7. Pn-151/16-35

                                                                                                                                                   7 Pn-151/16-35

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, OIB: 28673386029, po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Č. S. iz Č., OIB: , zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika L.U. N. G., OIB: , zastupane po punomoćnici K. P. odvjetnici iz S. B., radi naknade štete, nadnevka 5. rujna 2017., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, nadnevka 20. listopada 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Tuženik L.U. "N". G., OIB:, dužan je tužitelju Č. S. iz Č. OIB:, na ime naknade štete platiti iznos od 571,65 kn (petsto sedamdeset jednu kunu i šezdeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. 20. listopada 2017., pa do isplate, sve to u roku od 8 dana. 

 

II. Tuženik L. U. „N.“ G., OIB:, dužan je tužitelju Č. S. iz Č., OIB:, na ime naknade štete platiti iznos od 293,36 kn (dvjesto devedeset tri kune i trideset šest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. 20. listopada 2017., pa do isplate, sve to u roku od 8 dana. 

 

III. Tuženik L. U. "N.“ G., OIB:, dužan je tužitelju Č. S. iz Č., OIB:, na ime naknade štete platiti iznos od 5.151,28 kn (pet tisuća sto pedeset jednu kunu i dvadeset osam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. 20. listopada 2017., pa do isplate, sve to u roku od 8 dana. 

 

IV. Tuženik L. U. „N.“ G., OIB:, dužan je tužitelju Č. S. iz Č., OIB:, naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.790,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. 20. listopada 2017., pa do isplate, sve to u roku od 8 dana. 

 

              Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, te zahtjeva za naknadu parničnog troška, tužitelj se odbija.

 

                                                                 Obrazloženje

 

              Tužitelj je utužio tuženika radi naknade štete navodeći u tužbi da je posjednik nekretnine i to čkbr. 146 k.o. V., temeljem ugovora o zakupu zaključenim sa A. V., P.L. 276 k.o. V., te da je i posjednik nekretnine oznake ID Arkod 1318815 u k.o. Č.  Na nekretnini koja se nalazi u k. o. Č. pod oznakom ID Arkod 1318815, zasijao je kukuruz u površini od 0,98 ha kao i na čkbr. 146 u k.o. V., P.L. 276 u k.o. V. u površini od 1,6113 ha, dok je na čkbr. 146 u k.o. V., 2014., zasijao tritikalu u površini od 1,6113 ha. 

Naveo je da su tijekom ljeta 2013., na nekretninama u njegovom posjedu i to na čkbr. 146 k.o. V., te P.L. 276 k.o. V., divlje svinje koje žive u lovištu tuženika uništile značajan dio uroda kukuruza, iako je poduzimao razne agrotehničke zaštitne mjere i koristio sva raspoloživa sredstva, repelente, kako bi sačuvao zasijani kukuruz i urod, ali su sva nastojanja ostala bez uspjeha, uslijed čega je pretrpio veliku štetu.

Također tijekom ljeta 2014., na nekretninama u njegovom posjedu i to na čkbr. 146 k.o. V., te P.L. 276 k.o. V., divlje svinje koje žive u lovištu tuženika uništile su značajan dio uroda tritikale, iako je poduzimao razne agrotehničke zaštitne mjere i koristio  raspoloživa sredstva, ali su sva nastojanja ostala bez uspjeha, uslijed čega je pretrpio štetu.

Osim toga, tijekom ljeta 2015., na nekretninama u njegovom posjedu i to na nekretnini koja se nalazi u k.o. Č., pod oznakom ID Arkod 1318815, divlje svinje koje žive u lovištu tuženika uništile su značajan dio uroda kukuruza, iako je poduzimao razne agrotehničke zaštitne mjere i koristio sva raspoloživa sredstva, repelente, kako bi sačuvao zasijani kukuruz i urod, ali su sva nastojanja ostala bez uspjeha, uslijed čega je pretrpio veliku štetu.

Nadalje je tužitelj naveo da je povodom štetnih događaja iz 2013., 2014., te 2015., izvijestio tuženika koji je izašao na teren zajedno sa procjeniteljem, te je o istome sačinio zapisnike o očevidu i procjeni štete od divljači i to zapisnik od 26. rujna 2013. za štetu iz 2013., zapisnik od 21. srpnja 2014. za štetu iz 2014., te zapisnik od 26. rujna 2015. za štetu iz 2015. godine.

Sukladno zapisniku o očevidu i procjeni štete od divljači, te izračunu uroda i obračunu štete, za štetni događaj iz 2013., procijenjena je šteta u iznosu od 407,00 kg suhog zrna kukuruza, za štetni događaj iz 2014., procijenjena mu je šteta u iznosu od 405,00 kg zrna tritikale, a za događaj iz 2015., šteta u iznosu od 3704,00 kg suhog zrna kukuruza. Naveo je da na dan podnošenja tužbe, cijena 1,00 kg suhog zrna kukuruza na tržištu iznosi 1,15 kn, a cijena 1,00 kg zrna tritikale iznosi 2,00 kn, pa stoga procjenjuje da mu je na zasijanom kukuruzu i tritikali na nekretninama u njegovom posjedu nastupila šteta od divljih svinja u ukupnom iznosu od 5.537,65 kn i to za štetu na usjevima kukuruza iz 2013. u iznosu od 468,05 kn, za štetu na usjevima tritikale iz 2014. u iznosu od 810,00  kn, te za štetu na usjevima kukuruza iz 2015., u iznosu od 4.259,60 kn. Unatoč prijavi štetnih događaja, te podnošenju zahtjeva za naknadu predmetne štete, tuženik mu nije izvršio isplatu naknade štete. Napose je tužitelj naveo da obzirom da se predmetne nekretnine nalaze na području gdje je lovište tuženika, te da su istu počinile divlje svinje iz lovišta tuženika, iz razloga što tuženik gospodari istim lovištem, odgovoran je nadoknaditi mu štetu.      

 

                Obzirom na navedeno tužitelj je predložio da ovaj sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 468,05 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2013., iznos od 810,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2014., te iznos od 4.259,60 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2015., kao i da mu naknadi troškove postupka.      

 

              U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Kao prvo istakao je da su nekretnine koje su upisane u PL 276, čkbr. 146 k.o. V., u ¾ dijela u vlasništvu i posjedu A. V., s kojom je tužitelj zaključio ugovor o zakupu dok je ¼ dijela u vlasništvu i posjedu treće osobe, pa slijedom toga tužitelj ne može tvrditi da je u posjedu cijele predmetne parcele, budući za posjedovanje čestice u cijeloj površini nema pravnog osnova. Nadalje, tuženik je istakao da tužitelj potražuje naknadu šteta za period od ljeta 2013. zaključno sa ljetom 2015., a predmetni ugovor o zakupu koji je priložen uz tužbu, zaključen je na vrijeme od 1. ožujka 2013. do 1. ožujka 2015., iz čega proizlazi da tužitelj nije dokazao pravni osnov temeljem kojega bi bio u posjedu sporne čestice u ljeto 2015., kada mu je istekao ugovor o zakupu. Što se tiče zapisnika o procjeni štete iz 2013., na istome se navodi da je šteta nastala na k.č.276 k.o. V., a provjerom u zemljišnim knjigama se može utvrditi da čestica 276  u k.o. V., ne postoji. U zapisniku iz 2014., kao oštećenik se navodi osoba "M. S.", te se isto tako navodi da je vlasnik parcele "u nastanku štete", zatražio sredstva zaštite od osiguranika, a bio ih je obvezan zatražiti prije, sukladno čl. 79. Zakona o lovstvu. Tuženik smatra da je odgovornost tužitelja isključiva ili barem solidarna prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a.  Nadalje, tuženik je naveo da je tužitelj tri godine za redom obrađivao zemljište za koje je znao da se nalazi u blizini državnog lovišta te da postoji šansa uništenja usjeva od divljači, pa je istakao da je tužitelj odgovoran za nastalu štetu.

Napose je tuženik istakao činjenicu da je tužitelj sukladno čl. 272.-276 ZPP-a, trebao provesti postupak osiguranja dokaza, kako bi se utvrdila vjerodostojnost uništenog zrna koje se navodi u zapisnicima. Smatra da tužitelj ne može potraživati zakonske zatezne kamate od nastanka štete, već samo s danom presuđenja.

 

              Slijedom navedenog, tuženik je predložio da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.       

 

              U pismenom podnesku od 21. prosinca 2016., tužitelj se protivio svim navodima iz odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe. Naveo je da je čistom omaškom na jednom zapisniku o šteti, naznačen M. S., obzirom da se radi o njemu-tužitelju čiji se sin zove M. S.. Osporio je istaknuti prigovor navodne odgovornosti odnosno solidarne odgovornosti za štetne događaje, zatim je istakao da mu nitko nije zabranio niti mu može braniti obrađivanje predmetnog zemljišta, te isto niti u jednom dijelu ne ekskulpira tuženika od njegovih obveza i odgovornosti kao lovoovlaštenika koji je dužan poduzimati radnje i mjere radi sprečavanja nastanka štete i radi otklanjanja istih, a što tuženik nije učinio. Napose je naveo da nije bio dužan provesti izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza, obzirom da su sve relevantne činjenice konstatirali na navedenim zapisnicima.

 

              U podnesku od 10. siječnja 2017., tuženik je naveo da tužitelj mora imati pravni interes za podnošenje tužbe, a u protivnom da tužbu treba odbaciti. Činjenica što je u zapisniku br. 6/2014 kao oštećenik naveden M. S., ukazuje na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. Stoga je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev pod točkom II. Osim toga, tuženik je istakao da tužitelj nema pravni interes za podnošenje zahtjeva za naknadu štete na ukupnoj površini čestice 146 od 1.6113 ha, jer je iz ugovora o zakupu sa A. V., razvidno da je ista posjednica u omjeru od 3/4 dijela, pa je potrebno odbaciti tužiteljev zahtjev koji se odnosi na ¼ dijela tužbenog zahtjeva pod toč. I.  

 

              Tužitelj je u pismenim podnescima od 23. siječnja 2017. i 13. ožujka 2017., istakao kako je neprijeporno imao valjani pravni osnov za posjedovanje nekretnina u k.o. V., u utuženom periodu temeljem ugovora o zakupu zaključenog sa A. V. koji je zaključen za vrijeme od 1. ožujka 2013. do 1. ožujka 2015., slijedom čega su navodi tuženika bespredmetni i netočni, obzirom da štetu koju je pretrpio na nekretnini u k.o. V., potražuje za  2013. i 2014. godinu. Štetu koju potražuje za 2015., pretrpio je na nekretnini u k.o. Č. 

 

Nakon provedenog poljoprivrednog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za poljoprivredu, dipl. ing. A. Š., tužitelj je u podnesku od 9. lipnja 2017., naveo da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka, te je precizirao tužbeni zahtjev na način što je predložio da ovaj sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 571,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2013., iznos od 586,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2014., te iznos od 5.151,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2015. godine.

 

Tuženik se protivio preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelja, a osporio je i nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka u dijelu u kojem je vještak cijenu suhog zrna kukuruza odredio prema stanju koje je utvrdio na stočnim tržnicama N.G., O. i N. K..   

 

U postupku su provedeni dokazi uvidom u zapisnike o očevidu i procjeni štete od divljači od 26. rujna 2013., 21. srpnja 2014. i 26. rujna 2015. godine, zahtjev za naknadu štete od 3. prosinca 2015. sa preslikom povratnice, ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 1. ožujka 2013., prijepis posjedovnog lista br. 276 za k.o. V., z.k.izvadak za z.k.ul. 147 k.o. V., ispis ARKODA za k.o. Č., z.k.izvadak za z.k.ul. 469 k.o. Č., izvod iz katastarskog plana za k.o. Č., dopis i fotografije sačinjene dana 21. srpnja 2014., dostavljene od strane A. C., nalaz i mišljenje, te očitovanje stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu dipl. ing. A. Š., saslušani su svjedoci M. S. i A. C., te tužitelj Č. S..

 

              Nakon tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio da je precizirani tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

 

              U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno::

 

- da je tužitelj temeljem ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 1. ožujka 2013., bio zakupnik nekretnine označene kao čkbr. 146 Oranica T. u Č. upisane u z.k.ul. 147 k.o. V., te posjedovni list br. 276 u k.o. V., površine 16113 m2, na kojoj je 2013., zasijao kukuruz, a 2014., tritikal, što proizlazi iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 1. ožujka 2013. (str. spisa 12-13), zapisnika o očevidu i procjeni štete od divljači od 26. rujna 2013. i 21. srpnja 2014. (str. spisa 6-7), z. k. izvatka za z.k.ul. 147 k.o. V. (str. spisa 15), posjedovnog lista br. 276 za k.o. V. (str. spisa 14), te napose iz iskaza tužitelja i svjedoka M. S.     

 

- da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čkbr. 176/2 Vrt kod kuće u Č. i 178/2 Oranica T. u Č.,  upisanih u z.k.ul. 469 k.o. Č. koje čestice se vode u Agenciji  kao ARKOD ID 1318815 u k.o. Č., kao oranica potkućnica ukupne površine 2,47 ha, na kojima je 2015., zasijao kukuruz, što sve proizlazi iz zapisnika o očevidu i procjeni štete od divljači od 26. rujna 2015. (str. spisa 8), z.k. izvatka za z.k.ul. 469 k.o. Č. (str. spisa 35), izvoda iz katastarskog plana za k.o. Č. (str. spisa 50-51), ispisa iz ARKOD preglednika (str. spisa 29-30), kao i iz iskaza tužitelja i svjedoka M. S.,

 

-  na usjevima kukuruza i tritikale koje je tužitelj zasijao na navedenim nekretninama, 2013., 2014. i 2015., divljač iz lovišta kojim gospodari, odnosno u kojem je tuženik lovoovlaštenik, počinila je štetu, pa je tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku, što niti ne osporava, a navedeno je razvidno iz spomenutih zapisnika o očevidu i procjeni štete od divljači,  sačinjenim od strane procjenitelja A. C., dipl. ing. poljoprivrede, vlasnika Procjena d.o.o. (str. spisa 6-8), te proizlazi i iz iskaza A. C. koji je saslušan kao svjedok u ovoj parnici.          

 

              Sporna je  osnovanost tužbe i visina tužbenog zahtjeva.

 

              Radi utvrđivanja osnovanosti tužbe i visine štete nastale na usjevima kukuruza i tritikala, ovaj sud je, između ostaloga, izvršio uvid u zapisnike o očevidu i procjeni štete od divljači sačinjene od strane ovlaštenog procjenitelja koji je na procjene pozvan od strane tuženika.  

 

              Iz zapisnika  o očevidu i procjeni štete od divljači od 26. rujna 2013., proizlazi da je procjenom na terenu utvrđeno da su divlje svinje počinile štetu na usjevima kukuruza tužitelja, zasijanim na nekretnini u k.o. V., površine 16113 ha, koja šteta je procijenjena na 407 kg suhog zrna kukuruza. Iz istog zapisnika proizlazi i da je oštećeni poduzeo zaštitne mjere za sprječavanje štete od divljači.    

 

Uvidom u zapisnik o očevidu i procjeni štete od divljači od 21. srpnja 2014., utvrđeno je očevidom na terenu da su divlje svinje počinile štetu na usjevima tritikala, zasijanim na istoj nekretnini u k.o. V., površine 16113 ha i to na čkbr. 146, koja šteta je procijenjena na 405 kg zrna tritikale. U zapisniku je navedeno da je vlasnik parcele od osiguranika, tražio sredstva zaštite tijekom nastanka štete, te da je samo djelomično poduzeo preventivne zaštitne mjere.    

 

Iz zapisnika o očevidu i procjeni štete od divljači od 26. rujna 2015., proizlazi da je procjenom na terenu utvrđeno da su divlje svinje počinile štetu na usjevima kukuruza tužitelja zasijanim u k.o. Č., površine 0,98 ha, označenim u ID ARKOD 1318815, koja šteta je procijenjena na 3704 kg suhog zrna kukuruza, a navedeno je i da je vlasnik poduzeo preventivne zaštitne mjere za sprječavanje štete od divljači. 

 

U ovome postupku je utvrđeno da su navedeni zapisnici sačinjeni od strane ovlaštenog procjenitelja A. C., dipl. ing. poljoprivrede, vlasnika firme P. d.o.o. iz V., koji je na procjenu pozvan od strane tuženika. Svi zapisnici su potpisani od strane oštećenika, procjenitelja i predstavnika tuženika, te je na istima navedeno da je vlasnik suglasan s procijenjenom štetom.

 

Uvidom u ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta koji je zaključen između A. V. kao zakupodavca i tužitelja kao zakupnika dana 1. ožujka 2013., proizlazi da je zakupodavac dao u zakup tužitelju kao zakupniku poljoprivredno zemljište upisano u posjedovnom listu 276 k.o. V. i to ¾ dijela čkbr. 146 Oranica Č. sa 16113 m2, te da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme od 1. ožujka 2013. do 1. ožujka 2015. godine.  

 

Dakle, ugovor se odnosi na nekretnine na kojima je tužitelj 2013. godine, zasijao usjev kukuruza, a  2014., tritikal.  

 

Svjedok M. S., sin tužitelja je iskazao da su nekretnine u k.o. V., u zakupu, te da ih u cijelosti obrađuje, a isto se odnosi i na nekretnine koje se nalaze u k.o. Č., s time da je tužitelj vlasnik iste. Iskazao je da je njegov otac vlasnik OPG-a i da je oštećena osoba, te da za njega obrađuje zemlju, a otac mu je dao punomoć da ga može zastupati u bilo kakvom slučaju.

Tužitelj je kao zakupnik sa A. V., kao zakupodavcem, a koja više nije živa, zaključio ugovor o zakupu za poljoprivredno zemljište u k.o. V., te je temeljem toga ugovora u cijelosti obrađivana čestica u V., a ne samo ¾ dijela, kako je u ugovoru navedeno. Za osobe koje su u posjedovnom listu i z.k. izvatku, navedene kao suvlasnici u preostalih ¼  dijela, svjedok je iskazao da su umrle prije A.V..

Kada je svjedoku predočen zapisnik o procjeni štete od divljači br. 6/2014, na kojem je svjedok naveden kao oštećenik, iskazao je da je on na tu procjenu išao umjesto svoga oca.

Na opisani iskaz svjedoka, tuženik nije imao primjedbi.

 

Isto kao svjedok M. S., iskazao je i tužitelj Č. S., te je potvrdio da je nekretninu u k.o. V. uzeo u zakup od sada pok. A. V. i to u cijelosti, a ne samo jedan dio, kao i da je tu nekretninu u cijelosti i obrađivao, a usjeve koje su mu uništile divlje svinje je zasijao na cijeloj površini te nekretnine.

Što se tiče zapisnika o procjeni štete koji je sačinjen 2014., iskazao je da je isti u njegovo ime potpisao njegov sin M. S., te da je greškom u zapisniku kao oštećenik naveden M. S., odnosno M. S..

Niti u pogledu opisanog iskaza tužitelja, tuženik nije imao primjedbi.         

 

Obzirom na prednje navode, neosnovan je prigovor tuženika naveden u odgovoru na tužbu, da tužitelj nije bio u posjedu cijele čestice 146 upisane u k.o. V. (i to u z.k.ul. 147 k.o. V., te posjedovni list 276 k.o. V.), površine 16113 ha, već samo u ¾ dijela te čestice, kako proizlazi iz ugovora o zakupu. Naime, da je tužitelj posjedovao tu česticu u cijelosti, proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka M. S., te iz njemu suglasnog iskaza tužitelja, na koje iskaze tuženik nije imao primjedbi, a napose i iz zapisnika o procjeni štete od divljači iz 2013. i 2014., sačinjenih od strane ovlaštenog procjenitelja, iz kojih je razvidno da je tužitelj na cijeloj površini te čestice zasijao usjeve. Stoga nije od značaja što je u ugovoru o zakupu koji je tužitelj zaključio sa sad pok. A.V., navedeno da u zakup uzima samo ¾ dijela te nekretnine, kada iz drugih navedenih dokaza proizlazi da je istu u cijelosti posjedovao i obrađivao, što mu nitko nije branio. Vezano s time, neosnovan je i daljnji prigovor tuženika nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe za naknadu štete na ukupnoj površini čkbr. 146 od 16113 ha.  Osim toga u ovoj pravnoj stvari ne radi se o tužbi za utvrđenje kod koje je postojanje pravnog interesa neophodno za vođenje ove parnice, već se radi o parnici za naknadu štete.

Također je neosnovan prigovor tuženika koji se odnosi na to da to što je ugovor o zakupu koji je priložen uz tužbu, zaključen za vrijeme od 1. ožujka 2013. do 1. ožujka 2015., ukazuje na to da tužitelj nema pravni osnov za posjed opisane nekretnine koja se nalazi u k.o. V., u odnosu na štetu koja mu je nastala u ljeto 2015. godine. Naime, šteta koju potražuje tužitelj, a koja mu je nastala na ovoj čestici, odnosi se na 2013. i 2014., a ne na 2015. godinu. Tužitelj, 2015. godine, nije zasijao predmetnu česticu i predmetnom tužbom niti ne potražuje štetu koja bi mu 2015. godine nastala na ovoj čestici, kako to tvrdi tuženik, već se šteta koja mu je nastala 2015. godine, odnosi na usjeve koje je zasijao na nekretninama u njegovom vlasništvu, a koje se nalaze upisane u k.o. Č.  

 

Neosnovan je i daljnji prigovor tuženika koji se odnosi na to što je u zapisniku o procjeni štete iz 2013. navedeno da je šteta nastala na čkbr. 276 u k.o. V., a provjerom u zemljišnim knjigama tuženik je utvrdio da čkbr. 276 u k.o. V., ne postoji. Naime, usporedbom zapisnika o očevidu u procjeni štete od divljači, sačinjenih 2013. i 2014. godine, vidljivo je da se radi o istoj nekretnini, odnosno čestici iste površine od 16113 ha, koja se nalazi u k.o. V. Na zapisniku o procjeni štete iz 2014., točno je naveden broj čestice- čkbr. 146, a iz dostavljenog posjedovnog lista i z.k. izvadaka utvrđeno je da je čkbr. 146 upisana u z.k.ul. 147 k.o. V., te u posjedovni list br. 276 k.o. V.. Stoga je procjenitelj koji je sastavljao zapisnik iz 2013., očitom omaškom napisao da se radi o čkbr. 276, umjesto čkbr. 146 upisanoj u posjedovni list br. 276. Napose, iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, utvrđeno je da je šteta koju tužitelj tužbom potražuje za 2013. i 2014. godinu, počinjena na istoj nekretnini koja se nalazi u k.o. V., a na kojoj je 2013. zasijao kukuruz, a 2014., tritikal.          

 

Što se tiče prigovora tuženika da je u zapisniku o očevidu i procjeni štete od divljači  iz 2014., kao oštećenik navedena osoba "M. S.", odnosno M. S., te da stoga tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe za naknadu štete nastale 2014.,  jer on u tome zapisniku nije naveden kao oštećenik, ističe se da je uvidom u zapisnik sačinjen 21. srpnja 2014., utvrđeno da je u uvodu istoga kao oštećenik zaista naveden "M. S.", a na mjestu predviđenom za potpis oštećenika, potpisan je M. S. Ovaj zapisnik popunjavala je osoba ovlaštena od strane tuženika, a ne tužitelj, te je iz suglasnih iskaza tužitelja i njegovog sina, svjedoka M. S., utvrđeno da je na zapisniku iz 2014., došlo do očite pogreške u navođenju osobe oštećenika. Naime, prilikom procjene štete  koja je vršena 2014., na očevid sa procjeniteljem i predstavnikom tuženika, zaista je izašao M. S., sin tužitelja, ali ne kao oštećena osoba i ne u svoje ime, već u ime svoga oca, ovdje tužitelja i oštećenika. Tužitelj je svome sinu dao punomoć da ga može zastupati kada je on spriječen, a sin tužitelja radi u OPG-u tužitelja, na način što obrađuje zemlju koju njegov otac ima u zakupu i vlasništvu. Uvažavajući navedeno, neosnovan je i ovaj prigovor tuženika, te je netočna tvrdnja tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenjem tužbe za naknadu štete koja mu je nastala 2014. godine.       

 

Svjedok M. S., osim gore navedenoga, iskazao je i da je na nekretnini koja je u posjedu njegovog oca, a koja se nalazi u k.o. V., 2013., zasijan kukuruz, a 2014., suraž ili tritikal. Na tim usjevima divlje svinje su počinile štetu iako su bile poduzete sve mjere zaštite i to postavljanjem električnog pastira i repelenata. Na nekretninama tužitelja u Č., tijekom ljeta 2015., divlje svinje su počinile štetu na usjevu zasijanog kukuruza, a iskazao je da su i na tim nekretninama postavljene mjere zaštite. Sve štete koje su nastale na navedenim nekretninama, navedenih godina, prijavljene su lovočuvaru koji radi u G., te su ovlaštene osobe izašle na njihovu procjenu, svake godine, a naknada štete tužitelju nije isplaćena. Inače su posijani kukuruz i tritikal koji je uništen od divljih svinja namjeravali koristiti za vlastite potrebe, odnosno za prehranu stoke. Iskazao je i da OPG tužitelja posjeduje poljoprivredne strojeve za obrađivanje zemljišta i skidanje usjeva, te da imaju i sušaru za sušenje kukuruza.

 

Svjedok A. C. je iskazao da je vlasnik firme Procjena d.o.o. iz V., a kada su mu predočeni zapisnici o očevidu i procjeni štete od divljači (str. spisa 6-8), iskazao je da ih je on osobno popunio i da se na njima nalazi njegov potpis, te da je na procjenu pozvan od strane tuženika. Potvrdio je da je ono što je napisao u zapisnicima, točno. Nadalje je iskazao da je na svaku procjenu, osim njega i predstavnika LU, uvijek netko išao i u ime oštećenika, a prilikom svakog očevida je sačinio i fotografije. Zbog proteka vremena nije se mogao sjetiti koje je mjere zaštite tužitelj poduzeo na usjevima na kojima mu je nastala šteta 2014., pa je u svezi istoga u spis naknadno dostavio fotografije koje je sačinio prilikom očevida. I tužitelj i tuženik suglasili su se da svjedok A. C. u spis dostavi fotografije koje je sačinio prilikom očevida 2014., a to u svrhu utvrđivanja da li je i koje preventivne zaštitne mjere tužitelj poduzeo radi zaštite usjeva tritikala na kojima mu je 2014., pričinjena šteta.     

 

Uvidom u fotografije (str. spisa 53-54), te dopis svjedoka A. C. (str. spisa 52), utvrđeno je da je tužitelj na usjevima tritikala na kojem mu je 2014., počinjena šteta, samo djelomično poduzeo preventivne zaštitne mjere, na način što je samo na dijelu zemljišta postavio drvene kolce sa PVC vrećama, a nije postavio električni pastir.

Tužitelj Č. S., osim gore navedenog, iskazao je i da je sve štete koje su mu pričinjene 2013., 2014. i 2015., prijavio lovačkom društvu u G., te da je po njegovoj prijavi, procjenitelj izašao na procjenu šteta. Tužitelj je iskazao i da je svake godine na usjevima poduzimao mjere zaštite, međutim unatoč poduzetim mjerama divlje svinje su napravile štetu, a tuženik mu nije isplatio nikakvu novčanu naknadu. Iskazao je da se više od 30 godina bavi poljoprivredom od koje živi, te da nema drugog izbora nego obrađivati zemljišta na kojima mu je šteta nastala.  Iskazao je da ima svoju stoku koju hrani od zasijanih usjeva, a 2013., 2014. i 2015., nije imao dovoljno žitarica  zbog počinjene mu štete, pa ih je morao kupiti. Vlasnik je svih poljoprivrednih strojeva koji su mu potrebni za obrađivanje zemljišta i skidanje usjeva, te ima svoju kukuruzanu pa sam suši obrani kukuruz.

 

Ovaj sud poklonio je vjeru iskazu svjedoka M. S., kao i iskazu tužitelja Č. S., u pretežitom dijelu njihovih iskaza, jer su isti suglasni, logični i uvjerljivi. Njihovim iskazima sud nije poklonio vjeru samo u dijelu iz kojih proizlazi da je tužitelj 2014., na usjevima tritikala zasijanim u V., poduzeo sve mjere zaštite, pa tako i postavio električni pastir oko parcele, jer drugačije proizlazi iz priloženog zapisnika o očevidu i procjeni štete od divljači od 21. srpnja 2014., iz kojega je razvidno da je tužitelj samo djelomično poduzeo mjere zaštite i da je sredstva zaštite tražio od tuženika tijekom nastanka štete, a ne prije nego je ona nastala, kao i iz iskaza svjedoka A. C., te fotografija koje je taj svjedok dostavio u spis, a koje je on osobno sačinio prilikom očevida 2014., iz kojih je razvidno da tužitelj nije postavio električni pastir oko parcele. Iskazu svjedoka A. C. sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iskazivao samo ono što mu je poznato o predmetnim štetnim događajima, a osim toga i iz razloga što se radi o neutralnoj osobi, nezainteresiranoj za ishod ovoga spora.        

 

Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno da nije osnovan prigovor tuženika da je tužitelj isključivo odgovoran za štetu koja mu je nastala 2013., 2014. i 2015. godinu. Međutim, osnovan je prigovor tuženika o djelomičnoj odgovornosti, odnosno doprinosu tužitelja nastanku štete i to samo u odnosu na štetu koja mu je nastala na usjevima tritikale 2014., kada oko parcele nije postavio električni pastir, već samo PVC vreće na nekoliko drvenih kolaca, te kada repelente nije preuzeo od tuženika prije nastanka štete, već tijekom nastajanja iste. Takvim postupanjem, tužitelj je pridonio nastanku štete, po mišljenju ovoga suda u omjeru od 50%, pa sukladno tome za štetu koja mu je nastala 2014., ima pravo na razmjerno sniženu naknadu sukladno odredbi čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje ZOO).     

 

              Osim opisanih dokaza, radi utvrđivanja osnovanosti tužbe i visine štete nastale na usjevima tužitelja, proveden je i dokaz poljoprivrednim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za poljoprivredu dipl. ing. A. Š. 

 

U pisanom nalazu i mišljenju od 23. svibnja 2017., vještak je naveo da je na usjevima kukuruza roda 2013., koji je bio zasijan na čkbr. 146 u površini od 16113 m2, upisanoj u z.k.ul. 147 k.o. V., u posjedu koje se nalazio tužitelj, pričinjena šteta na 583 m2 te parcele, tako što je uništeno 407 kg suhog zrna kukuruza. Tržišna cijena suhog zrna kukuruza prikupljena na stočnim tržnicama u N. K., N. G. i O., iznosi 1,50 kn/kg, čime je utvrdio visinu štete u iznosu od 610,50 kn. Od ukupne štete potrebno je, te je vještak odbio troškove berbe suhog zrna kukuruza obzirom da tužitelj posjeduje mehanizaciju za berbu kukuruza, te je odbio i troškove prijevoza suhog zrna kukuruza, koji troškovi ukupno iznose 38,85 kn, tako da ukupna šteta za 2013., iznosi 571,65 kn.

Nadalje je vještak naveo da je na usjevu suraži (tritikale), roda 2014., koji je bio zasijan na istoj čestici, u posjedu koje se nalazio tužitelj, pričinjena šteta na 1282 m2 te parcele, tako što je uništeno 405 kg suraži. Tržišna cijena suhog zrna suraži prikupljena na stočnim tržnicama u N. K., N. G. i O., iznosi 1,60 kn/kg, čime je utvrdio visinu štete u iznosu od 648,00 kn. Od ukupne štete potrebno je, te je vještak odbio troškove berbe i prijevoza suhog zrna suraži, koji troškovi ukupno iznose 61,27 kn, tako da ukupna šteta za 2014., iznosi 586,73 kn.

  Napose je vještak naveo da je na usjevima kukuruza roda 2015., koji je bio zasijan na dvije katastarske čestice koje se u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi vode kao ID ARKOD 1318815, a u naravi su dvije čestice u potkućnici, koje sačinjavaju dio ukupne površine potkućnice od 2,47 ha, a u vlasništvu su tužitelja, pričinjena šteta na 6860 m2 navedenih čestica, tako što je uništeno 3704 kg suhog zrna kukuruza. Tržišna cijena suhog zrna kukuruza  prikupljena na stočnim tržnicama u N. K., N. G. i O., iznosi 1,50 kn/kg, čime je utvrdio visinu štete u iznosu od 5.556,00 kn. Od ukupne štete potrebno je, te je vještak odbio troškove berbe i prijevoza, koji troškovi ukupno iznose 494,72 kn, tako da ukupna šteta za 2015., iznosi 5.151,28 kn.

Osim navedenog, vještak je u nalazu naveo i da je tužitelj uredno prijavio štetu lovniku LU N., da je preuzeo sredstva za odbijanje divljači, repelente koje je i postavio oko parcele.

Ukupna šteta nastala od divljih svinja na usjevima kukuruza i suraži sa odbijenim troškovima berbe i prijevoza za 2013., 2014. i 2015., iznosi 6.309,66 kn. 

 

Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka A. Š., te je sukladno istome i precizirao tužbeni zahtjev, a tuženik je u podnesku od 28. srpnja 2017., osporio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je vještak odredio naknadu štete uzimajući u obzir cijenu suhog zrna kukuruza prema stanju koje je vještak utvrdio na stočnim tržnicama N. G., O. i N. K., navodeći da smatra da se otkupna cijena utvrđuje prema cijenama koje određuju otkupljivači, te da je prosječna cijena dostupna na web stranicama Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi.  

U očitovanju na primjedbe tuženika od 25. kolovoza 2017., vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod podataka iskazanih u nalazu i mišljenju, te da otkupne cijene formiraju pravne osobe prilikom vršenja otkupa, viška poljoprivrednih ratarskih kultura, u ovome slučaju od poljoprivrednika koji kod njih imaju ugovorenu proizvodnju, uz obvezatno zaduživanje za repromaterijal. Naveo je da se prosječne otkupne cijene ratarskih proizvoda objavljuju na web stranicama Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi, te da su otkupne cijene vrlo različite po visini jer su obuhvaćene ispitanim kvalitetom roba prema hranidbenim vrijednostima kultura i iskazuju se sa PDV-om, te se kreću u granicama od 0,95-1,10 kn/kg + porez na dodanu vrijednost (25%). Nadalje je vještak naveo da se tržišne vrijednosti suhog zrna kukuruza pravnih osoba utvrđuju prema različitim grupama hibrida i kreću se od 1,06-1,50 kn/kg + porez na dodanu vrijednost (25%). Prometovanje suhog zrna kukuruza vezano je principom ponude i potražnje na lokalnim tržnicama gdje poljoprivrednici dogovorno formiraju cijenu, bez ispitivanja kvalitete zrna, na viđeno, držeći u ruci proizvod kojim vizualno utvrđuju njegov kvalitet, kao i prepoznavajući hibrid koji će zadovoljiti njihove domaće životinje u ishrani. Taj promet roba kreće se u manjim količinama na tržnicama (do 500 kg), se ne uračunava PDV, a cijena se kreće od 1,40 kn-1,50 kn/kg.       

 

Na ročištu koje je održano 5. rujna 2017., vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja na primjedbe tuženika, te je iskazao da na taj dan cijena kukuruza na području N. G., N. K. i O., iznosi 1,50 kn/kg, a cijena tritikale (suraža), 1,60 kn/kg.

 

              Ovaj sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu dipl. ing. A. Š., smatrajući isti stručnim, obrazloženim, te danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj nije imao primjedbi, a na primjedbe tuženika, vještak je detaljno odgovorio i obrazložio svoje mišljenje, a kako tuženik nije predložio provođenje dokaza novim poljoprivrednim vještačenjem po drugom vještaku poljoprivredne struke, a imenovani vještak je jasno obrazložio svoj vještački nalaz, tuženik nije dokazao osnovanost iznesenih primjedbi. Osim toga, uvažavajući činjenicu da tužitelj živi u Č., te da zbog počinjene štete nije imao dovoljno žitarica za prehranu svoje stoke, uslijed čega je žitarice morao kupiti, a što je svakako učinio ili na stočnoj tržnici u O. ili u N. G., jedino logično je da se u konkretnom slučaju cijena uništenih usjeva utvrdi prema tržišnim cijenama koje je vještak utvrdio na stočnim tržnicama N. G., O. i N. K., a ne prema prosječnim otkupnim cijenama TIS-a.    

             

Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj predmetnu štetu koju je počinila divljač na njegovim usjevima kukuruza i tritikale, prijavio tuženiku 2013., 2014. i 2015., povodom kojih prijava je na očevide izašao procjenitelj A. C., dipl. ing. poljoprivrede, angažiran od strane tuženika, zatim predstavnik tuženika, te tužitelj 2013. i 2015., a 2014., u ime tužitelja, njegov sin M. S. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj poduzeo sve mjere za sprečavanje štete od divljači i to postavljanjem repelenata i električnog pastira oko parcele kako bi zaštitio usjeve na kojima mu je nastala šteta 2013. i 2015., ali je unatoč poduzetim mjerama pretrpio štetu. Tužitelj nije u cijelosti poduzeo sve preventivne zaštitne mjere radi zaštite usjeva tritikale na kojima mu je šteta nastala 2014., obzirom da je propustio oko parcele postaviti električni pastir, a repelente je preuzeo od tuženika tijekom nastanka štete, a ne prije njezina nastanka, čime je pridonio nastanku štete u omjeru od 50%.

 

              U smislu odredbe čl. 77. Zakona o lovstvu (N.N. 140/05, 75/09, 153/09, 14/14), obveza je lovoovlaštenika poduzimati određene mjere za sprječavanje štete od divljači, dok su korisnici zemljišta dužni omogućiti poduzimanje mjera za sprječavanje štete od divljači koje terete lovoovlaštenika. Prema odredbi čl. 79. st. 1. toč. 1., korisnik zemljišta ima pravo i dužnost odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprečavanja štete od divljači, te u poduzimanju tih mjera surađivati, sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama.

 

Smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno, a u ovome postupku tuženik, protivno nije  dokazao.

 

U konkretnom slučaju, tužitelj nije sprečavao lovoovlaštenika da poduzima mjere za sprječavanje štete, a pravo da sam poduzima odgovarajuće mjere zaštite, tužitelj je koristio, te je različitim sredstvima nastojao smanjiti i spriječiti štetu (za 2013. i 2015.), osim, djelomično za štetu koja mu je nastala na usjevu tritikale 2014. godine. U zapisnicima o očevidu i procjeni štete od divljači za 2013., 2014. i 2015., nije navedeno na kojoj se blizini nalaze poljoprivredne površine koje je tužitelj obrađivao i na kojima mu je nastala šteta od strane divljih svinja iz lovišta kojim gospodari tuženik, u odnosu na to državno lovište, a čak i da se ta poljoprivredna zemljišta nalaze u blizini državnog lovišta, nije dokazano da bi tuženik tužitelju zabranio da ta zemljišta obrađuje, niti mu je to mogao zabraniti, pa ne postoji odgovornost tužitelja za nastalu mu štetu, kako to netočno tvrdi tuženik. Nadalje u zapisnicima nije navedeno da bi se radilo o česticama u blizini naselja do 300 m. Zapisnici su sastavljeni i potpisani od strane ovlaštenog procjenitelja kojega je angažirao tuženik, te od ovlaštene osoba tuženika, a u istima je  navedeno kako je šteta počinjena na česticama koje je pobliže opisao tužitelj u svome iskazu, a koje proizlaze i iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka. Dakle, po osobama koje je sam odabrao, tuženik je izvršio očevid na licu mjesta, procijenio nastalu štetu i utvrdio činjenice bitne za određivanje visine štete, te korištenje zaštitnih sredstava od strane tužitelja. Budući da se tužitelj suglasio i prihvatio takvu procjenu, to nije bilo razloga provoditi postupak prethodnog osiguranja dokaza, jer je tužitelj prihvatio ono što je tuženik utvrdio i procijenio 

             

Na usjevima kukuruza tužitelja, roda 2013., pričinjena šteta na 407 kg suhog zrna kukuruza, a uobzirujući tržišnu cijenu kukuruza koja na dan zaključenja glavne rasprave iznosi 1,50 kn/kg, od čega su odbijeni troškovi berbe i prijevoza u iznosu od 38,85 kn, (obzirom da je tužitelj poljoprivrednik koji posjeduje mehanizaciju za berbu), tužitelj je pretrpio štetu u iznosu od 571,65 kn.  

 

Na usjevima tritikale roda 2014., pričinjena je šteta na 405 kg suhog zrna, a uobzirujući tržišnu cijenu tritikale (suraži) koja na dan zaključenja glavne rasprave iznosi 1,60 kn/kg, od čega su odbijeni troškovi berbe i prijevoza u iznosu od 61,27 kn, tužitelj je pretrpio štetu u iznosu od 586,73 kn, što umanjeno za doprinos tužitelja nastanku štete na usjevima tritikale, u omjeru od 50%, daje iznos od 293,36 kn.  

 

Napose, na usjevima kukuruza, roda 2015., pričinjena je šteta na 3704 kg suhog zrna kukuruza, a uobzirujući tržišnu cijenu kukuruza koja na dan zaključenja glavne rasprave iznosi 1,50 kn/kg, od čega su odbijeni troškovi berbe i prijevoza u iznosu od 494,72 kn, tužitelj je pretrpio štetu u iznosu od 5.151,28 kn.   

 

Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, obveza je tuženika da tužitelju naknadi štetu u ukupnom iznosu od 6.016,29 kn, odnosno iznos od 571,65 kn za štetu koja mu je nastala 2013., iznos od 293,36 kn za štetu koja mu je nastala 2014., te iznos od 5.151,28 kn za štetu koja mu je nastala 2015., pa mu je iste iznose kao osnovane valjalo dosuditi, temeljem odredbe čl. 83. st. 1 Zakona o lovstvu, a sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do utuženog iznosa od 6.309,66 kn, tužitelj je odbijen.

 

U ovoj pravnoj stvari radi se o nenovčanoj imovinskoj nerepariranoj šteti, visina koje je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke,  sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

             

Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, pa na naknadu novčane imovinske štete, zakonska zatezna kamata teče od dana nastanka štete kada se šteta smatra dospjelom, a na iznos naknade štete za uništene usjeve dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja, jer je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti.

 

Stoga je tužitelju zakonske zatezne kamate na svaki pojedini utuženi iznos, valjalo dosuditi počevši od dana presuđenja, tj. 20. listopada 2017., a ne kako tužbom potražuje za štetu nastalu 2013., počevši od 27. rujna 2013., za štetu nastalu 2014., počevši od 22. srpnja 2014., te za štetu nastalu 2015., počevši od 27. rujna 2015., pa je sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama počevši od navedenih dana za svaku pojedinu godinu do 20. listopada 2017., tužitelj odbijen.

             

Visina stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st.2. ZOO-a.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 155. ZPP-a.

 

              U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora se mijenjala. Prema prvo označenoj vrijednosti predmeta spora od 5.537,65 kn, uspjeh tužitelja u parnici iznosi 100%, a prema drugo označenoj vrijednosti predmeta spora od 6.309,66 kn, uspjeh tužitelja iznosi 95,35%. 

 

              Tužitelj je u ovoj parnici uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, a zbog čega tuženiku nisu nastali posebni troškovi.

 

              Prilikom određivanja troškova postupka, iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno, nego i kvalitativno, te imati u vidu u koju svrhu su bili nužni troškovi postupka, odnosno što je u postupku bilo sporno. Ukoliko je najveći dio troškova postupka ili barem veći dio istih ostvaren radi protivljenja osnovi tužbe, onda visina tih troškova nije u svezi sa uspjehom jer bi oni morali biti ostvareni bez obzira na visinu tužbenog zahtjeva s kojim je tužitelj uspio. Kako je iz predmetnog spisa razvidno da su radnje tužitelja za koje traži naknadu troškova od tuženika prema specificiranom troškovniku, poduzete upravo u pravcu dokazivanja osnova, osim troškova poljoprivrednog vještačenja, koji troškovi se i inače priznaju u cijelosti bez obzira na uspjeh stranke u parnici, valjalo je tužitelju zatražene osnovane troškove dosuditi u punim iznosima, jer su oni također bili potrebni bez obzira na uspjeh tužitelja u parnici (predmet K. protiv H., br. 28963/10, Presuda ESLJP od 18. srpnja 2013. godine). 

 

              Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podnesaka od 10. ožujka 2017., 7. travnja 2017. i 1. rujna 2017., u iznosima od po 750,00 kn, jer te podneske sud smatra nepotrebnim za vođenje ove parnice. Naime, u podnesku od 10. ožujka 2017., tužitelj ponavlja navode kao u ranije dostavljenom podnesku, uz podnesak od 7. travnja 2017., dostavlja dokumentaciju koju je trebao ranije dostaviti, a u podnesku od 1. rujna 2017., očituje se na očitovanje poljoprivrednog vještaka koje je sačinjeno povodom prigovora tuženika, iako je već ranije u podnesku od 9. lipnja 2017., naveo da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Nadalje, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 750,00 kn jer prethodno podnošenje odštetnog zahtjeva nije preduvjet za podnošenje tužbe. Napose, tužitelju nije priznat trošak konferencije sa strankom u iznosu od 500,00 kn obzirom da se sam sastanak stranke sa odvjetnikom radi zastupanja u pojedinom predmetu ne priznaje kao trošak za sudjelovanje na konferencijama, obzirom na potrebu dosljedne primjene odredbe tbr. 31 OT.      

 

              Trošak tužitelja sastoji se od sastava tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 750,00 kn, sastava podnesaka od 21. prosinca 2016. i 9. lipnja 2017. po tbr. 8/1 OT u iznosima od po  750,00 kn,  sastava podneska od 23. siječnja 2017. po tbr. 8/3 OT u iznosu od 187,50 kn, a ne kako je u troškovniku traženo 750,00 kn, jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz tbr. 8/1 OT, zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim dana 18. siječnja 2017., 5. travnja 2017. i 5. rujna 2017. po tbr. 9/1 OT u iznosima od po 750,00 kn, pristupa na ročište za objavu presude po tbr. 9/3 OT u iznosu od 375,00 kn, pribave isprava po tbr. 32 OT u iznosu od 250,00 kn, PDV-a u iznosu od 1.328,12 kn, a ne kako je u troškovniku traženo, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn (sudska pristojba na presudu iznosi 300,00 kn, ali tužitelj u troškovniku traži 200,00 kn), troška za poljoprivredno vještačenje u iznosu od 1.500,00 kn, te troška pristupa svjedoka A. C. na ročište održano dana 5. travnja 2017. koji se odnosi na troškove putovanja iz V. do N. G., u iznosu od 250,00 kn, a što sve ukupno iznosi 8.790,62 kn, koji trošak je osnovan i u skladu sa OT, pa ga je tužitelju valjalo dosuditi, a sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, odbiti.

 

              Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, odlučeno je  kao u izreci.

 

 

                                             U N. G., 20. listopad 2017.                                                         

 

                                                                                                 S u t k i nj a :

 

                                                                                          Mirjana Šebalj Meglajec v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 8 dana po primitku prijepisa istih. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna pisana primjerka pozivom na br. gornji.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava  presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

 

DN-a

1. N. N. odvjetnik iz N. G.
2. K. P. odvjetnica iz S. B.