1               Poslovni broj: Gž-2226/2017-2

Poslovni broj: Gž-2226/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: M. L. O.: ... iz O. G., zastupana po pun. S. P. odvj. u S. i I. Ć. A. odvj. u S.,  protiv tuženika: 1. C. B. OIB: ... zastupana po pun. B. A. odvj. u S., 2. V. L. O.: ... iz O. G., radi prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1270/15 od dana 26. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2017.

 

 

presudio je

 

Odbija se žalba tuženika 1. C. B. kao neosnovana, te potvrđuje prvostupanjska odluka u odnosu na žalitelja.

 

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

 

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Ovr-785/00u odnosu na 1/2 idealnog dijela vlasništva tužiteljice, M. L. iz O. G., na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 1253, u naravi kuća, površine 187 m2, te čest. zem. 1074/2, u naravi dvor površine 480 m2, sve Z.U. 4169, k.o. O.

 

2. Dužan je tuženik ad 1 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 43.125,00 kn."

 

Žali se tuženik 1. C. B. i pobija prvostupanjsku presudu zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu s istom.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštene ovrhe u predmetu pod brojem Ovr-785/00 u odnosu na 1/2 idealnog dijela vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 1253, što je u naravi kuća, površine 187 m2, te čest. zem. 1074/2, što je u naravi dvor površine 480 m2, sve Z.U. 4169, k.o. Okrug.

 

Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

 

- da su tužiteljica i raniji tuženik V. L. zaključili brak 1984. te da su 1994. kupili predmetnu nekretninu s tim da je novac za kupnju predmetne nekretnine koja je upisana na tuženika osigurana iz sredstava roditelja tužiteljice i brata tužiteljice te da je prema navodima supruga tužiteljice predmetna nekretnina bračna stečevina za po 1/2 dijela;

- da suprug tužiteljice novčana sredstva koja je dobio od tuženika C. B. nije ulagao u kuću i domaćinstvu nego u kupnju svoje firme, te da tužiteljica za postupanje svog supruga nije znala vodeći brigu o domaćinstvu i o djeci.

- da prema iskazu svjedoka D. M. tužiteljica nije znala za predmetni kredit.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje je da je osnovan tužbeni zahtjev s čime je suglasan i žalbeni sud, unatoč žalbenim navodima tuženika.

 

Naime u ranijoj odluci ovog suda razriješeno je pitanje primjene Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/98 i 89/90) te primjena odredbi članka 57. i 61. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/13 i 152/14: dalje: ZV) tako da polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu, u takvoj situaciji treća osoba valjano će steći pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Proizlazi dakle da je za prosudbu valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe bitna pretpostavka savjesnosti i poštenja te treće osobe. Međutim, poštovanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa pa tako i savjesnost i poštenje bračnog druga koji eventualno nije bio sudionik tog odnosa.

 

Ujedno je razriješeno i pitanje da bračni drug koji je upisan u zemljišnu knjigu suda i raspolaže dalje nekretninom u korist treće osobe ukazuje na nepotpuno zemljišnoknjižno stanje pa pravni učinci zaštite u korist treće osobe nastupaju povjerenjem u potpunost. Stoga bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže kad dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito već nepotpuno pa u korist treće osobe ako su za to ispunjene pretpostavke nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunosti, a ne u istinitost zemljišnih knjiga, tako da prema općem pravnom načelu ne može se na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima.

 

Po provedenom dokaznom postupku na osnovu iskaza tužiteljice i svjedokinje D. M., sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica savjesna i poštena suvlasnica za 1/2 dijela predmeta ovrhe jer nije imala ni mogla imati određena saznanja u svezi predmetnog kredita.

 

Tužiteljica nije bila upoznata s poslovima svoga supruga, niti da je založio predmetnu nekretninu, nego za isto saznaje naknadno, nakon što je upozorena od imenovane svjedokinje uslijed čega poduzima pravnu zaštitu.

 

Iz iskaza stranaka proizlazi da su za uređenje predmetne nekretnine korištena sredstva koja je tužiteljica dobila od svojih roditelja jer sredstva dobivena kreditom očito su korištena za kupnju firme, a ne za ulaganje u kuću.

 

Kako prema ustaljenoj sudskoj praksi (U-III-103/08) u svakom pojedinačnom slučaju mora se procjenjivati valjanost pravnog posla ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, što se odnosi i na bračnog druga koji nije bio sudionik tog pravnog posla, prema mišljenju ovog suda tužiteljica je dokazala – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14: dalje: ZPP) svoju savjesnost i poštenje tj. da je njen suprug raspolagao neovlašteno s cijelom nekretninom.

 

Žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije poduzela pravnu zaštitu, ne ukazuju na pogrešan zaključak suda prvog stupnja jer tužiteljica je prigovorila na rješenje o ovrsi od 15. lipnja 2000. podneskom od 25. veljače 2004. nakon čega je rješenjem od 5. svibnja 2004. upućena u parnicu koju je pokrenula tužbom 26. travnja 2004.

 

Daljnji žalbeni navodi glede savjesnosti i poštenja tužiteljice, su utvrđeni od strane suda prvog stupnja jer kako je to pitanje razjašnjeno i u navedenoj odluci Ustavnog suda, to treba kod donošenja sudskih odluka procjenjivati savjesnost i poštenje u svakom pojedinačnom slučaju zasebno, a kako tužiteljica iako nije upisana u zemljišnu knjigu suda bila u posjedu predmetne nekretnine prije zabilježbe ovrhe to prema mišljenju ovog suda ni tuženik 1. ni tuženik 2. nemaju pravo tražiti napuštanje prava posjeda nekretnine koje je stečeno – članka. 26. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15: dalje: ZV)-(prema odluci ovog suda broj Gžo-542/14).

 

Pozivanje žalitelja na ustaljenu sudsku praksu, na ZK izvadak te na pogrešno navođenje zakonske odredbe, ne utječu na odluku suda prvog stupnja jer  upravo ustaljena sudska praksa, kako je već navedeno ukazuje na savjesnost i poštenje svih sudionika u postupku što je sud prvog stupnja utvrdio i zaključio savjesnost i poštenje kod tužiteljice, a tijekom dokaznog postupka isto nije dovedeno u sumnju navodima žalitelja.

 

Nadalje u konkretnom slučaju sud je pregledao ZK izvadak i povijesni ZK izvadak koji je verificiran prema stanju u spisu – list 151-159 spisa, te je pravilno primijenio materijalno pravo što je već raspravljeno i ranijom odlukom ovog suda – list 142 spisa, a sud prvog stupnja je u svojoj odluci pozivajući se na odluku Ustavnog suda (U-III-824/07) naveo odredbe Obiteljskog zakona.

 

Daljnji žalbeni navodi tuženika glede doprinosa bračnih drugova također ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja jer je tuženik 2. učinio neprijepornim suvlasništvo tužiteljice za 1/2 dijela.

 

Bračni drug koji je upisan u zemljišnu knjigu kao isključivi vlasnik nekretnine i s istom raspolaže u korist treće osobe, to pravni učinci za tu treću osobu nastupaju zaštitom povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišne knjige, pa kako je tužiteljica dokazala svoju savjesnost i poštenje to prema mišljenju žalbenog suda žalbeni navodi tuženika ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja.

 

Žalbeni navodi glede odluke o troškovima postupka nisu osnovani jer je odluka o troškovima postupka odrediva i kako je tužiteljica uspjela u postupku sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja je pravilno utvrdio visinu troškova postupka.

 

Stoga je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 19. listopada 2017.