dijelu prihvaća obranu optuženika kao vjerodostojnu, a u drugom dijelu u odnosu na pretragu vozila i otvaranje poklopca motora automobila, ne prihvaća. Optuženik pak općenito navodi da su razlozi presude pogrešni, nedostatni i preuranjeni.

 

              Istaknutim žalbenim navodima žalitelji ulaze u sferu činjeničnih pitanja, pobijajući u stvari ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je sud temeljio svoje zaključke o kaznenoj odgovornosti optuženika pa će ti razlozi biti razmotreni u dijelu ocjene žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovdje stoga treba samo reći da su razlozi suda o odlučnim činjenicama u obrazloženju pobijane presude potpuno jasni i određeni, jer je sud dao prihvatljive  i razumljive razloge zbog kojih dio optuženikove obrane nije prihvatio, dok je u ostalom dijelu obranu ocijenio vjerodostojnom, što samo po sebi ne izaziva nikakvo proturječje niti je presuda zbog toga nerazumljiva.

 

              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

              Žalitelji neosnovano ukazuju i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, time da državni odvjetnik prigovara ocjeni dokaza prvostupanjskog suda, koji je nekritički prihvatio optuženikovu obranu da je predmetnu količinu hašiša, koja je od njega oduzeta, namjeravao putem prijatelja preraditi u ulje kanabisa, koje bi koristio za liječenje dijabetesa, smatrajući takvu obranu neživotnom i potpuno neuvjerljivom.

 

              Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud, na temelju ispravne analize i ocjene obrane optuženika, dovodeći je u vezu sa materijalnim dokazima i provedenim vještačenjima, opravdano prihvatio optuženikovu obranu da boluje od dijabetesa i da je predmetnu količinu hašiša namjeravao preraditi u ulje, koje bi mu bilo dostatno za turu tromječesnog liječenja i ublažavanja dijabetičkih tegoba.

 

              Naime, takva optuženikova obrana u potpunom je suglasju sa rezultatima sudsko-medicinskog i toksikoloških vještačenja, kojima je potvrđeno da boluje od dijabetesa i da bi se od predmetne količine hašiša od 516,55 g preradom moglo dobiti oko 74 g ulja kanabisa. Toksikološki vještak je također naveo da se nekonvencionalnom metodom liječenja ulje konoplje konzumira u razdoblju od 90 dana, za koje vrijeme se konzumira oko 60 g ulja, a nakon 90 dana uzimaju se manje doze, što znači da bi 74 g ulja bilo dostatno za ciklus liječenja od 90 dana i za 7-14 mjeseci održavanja. Toksikološkim vještačenjem je također nedvojbeno utvrđeno da je u medicinskoj šprici od 3 ml, koja je oduzeta od optuženika, nađena tekućina mase 0,51 g, koja je ekstrakt konoplje, na koji način je potvrđena optuženikova obrana da koristi ulje kanabisa za ublažavanje dijabetičkih tegoba te da je namjeravao predmetnu količinu hašiša preraditi u ulje, koje će mu biti dostatno za tromjesečni ciklus liječenja.

 

              Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi državnog odvjetnika da je takva optuženikova obrana neuvjerljiva i neživotna te da je oduzeta količina hašiša bila namijenjena daljnjoj prodaji, budući za takvu tvrdnju optužbe nama nikakvih drugih dokaza, osim oduzete količine hašiša, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

              U opisanom postupanju optuženika ostvarena su sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11, jer je sud pravilno utvrdio da je hašiš oduzet od optuženika bio namijenjen preradi u ulje kanabisa te je optuženik poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, tako što je PVC vrećicu sa hašišom prevozio prijatelju radi prerade u ulje kanabisa. Pri tome je sasvim irelevantno što je optuženik držao drogu isključivo radi prerade za osobnu uporabu, jer je nedvojbeno bio svjestan da uporaba lijekova koje sadrže THC za liječenje dijabetesa nije legalna i da je namjeravao preraditi tvari koje su propisom proglašene drogom, iako je to za njega zabranjeno.

 

              S tim u vezi neprihvatljive su i žalbene tvrdnje optuženika da je dekriminalizirano posjedovanje droge za vlastite potrebe pa da optuženik nije u kriminalnoj zoni zbog pokušaja prerade droge, kao kriminogenog oblika radnje. Optuženik je, naime proglašen krivim ne za posjedovanje, već za pokušaj prerade droge, a neovlaštena prerada tvari koje su propisom proglašene drogom čini biće kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. KZ/11.

 

              Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za pokušaj kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. KZ/11.

 

              Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik predlaže strože kažnjavanje optuženika, koji je specijalni povratnik, a kod njega je pronađena velika količina hašiša, koja na ilegalnom tržištu ima veliku vrijednost, dok optuženik smatra da je izrečena zatvorska kazna prestroga.

 

              Suprotno iznesenim žalbenim tvrdnjama, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, na temelju stupnja krivnje optuženika, težine i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela te svrhe kažnjavanja,  utvrdio i ispravno ocijenio značaj svih okolnosti koje, u skladu s odredbom čl. 47. KZ/11, utječu na vrstu i visinu kazne. Tako je olakotnim cijenio obiteljske prilike optuženika, koji je otac jednog djeteta, dok mu je kao znatna otegotna okolnost cijenjena njegova višestruka osuđivanost, između ostalog i zbog kaznenih djela iz domene zlouporabe droga.

 

              Stoga je ocjena i ovoga suda da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena ne samo težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, već i osobnim svojstvima optuženika te će upravo izrečenom kaznom zatvora u navedenom trajanju u cijelosti biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

              Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

             

 

Bjelovar, 17. studenog 2016.

 

 

ZAPISNIČARKA                                                                                                  PREDSJEDNIK VIJEĆA

 

Jadranka Mesarov, v.r.                                                                                       Mladen Piškorec, v.r.

 

                                                                                                  Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

                                                                                                                Božidar Štefanac