- 1 -              II Kž 384/2017-4

Broj: II Kž 384/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 106. stavka 3. u vezi s člankom 1. i člankom 52. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog Ž. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. listopada 2017. broj Kv-I-108/17 (Kzd-1/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog Ž. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 106. stavka 3. u vezi s člankom 1. i člankom 52. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. B. osobno i po branitelju, odvjetniku M. V., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, optuženika pusti na slobodu i „ukoliko se smatra nužnim odrede prikladne mjere opreza. “. Obje žalbe optuženog Ž. B. sadržajno se nadopunjuju pa će biti razmotrene kao jedna žalba.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženik poriče postojanje osnovane sumnje da bi počinio kaznena djela koja su mu stavljena ne teret. No, nasuprot takvim opetovanim žalbenim navodima, osnovana sumnja da je optuženi Ž. B. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice, odnosno dokaza pribavljenih tijekom provedene istrage, a na kojima se optužnica i temelji, a kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno utvrdio i jasno obrazložio.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoja je utvrđenja izložio i valjane razloge, tako da i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavkom 3. ZKP/08. Stoga nije u pravu žalitelj kad tvrdi da nije obrazloženo daljnje postojanje iteracijske opasnosti kod optuženika.

Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u podatku o višestrukoj dosadašnjoj osuđivanosti optuženika. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik u razdoblju od 2006. do 2016. u čak deset navrata osuđen zbog različitih kaznenih djela, a prema njemu su primjenjivane uvjetne osude. Radi se uglavnom o kaznenim djelima kojima je zaštitni objekt imovina (krađe, teške krađe, prikrivanje), kao i o kaznenim djelima koja su istovrsna (zlouporabe opojnih droga) djelu koje mu se stavlja na teret u ovom postupku. Istodobno je vidljivo da su neka od kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku počinjena za vrijeme roka provjeravanja po uvjetnoj osudi koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Splitu od 6. listopada 2016. broj K-335/16., što također upućuje na zaključak da sve dosadašnje osude optuženika nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela.

Te je okolnosti prvostupanjski sud pravilno doveo u vezu s okolnostima i načinom počinjenja kaznenih djela koja mu se u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, a s obzirom na to da je u konkretnom slučaju optuženik osnovano sumnjiv za počinjenje teških kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te protiv zdravlja ljudi. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve navedeno ukazuje na optuženikovu ustrajnost u činjenju kaznenih djela, pa zato i na opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

Jednako tako, s obzirom na sve tako utvrđene okolnosti, niti ponovljeni žalbeni navodi da je trebalo uvažiti optuženikove obiteljske prilike, činjenicu da je samohrani otac šestogodišnjeg djeteta, kao i da je izrazio kajanje i dao obećanje da se više neće upuštati u činjenje kaznenih djela, nemaju nikakav utjecaj na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je za sada isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. moguće ostvariti njegovu svrhu, dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08.

Ujedno su neprihvatljive i tvrdnje optuženika da je kroz duljinu njegova dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru (od 19. siječnja 2017.) povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

Budući da niti ostalim optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. listopada 2017.