5 Gž Ovr-468/17-2

                                                                                                                                         5 Gž Ovr-468/17-2

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                          R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

                                                R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. H. G., kao vlasnika obrta „F. i. s.“ iz Z., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u ZOU A. G. i Š. N. iz Z. i 2. R. H., M. F., P. U., zastupane po ODO, G. – U. O., protiv ovršenika K. d.o.o. OIB:…, zastupan po stečajnom upravitelju M. B. O., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 5. rujna 2017. godine poslovni broj Ovr-613/16, dana 19. listopada 2017. godine,

 

                                                            r i j e š i o  j e

 

              Uvažava se žalba ovršenika K. d.o.o. u stečaju te se ukida rješenje Općinskog suda u Zadru od 5. rujna 2017. godine poslovni broj Ovr-613/16 i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

                         Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„I. Založnom vjerovniku C. b. d.d., Z., OIB:… kao ponuditeljici, dosuđuju se nekretnina i to: čest. zem. 481/22, u naravi poslovna zgrada površine 5375 m2 i dvor površine 26432 m2, ukupne površine 31807 m2, upisana u zk. ul, 668 k.o. P. kao vlasništvo ovršenika za cijelo, za iznos od 21.455.700,00 kuna.

II. Kupac-založni vjerovnik C. B. d.d., Z., OIB:…, oslobađa se polaganja kupovnine, sukladno odredbama čl.107 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - u nastavku OZ).

III. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja o dosudi, u zemljišnoj knjizi će se upisati pravo vlasništva kupca na dosuđenoj nekretnini, te će se brisati sva prava i tereti na nekretnini koja prestaju njihovom prodajom.

IV. Kupcu će se nekretnina iz toč. I. predati nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno.

V. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda, da izvrši zabilježbu dosude.“

Protiv ovog rješenja žalbu izjavljuje ovršenik, ne navodeći zakonske žalbene razloge, ali iz sadržaja proizlazi da to čini zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 107. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) jer da kupac u rješenju o dosudi nije mogao biti oslobođen polaganja kupovnine i da posljedičnočl.107. OZ-a slijedi namirenje (razlučnih) vjerovnika u stečajnom postupku sukladno čl. 164.a                                                    

Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 125/12, 133/12, 5/13 i 71/15), s prijedlogom da se "predmet vrati na ponovni postupak".

Žalba je osnovana.

Svoju odluku sud obrazlaže time da je dana 5. rujna 2017. godine održao drugo dražbeno ročište za prodaju nekretnine na kojem utvrđena vrijednost u iznosu od 42.911.400,00 kuna, da je navedeno da se na drugom dražbenom ročištu ne može prodati ispod ½ utvrđene vrijednosti, odnosno iznosa od  21.455.700,00 kuna, nakon što je utvrdio da je udovoljeno uvjetima za održavanje drugog dražbenog ročišta sukladno članku 99. st. 3. OZ-a pristupio je dražbi u kojoj je sudjelovao založni vjerovnik C. B. d.d. kao jedini ponuditelj koji je stavio ponudu u iznosu od 21.455.700,00 kuna pa je nakon zaključenja dražbe objavio da je ponuditelj ispunio uvjete da mu se nekretnina dosudi, da je odlučujući o zahtjevu kupca - založnog vjerovnika za oslobađanje od polaganja kupovnine sud je istog oslobodio od polaganja kupovnine sukladno članku 107. OZ-a s obzirom da potraživanje u znatnoj mjeri premašuje dosegnuti iznos kupovnine, odnosno da potraživanje založnog vjerovnika iznosi 35.466.954,076 kuna s obzirom da je založni vjerovnik oslobođen od plaćanja kupovnine nekretnina će se predati kupcu nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno pa je slijedom naprijed iznesenog, a temeljem članka 103. stavka 4. i članka 108. OZ-a, odlučio  kao u izreci pobijanog rješenja.

Što se tiče pravilnosti primjene materijalnog (ovršnog) prava u donošenju pobijanog rješenja o dosudi, na koju primjenu ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje - ZPP) i čl. 21. st. 1. OZ-a, treba reći da je odredbom čl. 107. OZ-a propisano:

"1) Ovrhovoditelj koji je kupac i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, nije dužan položiti kupovninu ako ona iznosi koliko i njegova ovršna tražbina ili manje.

(2) Ako kupovnina iznosi više od njegove ovršne tražbine, ovrhovoditelj je dužan položiti razliku.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i kad je kupac osoba koja se u ovršnom postupku namiruje prije svih ostalih vjerovnika koji imaju pravo na namirenje iz iste kupovnine, s time da je ona dužna položiti onaj iznos kupovnine koji odgovara iznosu troškova postupka na čiju naknadu imaju prvenstveno pravo druge osobe koje se namiruju iz kupovnine (članak 113.).

(4) Sud može odlučiti da kupac koji je osoba koja ima pravo na namirenje iz kupovnine ne položi dio kupovnine za koji se osnovano može pretpostaviti da će biti pokriven iznosom koji će mu pripasti prema rješenju o namirenju.

(5) O oslobođenju kupca od polaganja kupovnine prema odredbama stavaka 1. do 4. ovoga članka sud odlučuje, na temelju zahtjeva kupca podnesenog sudu najkasnije do završetka elektroničke javne dražbe, u rješenju o dosudi."

Međutim, iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da li je kupac jedini razlučni vjerovnik, a očito nije, dok rješenje ne sadrži razloge o tome da li su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da kupac može biti oslobođen od polaganja kupovnine jer bi u odnosu na druge razlučne vjerovnike imao prvenstveno pravo namirenja, s time da bi i tada bio dužan položiti iznos kupovnine koji odgovara iznosu troškova na čiju naknadu imaju prvenstveno pravo druge osobe koje se namiruju iz kupovnine (čl.113. OZ-a).  

Stoga je pobijano rješenje opterećeno apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog obrazloženja odlučeno je kao u izreci ovog rješenja temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a, dok je odluka u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a, sve u svezi             čl. 21. st. 1. OZ-a, izostala jer nije popisan trošak sastava žalbe.

             

 

                                              U Zadru, 19. listopada 2017. godine.

                                                                     

       S U D A C

 

                                                                          Marin Grbić