Gž - 2228/2017

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. K. iz S., Č., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u H. i 2. N. T. iz S., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., protiv tuženika: 1. S. masa iz G. p. r. d.d. u stečaju, OIB: …, zastupan po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z. i 2. L. d.d. S., …, koga zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu br. Ps-120/2015 od 15. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2017.,

 

r i j e š i o    j e

 

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu br. Ps-120/2015 od 15. ožujka 2017. u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

 

II. Prihvaća se djelomično žalba tužitelja pa se ukida presuda Općinskog  suda u Splitu br. Ps-120/2015 od 15. ožujka 2017., kao i prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom IV. i V. izreke i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti glavni tužbeni zahtjev tužitelja M. K. u odnosu na tuženika pod 2/ L. d.d. S. koji glasi:

 

"1/ Nalaže se tuženiku L. d.d. S., …, OIB: … da tužitelju M. K., Č., (kod S.), …, OIB: … isplati iznos od 747.705,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 1996. do isplate po stopama kako slijedi:

 

Za razdoblje od:

 

- 01.10.1996.g. do 30.06.2002.g. 18% godišnje

- 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. 15% godišnje,

temeljem odredbe članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04),

 

- 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. 14,00% godišnje

- 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. 12,00% godišnje

- 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. 8,14% godišnje

- 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. 8,05% godišnje

- 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. 7,88 % godišnje,

temeljem odredbe članka 29. st 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15),

 

- 01.01.2017.g. do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. "

 

Istom je presudom odbijen i podredni tužbeni zahtjev tužitelja M. K. koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku L. d.d., S., …, OIB: …, da tužitelju M. K. Č., (kod S.), …, OIB: … isplati iznos od 1.583,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 1990. do isplate po stopama kako slijedi:

 

-15.08.1990. do 12.10.1990.g. 16,80% godišnje,

-13.10.1990. do 09.11.1990.g. 30,00% godišnje,

-10.11.1990. do 31.03.1990.g. 36,00% godišnje,

-01.04.1991. do 31.12.1991.g. 48,00% godišnje,

-01.01.1992. do 30.04.1992.g. 14,88% godišnje,

-01.05.1992. do 31.05.1992.g. 18,00% godišnje,

-01.06.1992. do 30.06.1992.g. 25,80% godišnje,

-01.07.1992. do 31.07.1992.g. 22,20% godišnje,

-01.08.1992. do 31.08.1998.g. 25,68% godišnje,

-01.09.1992. do 31.09.1992.g. 24,36% godišnje,

-01.10.1992. do 31.10.1992.g. 29,40% godišnje,

-01.11.1992. do 30.11.1992.g. 33,96% godišnje,

-01.12.1992. do 31.12.1992.g. 33,96% godišnje,

-01.01.1993. do 28.02.1993.g. 26,40% godišnje,

-01.03.1993. do 31.08.1993.g. 30,00% godišnje,

-01.09.1993. do 30.09.1993.g. 34,20% godišnje,

-01.10.1993. do 07.10.1993.g. 25,20% godišnje,

-08.10.1993. do 21.10.1993.g. 3,60% godišnje,

-22.10.1993. do 30.11.1993.g. 9,00% godišnje,

-01.12.1993. do 31.12.1993.g. 8,50% godišnje,

-01.01.1994. do 03.02.1994.g. 7,10% godišnje,

-04.02.1994. do 28.02.1994.g. 3,50% godišnje,

-01.03.1994. do 10.03.1994.g. 3,29% godišnje,

-11.03.1994. do 31.03.1994.g. 3,27% godišnje,

-01.04.1994. do 30.06.1994.g. 30,00% godišnje,

-01.07.1994. do 07.05.1996.g. 22,00% godišnje,

-08.05.1996. do 10.09.1996.g. 24,00% godišnje,

-11.09.1996. do 30.06.2002.g. 18,00% godišnje,

-01.07.2002. do 31.12.2007.g. 15,00% godišnje,

temeljem odredbe čl. 1. uredbe o visini stope zatezne kamate,

 

-01.01.2008. do 30.06.2011.g. 14,00% godišnje,

-01.07.2011. do 31.07.2015.g. 12,00% godišnje,

temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima

 

-01.08.2015. do 21.12.2015.g. 8,14% godišnje,

-01.01.2016. do 30.06.2016.g. 8,05% godišnje,

-01.07.2016. do 21.12.2016.g. 7,88% godišnje,

temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima

 

-01.01.2017. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

 

Pobijanom je presudom odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja N. T. koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku L. d.d., Split, …, OIB: …, da tužitelju N. T., S., …, OIB: …, isplati iznos od 124.485,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.listopada 1996. do isplate po stopama kako slijedi:

 

Za razdoblje od:

- 01.10.1996.g. do 30.06.2002.g. 18% godišnje

- 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. 15% godišnje,

temeljem odredbe članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04),

 

- 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. 14% godišnje

- 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. 12% godišnje

- 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. 8,14% godišnje

- 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. 8,05% godišnje

- 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. 7,88 % godišnje,

temeljem odredbe članka 29. st 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15),

 

- 01.01.2017.g. do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. "

 

Ujedno je odbijen i podredni tužbeni zahtjev tužitelja N. T., a koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku L. d.d., S., …, OIB: …, da tužitelju N. T., S., …, OIB: …, isplati iznos od 262,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 1990. do isplate po stopama kako slijedi:

 

-15.08.1990. do 12.10.1990.g.  16,80% godišnje,

-13.10.1990. do 09.11.1990.g. 30,00% godišnje,

-10.11.1990. do 31.03.1990.g. 36,00% godišnje,

-01.04.1991. do 31.12.1991.g. 48,00% godišnje,

-01.01.1992. do 30.04.1992.g. 14,88% godišnje,

-01.05.1992. do 31.05.1992.g. 18,00% godišnje,

-01.06.1992. do 30.06.1992.g. 25,80% godišnje,

-01.07.1992. do 31.07.1992.g. 22,20% godišnje,

-01.08.1992. do 31.08.1998.g. 25,68% godišnje,

-01.09.1992. do 31.09.1992.g. 24,36% godišnje,

-01.10.1992. do 31.10.1992.g. 29,40% godišnje,

-01.11.1992. do 30.11.1992.g. 33,96% godišnje,

-01.12.1992. do 31.12.1992.g. 33,96% godišnje,

-01.01.1993. do 28.02.1993.g. 26,40% godišnje,

-01.03.1993. do 31.08.1993.g. 30,00% godišnje,

-01.09.1993. do 30.09.1993.g. 34,20% godišnje,

-01.10.1993. do 07.10.1993.g. 25,20% godišnje,

-08.10.1993. do 21.10.1993.g. 3,60% godišnje,

-22.10.1993. do 30.11.1993.g. 9,00% godišnje,

-01.12.1993. do 31.12.1993.g. 8,50% godišnje,

-01.01.1994. do 03.02.1994.g. 7,10% godišnje,

-04.02.1994. do 28.02.1994.g. 3,50% godišnje,

-01.03.1994. do 10.03.1994.g. 3,29% godišnje,

-11.03.1994. do 31.03.1994.g. 3,27% godišnje,

-01.04.1994. do 30.06.1994.g. 30,00% godišnje,

-01.07.1994. do 07.05.1996.g. 22,00% godišnje,

-08.05.1996. do 10.09.1996.g. 24,00% godišnje,

-11.09.1996. do 30.06.2002.g. 18,00% godišnje,

-01.07.2002. do 31.12.2007.g. 15,00% godišnje,

temeljem odredbe čl. 1. uredbe o visini stope zatezne kamate,

 

-01.01.2008. do 30.06.2011.g. 14,00% godišnje,

-01.07.2011. do 31.07.2015.g. 12,00% godišnje,

temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

 

-01.08.2015. do 21.12.2015.g. 8,14% godišnje,

-01.01.2016. do 30.06.2016.g. 8,05% godišnje,

-01.07.2016. do 21.12.2016.g. 7,88% godišnje,

temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim,

 

-01.01.2017. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

b) Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

 

Prvostupanjskim se rješenjem smatra da su tužitelji povukli tužbu u odnosu na tuženika pod 1/ S. m. iz G. p. R., d.d. u stečaju ( toč.I. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju M. K. da tuženiku pod 1/ S. m. iz G. p. R. d.d. u stečaju naknadi parnični trošak u iznosu od 56.437,50 kuna  ( toč.II. izreke), te je naloženo tužitelju N. T. da naknadi istome tuženiku parnični trošak u iznosu od 21.875,00 kuna ( toč.III. izreke). Istim je rješenjem naloženo tužitelju M. K. da naknadi tuženiku L. d.d. S. parnični trošak u iznosu od 519.458,50 kuna ( toč. IV. izreke), te tužitelju N. T. da ovome tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 158.001,70 kuna ( toč. V. izreke).

 

Protiv citirane presude i rješenja žale se tužitelji  zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14 - dalje ZPP) uz prijedlog da se isti preinače i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

 

Tuženici su odgovorili na žalbe tužitelja, usprotivili se u žalbi iznesenim navodima i predložili odbiti žalbe kao neosnovane.

 

Žalbe su djelomično osnovane.

 

Predmet spora postavljen u tužbi je glavni zahtjev tužitelja usmjeren prema prvotuženiku G.P. R. d.d. Z. u stečaju za ispunjenje ugovorne obveze i predaju stana, odnosno poslovnog prostora koji su trebali biti izgrađeni u objektu „F.“ u S., …, te naknadu prouzročene im štete iz istog pravnog odnosa, a ako sud ustanovi da ovi zahtjevi nisu osnovani, odnosno ostvarivi, zahtjev na utvrđene da su raskinuti ugovori koje su tužitelji sklopili sa ovim tuženikom kao prodavateljem, zahtjev za povrat uplaćene kupoprodajne cijene i naknadu štete, te zahtjev za poništenje Ugovora o preuzimanju investicijskih prava na objektu „F.“ u S. koji je sklopljen  27. siječnja 1994. između GP „R.“ Z., te tuženika pod 2. „L.“ d. d. S..

 

Tužitelji su uz navedene zahtjeve postavili i podredni zahtjev kojim se od prvotuženika  GP „R.“ d.d.  Z. i drugotuženika L. d.d. S. traži izmjena navedenog Ugovora o preuzimanju investicijskih prava na objektu „F.“ u S., te kojim se traži da drugotuženik L. d.d. S. izjednači formalno-pravne pozicije tužitelja sa „novim kupcima“, sklapanje pravičnog ugovora, izgradnja i predaja stana, odnosno poslovnog prostora, prema projektu iz osnovnog ugovora ili po novom projektu, isplata naknade svih oblika štete, te povrat uplaćene cijene koštanja stana.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelji od tuženika G. S. tražili suvlasnički dio  na objektu F. i vlasništvo odgovarajućeg stana i poslovnog prostora u tom objektu, uknjižbu tih prava u zemljišnim knjigama, kao i predaju posjeda tog stana i poslovnog prostora, time da se tuženik ove obveze može osloboditi ako tužiteljima preda u vlasništvo i posjed  stan i poslovni prostor koji po površini, vrijednosti, položaju i drugim parametrima odgovaraju onima koje su tužitelji ugovorili po ugovorima o kupoprodaji iz 1990. godine sklopljenim sa pravnim prednikom prvotuženika GP „R.“ B..

 

Presudom suda prvog stupnja broj Px-94/11 od 17. listopada 2012. odbijeni su kao neosnovani navedeni tužbeni zahtjevi tužitelja u odnosu na tuženika L. d.d. S., te tuženika G. S., dok je prvostupanjskim rješenjem obustavljen postupak u odnosu na tuženika GP „R.“ d.d. Z. u stečaju, te su navedena presuda i rješenje potvrđeni odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-503/13 od 14. studenoga 2013.

 

Rješavajući reviziju tužitelja protiv navedene presude i rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom broj Rev x 612/14-2 od 16. prosinca 2014. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžp-503/13 od 14. studenoga 2013. i presudu Općinskog suda u Splitu posl. broj Px-94/11 od 17. listopada 2012. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja M. K. za isplatu svote plaćene na ime cijene koštanja stana iskazane na dan uplate u protuvrijednosti od 226.200,00 DEM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 1990 do namirenja (toč. II. dio st. 3. izreke prvostupanjske presude) kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja N. T. za isplatu svote plaćene na ime cijene koštanja stana iskazane na dan uplate u protuvrijednosti od 37.500,00 DEM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 4. kolovoza 1990. do namirenja (toč. III. dio st. 3. izreke prvostupanjske presude). Istovremeno je ukinuto i  rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžp-503/13 od 14. studenoga 2013. i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Px-94/11 od 17. listopada 2012. u dijelu kojim je obustavljen postupak u odnosu na tuženika GP R. d.d. Z. u stečaju (toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja), te u odluci o troškovima postupka i predmet je u tom ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Podneskom od  16. siječnja 2017. tužitelji su  zatražili da tuženik L. d.d. isplati tužitelju M. K. iznos  od 747.705,14 kuna, odnosno podrednim zahtjevom iznos od 1.583,40 kuna,  a tužitelju N. T. iznos od  124.485,48 kuna, podredno iznos od 262,50 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Obrazlažući tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelji su se pozvali na ponude koje im je    30. rujna 1996. uputio tuženik L. d.d. i kojima je priznao uplate tužitelja izvršene GP R. d.d. sa zateznim kamatama, te se obvezao po isteku ponudbenog roka taj iznos deponirati na račun sudskog depozita.

 

Prvostupanjski je sud smatrao da su tužitelji ovako postavljenim tužbenim zahtjevom promijenili istovjetnost zahtjeva jer su u tužbi  svoje potraživanje temeljili na tvrdnji da je tuženik L. d.d. dužan ispuniti  preuzetu obvezu kako ona glasi prema osnovnom ugovoru što je u duhu članka 453. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96,112/99, 88/01 - dalje: ZOO) koji se primjenjuje na temelju odredbe  članka 1163.st.1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dok u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživanje temelje na ponudi tuženika L. d.d. od 30. rujna 1996..

 

Kako su tužitelji prema ocjeni prvostupanjskog suda promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva podneskom od 16. siječnja 2017. preinačili tužbu u smislu odredbe članka 191. ZPP-a, sud prvog stupnja je  smatrao osnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika L. d.d., radi čega je u odnosu na ovoga tuženika odbio tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

 

Takvo stajalište prvostupanjskog suda je pogrešno.

 

Naime, prema odredbi članka 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

 

U smislu odredbe članka 191. st. 3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

 

U konkretnom slučaju tužitelji su se u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu uplaćene kupoprodajne cijene konačno postavljenim tužbenim zahtjevom pozvali na ponudu koju im je uputio tuženik L. d.d. koja je nedvojbeno upućena nakon podnošenja tužbe i koja se odnosi  na isto potraživanje.

 

U takvoj situaciji riječ je o dopuni činjenične osnove predmetne tužbe, pa se takvom dopunom kojom se tužitelji pozivaju na ponudu za isplatu kupoprodajne cijene upućenu  nakon podnošenja tužbe, ne može se smatrati da je tužba preinačena.

 

Naime, takvom dopunom činjenične osnove nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva kako je bio prvobitno postavljen, jer je u konkretnom predmetu i dalje riječ o zahtjevu za isplatu uplaćene kupoprodajne cijene koštanja stana odnosno poslovnog prostora.

 

Zbog naprijed navedenog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio prigovor zastare smatrajući da je dan podnošenja tužbe u ovom predmetu 16. siječnja 2017. kojeg dana su tužitelji podneskom precizirali tužbeni zahtjev, jer kako je naprijed rečeno, predmetna tužba u odnosu na prvobitno postavljen zahtjev nije preinačena podneskom od tog datuma.

 

Stoga je trebalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je prvostupanjska presuda ukinuta, to je trebalo ukinuti i odluku troškovima postupka u odnosu na tuženika L. d.d. ( toč. IV. i V. izreke rješenja),  time da će se sukladno odredbi članka 166.st.3. ZPP-a o tim troškovima odlučiti u konačnoj odluci.

 

Pravilno je prvostupanjski sud  u dijelu pod toč.I. izreke pobijanog rješenja smatrao da je tužba tužitelja u odnosu na  prvotuženika S. m. iz G. p. r. d.d. u stečaju povučena, jer tužitelji konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nisu obuhvatili ovoga tuženika, čime je u odnosu na istoga došlo do presumiranog povlačenja tužbe.

 

Odluka o troškovima postupka koje su tužitelji dužni naknaditi  prvotuženiku je, suprotno žalbenim navodima, pravilno donesena, pri čemu je prvostupanjski sud precizno naveo koje troškove priznaje tuženiku i to razvrstano za svaku radnju, osnovu i visinu troška.

 

Slijedom navedenog trebalo je djelomičnim odbijanjem žalbe tužitelja na temelju odredbe članka 380.toč.2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

 

 

U Splitu 19. listopada 2017.

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ankica Matić