1

                            10 P-72/2017

 

Republika Hrvatska                                                                                  10 Povrv-72/2017-26

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Osijeku,  po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja 1. R. d.o.o, OIB:, O., A. R. 26, tužitelja 2. M. R.,  OIB: , O., A. R. 26 i tužitelja 3. D. S., OIB:, O., O. K. 19a, svi zastupani po punomoćniku S. P. odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K. i I. B. P. iz R., J. trg 4/II, protiv tuženika A. poduzeće d.d., OIB: , Požega, I. 4, kojega zastupa punomoćnik I. P. odvjetnik u V., V. N. 1, radi zaštite autorskog prava, v.p.s. 60.000,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2017. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 20. listopada 2017.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Utvrđuje se da je tuženik A. poduzeće d.d., OIB:, P., I. 4, povrijedio imovinska autorska prava tužitelja  A. poduzeće d.d., OIB:, P., I. 4, na način da je fotografije:

1_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Flora_0002,

2_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Swans_0015 crop,

3_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Birds_Black Stork_0009,

4_Croatia_Baranja_Tikves_0014,

koristio na svojim web stranicama na linkovima:

 

http://www.app-turizam.hr/incoming/kroz-panonsku-prirodu,

fotografiju: 1_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Flora_0002,

 

http://www.app-turizam.hr/incoming/promatranje-ptica-u-kopackom-ritu-i-lonjskom-polju,

u kopackom-ritu- i - lonjskom-polju,

fotografije: 2_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Swans_0015 crop,

                    3_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Birds_Black Stork_0009,

 

http://www.app-turizam.hr/incoming/vinske-ceste-slavonije-i-baranje,

fotografiju: 4_Croatia_Baranja_Tikves_0014,

 

sve bez ovlaštenja tužitelja R. d.o.o, OIB:, O., A. R. 26, kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te mu se zabranjuje svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja tužitelja R. d.o.o, OIB:, O., A. R. 26.

 

II.              Utvrđuje se da je tuženik A. poduzeće d.d., OIB:, P., I. 4, povrijedio moralna autorska prava tužitelja  M. R., OIB: , O., A. R. 26 i D. S., OIB:, O., O. K. 19a, na način da je na svojim web stranicama na linkovima kao u točki I. izreke ove presude koristio fotografije:

 

1_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Flora_0002,

2_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Swans_0015 crop,

3_Croatia_Baranja_Kopacki rit Nature park_Birds_Black Stork_0009,

4_Croatia_Baranja_Tikves_0014,

 

sve bez navođenja tužitelja kao koautora te se tuženiku zabranjuje svako takvo postupanje u buduće.

III.              Nalaže se tuženiku A. poduzeće d.d., OIB:, P., I. 4, da tužitelju R. d.o.o, OIB: , O., A. R. 26,  isplati iznos od 4.000,00 kn (četiritisućekuna) zajedno sa zateznim kamatama  koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2016. pa  do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

 

           IV.              Nalaže se tuženiku A. poduzeće d.d., OIB:, P., I. 4, da tužitelju M. R.,  OIB:, O., A. R. 26 i  D. S., OIB:, O., O. K. 19a, solidarno  isplati iznos od 4.000,00 kn (četiritisućekuna) zajedno sa zateznim kamatama  koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

 

V.              Uvod i izreka ove presude objavit će se po njezinoj pravomoćnosti na trošak tuženika u "Večernjem listu" u roku osam dana.

 

VI.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima ukupno prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.178,50 kn (šesttisućastosedamdesetosamkuna i pedesetlipa) zajedno sa zateznim kamatama  koje na taj iznos teku od 20. listopada 2017. pa  do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

VII.              Odbija se zahtjev tužitelja R. d.o.o, OIB:, O., A. R. 26 za isplatu naknade u iznosu od 36.000,00 kn (tridesetšesttisućakuna)  zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao i zahtjev tužitelja M. R.,  OIB:, O., A. R. 26 i  D. S., OIB:, O., O. K. 19a, za solidarnu isplatu iznosa od 16.000,00 kn (šesnaesttisučakuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, te zahtjev za objavom pravomoćne presude u listu "Jutarnji list", kao neosnovani, te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko prebijenog dijela u iznosu od 8.350,00 kn (osamtisućatristopedesetkuna), kao neosnovan, te se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko prebijenog dijela u iznosu od 1.105,00 kn (tisićustopetkuna), odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

             

Tužitelji u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističu da su tužitelji M. R. i D. S. koautori četiri fotografije naziva kao u izreci ove presude koje je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na svojim web stranica. Navode kako tužitelji nisu nikada autorska prava nad predmetnim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, dok je tuženik bez odobrenja i sklapanja  autorsko-pravnog ugovora i bez plaćanja naknade na svojim web stranicama koristio fotografije tužitelja. Ističe kako tužitelji M. R. i D. S. nisu navedeni kao koautori predmetnih fotografija prilikom korištenja tih fotografija pa je takvo postupanje tuženika protivno odredbi čl. 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Tužitelji su se obratili tuženiku za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografija i naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, ali je tuženik to odbio platiti odbijajući bilo kakvu svoju odgovornost za počinjenu povredu. Stoga tužitelj R. d.o.o. potražuje penale u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, jer je autorsko pravo povrijeđeno krajnjom nepažnjom tuženika i to u iznosu od po 10.000,00 kn po fotografiji, odnosno ukupno 40.000,00 kn. Tužitelji M. R. i D. S., kao profesionalni fotografi na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava potražuju solidarno iznos od po 5.000,00 kn po fotografiji, odnosno ukupno 20.000,00 kn. Tužitelji predlažu prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tužiteljima.

 

                            Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako tužitelji nisu dokazali svoju aktivnu legitimaciju, niti su dokazali pasivnu legitimaciju tuženika. Osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe kako tužitelji nisu dokazali da su autori spornih fotografija, niti je dokazao da je tužitelj R. d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na fotografijama. Tuženik nadalje, ističe kako tužitelji nisu dokazali da je tuženik i koristio sporne fotografije na svojim web stranicama, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u dopis od 29. prosinca 2016., od 9. siječnja 2017., od 17. siječnja 2017. te od 31. siječanja 2017. sve na listu 7. do 15. spisa, u račune-otpremnice  na listu 31. do 34. spisa, u nalaz vještaka od 30. kolovoza 2017. zajedno s prilozima uz taj nalaz sve na listu 47. do 77. spisa, te je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja M. R. i D. S..

 

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

Iz iskaza tužitelja M. R. proizlazi kako je zaposlen u društvu R. d.o.o., i fotografije su snimili u Kopačkom ritu. Iskazuje kako su fotografije stavili na web stranicu Kopačkog rita i prodali raznim firmama za njihovu uporabu uz naknadu i stavili su ih na CD, pa kao su fotografije prodavali poznatim kupcima s kojima su sklapali ugovore i dogovarali način korištenja to nije bilo potrebe da na istima označavaju autorstvo fotografije. Navodi kako su utvrdili da tuženik koristi njihove fotografije bez odobrenja. Navodi kako su  za izradu fotografija koristili opremu u vlasništvu društva R. d.o.o.

 

Tužitelj D. S. iskazuje kako se u cijelosti pridružuje iskazu M. R. te dodaje da je zaposlen u društvu R. d.o.o. i da je koautor spornih fotografija. Fotografije su snimljene opremom društva R. d.o.o.

 

Sud je proveo dokaz po vještaku za prepoznavanje originalnosti proizvoda, identifikaciju autovizuelnih djela i intelektualnog vlasništva, koji je u nalazu utvrdio kako su tužitelji M. R. i D. S. koautori spornih fotografija. Na ovaj zaključak vještaka stranke nisu imale primjedbi. Ujedno je vještak utvrdio kako je tuženik na svojim web stranicama koristio sporne fotografije. Niti na ovaj zaključak vještaka stranke nisu imale primjedbi.

Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu iskaze tužitelja, sud je utvrdio da su tužitelji M. R. i  D. S. autori spornih fotografija, a da je tužitelj R. d.o.o.  nositelj imovinskih autorskih prava na tim fotografijama, jer su iste izrađene u sklopu radnog odnosa autora i pomoću opreme toga društva, a kako to nesporno proizlazi iz iskaza tužitelja. Ujedno je sud utvrdio kako tužitelji nisu dali tuženiku nikakvu suglasnost za uporabu i objavljivanje tih fotografija na svojim web stranicama.

 

Stoga se tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužitelja ukazuje neosnovanim. Ujedno je sud utvrdio kako je i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, jer je vještak utvrdio da su tužitelji koautori spornih fotografija, koje je tuženik koristio na svojim web stranicama, a tuženik nije dokazao da je za to imao odobrenje autora, ovdje tužitelja.

 

Navode tuženika kako tužiteljima ne pripada naknada niti im je nastala šteta neovlaštenim objavljivanjem njihovih fotografija, sud je ocijenio neosnovane.

 

Naime, odredbom čl. 13. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj: 167/03, 79/07, 80/11 i 141/13 dalje ZAPSR) propisano je da autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.

 

Dakle, tužitelju R. d.o.o. na kojega je preneseno imovinsko autorsko pravo, pripada primjerena naknada u smislu odredbe čl. 53. ZAPSR-a. Ako visina naknade nije određena pravnim poslom ili je njena visina određena neprimjereno, ili nije određena prema odredbi čl. 162. ovoga Zakona, autor ima pravo na primjerenu naknadu. Primjerena je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u trenutku zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pri tom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.

 

Sud je pri određivanju visine naknade imao u vidu da ista nije određena ugovorom, te da je riječ o web stranici kojom je tuženik reklamirao svoje usluge. Međutim sud je utvrdio kako u smislu odredbe čl. 183. ZASPR-a imovinsko autorsko pravo tužitelja R. d.o.o. nije povrijeđeno krajnjom nepažnjom tuženika prigodom objavljivanja spornih fotografija, pa da stoga tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade. Naime, iz dopisa tuženika od 9. siječnja 2017. razvidno je kako tuženik nije imao saznanje da su tužitelji autori spornih fotografija i da je tuženik odmah po obavijesti te fotografije uklonio sa svojih web stranica. Tuženik nije svjesno ili iz krajnje nepažnje, kako to pogrešno tvrde tužitelji, koristio autorsko djelo tužitelja. Na spornim fotografijama nije označen autor. Naime, tužitelj M. R. iskazuje kako na fotografije nisu stavili ime autora. Tuženik pogotovo nije mogao znati da su koautori svoja imovinska prava prenijeli na tužitelja R. d.o.o.

 

Stoga je sud, uzimajući u obzir navedeno, kao i to da je tužitelj R. d.o.o. za prodaju fotografije tražio cijenu od 1.220,00 kn, a kako je razvidno iz ponude na listu 73. spisa. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju korištenje fotografija bilo određeno kratko vrijeme, to je sud procijenio da tužitelju R. d.o.o. pripada pravo na naknadu po pojedinoj fotografiji u iznosu od 1.000,00 kn odnosno u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn, a s preostalim dijelom u iznosu od 36.000,00 kn zahtjev je odbijen kao neosnovan.

 

U odnosu na zahtjev tužitelja M. R. i D. S. za naknadu zbog povrede moralnih autorskih prava u iznosu od ukupno 20.000,00 kn, sud je utvrdio da je ovaj zahtjev samo djelomično osnovan. Člankom 178. ZASPR-a propisano je, da ako je povredom kojeg prava iz ovoga Zakona nastala šteta, nositelj prava ima pravo zahtijevati njeno popravljanje prema općim pravilima o popravljanju štete. Tužiteljima kao koautorima spornih fotografija koje su korištene na web stanicama tuženika bez njihova odobrenja i saznanja pripada pravo na naknadu zbog povrede moralnih autorskih prava. Naime, tužitelji, snimanje tih fotografija pripremaju studiozno i dugo vremena i posvećuju im puno pozornosti i vremena te paze kome ih prodaju i za koje svrhe, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja.

Stoga je sud ocijenio da tužiteljima M. R. i D. S. u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) pripada pravo na  novčanu naknadu, zbog povrede moralnih autorskih prava, kako je to gore navedeno, u iznosu od po 1.000,00 kn odnosno ukupno 4.000,00 kn. Sud je imao u vidu kako su te fotografije već puno puta i na više medija ranije objavljivane, a kako su to tužitelji iskazivali, pa da stoga korištenje fotografija na web stranici tuženika ne može tako tegotno pogađati moralna prava autora fotografija. Naime, fotografije nisu objavljene na neprimjerenom mjestu, nego na web stranici tuženika.

 

Osoba čije je pravo iz  ZASPR-a povrijeđeno ima, prema odredbi čl. 180. toga Zakona, pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

 

Sud je stoga, prihvatio zahtjev tužitelja za objavljivanjem presude i to samo uvoda i  izreke presude, jer će iz njihova objavljivanja biti vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio to pravo. Sud je prihvatio zahtjev da se objava izvrši u dnevnim novinama "Večernji list" koji svojim izdanjima pokriva cjelokupni teritorij Republike Hrvatske i da će takvom objavom biti zadovoljeno pravo tužitelja na objavu radi zaštite njihovih autorskih prava.

Sud je tužiteljima priznao i zatezne kamate na dosuđene novčane iznose prema odredbi članka čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

                           

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP). Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/12) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst i 125/11).

 

Tužiteljima su priznati troškovi za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. Ot) u iznosu od 1.000,00 kn, te trošak sastava podneska od 22. ožujka 2017. u iznosu od  1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr. 9. t. 1. Ot) od 28. ožujka 2017., od 23. svibnja 2017., i od 10. listopada 2017. u iznosu od po 1.000,00 kn, uvećano za 2.000,00 zbog zastupanja više osoba, sve uvećano za PDV u iznosu od 1.750,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 950,00 kn, te pristojbe na presudu u iznosu od 950,00 kn, i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn što čini ukupan trošak u iznosu od 13.650,00 kn.

 

Sud tužiteljima nije priznao troškove za sastav podneska od 19. travnja 2017.  u iznosu od 1.000,00 kn, te sastav podneska od 5. lipnja 2017 u iznosu od 500,00 kn, jer to po svom sadržaju nisu bili nužno potrebni podnesci. Nije niti priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, jer se ista objavljuje na e-ploči suda. Tužiteljima nisu niti priznati troškovi vještačenja u zatraženom iznosu od 5.000,00 kn, nego u iznosu od 3.000,00 kn. Niti su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 5.000,00 kn, jer sudska pristojba iznosi 950,00 kn za tužbu i za presudu. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora sud je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 8.350,00 kn, odbio kao neosnovan.

 

Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu od 28. ožujka 2017., od 23. svibnja 2017. i od 10. listopada 2017. te trošak sastava podneska od 7. travnja 2017. u iznosu od po 1.000,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 1.250,00 kn i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 475,00 kn što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 6.725,00 kn.

 

Tuženiku nisu priznati troškovi za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kn zajedno s PDV-om, jer se presuda odmah objavljuje na oglasnoj ploči suda. Nije proiznat niti trošak dolaska punomoćnika na ročišta u iznosu od 480,00 kn, jer to nije trošak koji mora naknaditi protivna stranka. Naime, tuženik je mogao angažirati punomoćnika u sjedištu suda, pa ne bi imao ove troškove. Stoga je sud, cijeneći u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, odbio zahtjev tuženika za naknadu ovih troškova u ukupnom iznosu od 1.105,00 kn kao neosnovan.

 

Tužitelji su u ovome postupku, imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev, za utvrđenje povrede autorskih prava kao i naknade zbog  te povrede, uspjeli sa 63,33 % pa im u tom razmjeru i pripadaju troškovi, što od priznatog iznosa troškova od 13.650,00 kn čini iznos od 8.644,55 kn. Tuženiku od priznatih troškova od 6.725,00 kn pripada 36,67 % razmjerno uspjehu što čini iznos od 2.466,05 kn. Sud je izvršio prijeboj troškova tako da je od troškova priznatih tužiteljima u iznosu od 8.644,55 kn oduzeo troškove priznate tuženiku u iznosu od 2.466,05 kn i razliku u iznosu od 6.178,50 kn dosudio tužiteljima

 

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

 

U Osijeku 20. listopada 2017.

 

     Zapisničar:                                                                                                                              S u d a c

 

Snježana Andrijanić                                                                         mr. sc. MIRJANA BARAN

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.