- 1 -              II-4 Kr 102/2017-4

Broj: II-4 Kr 102/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj G. G. D., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o prijedlogu za prenošenje mjesne nadležnosti Općinskog suda u Zadru od 27. rujna 2017. broj Km-5/17, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti.

Obrazloženje

              Predsjednik vijeća za mladež Općinskog suda u Zadru podnio je na temelju čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) obrazloženi prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti s tog suda na drugi stvarno nadležni sud, konkretno Općinski sud u Splitu, smatrajući da za donošenje takve odluke postoje opravdani razlozi.

Prijedlog se obrazlaže činjenicom da maloljetnica, te svjedok N. M. borave u S., jer su štićenici Doma za odgoj djece i mladeži, slijedom čega smatra da će se navedeni postupak lakše, brže i ekonomičnije provesti pred Općinskim sudom u Splitu.

Prijedlog nije osnovan.

Razlozi istaknuti u prijedlogu, odnosno tvrdnja da će se zbog boravišta maloljetnice i svjedoka N. M. u S., lakše provesti postupak pred Općinskim sudom u Splitu, za sada se ne može prihvatiti. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da se, osim maloljetnice i svjedoka N. M., na sjednicu vijeća, te na raspravu predlaže pozvati i zakonske zastupnike maloljetnice i to njezine djeda i baku M. i S. G. iz Z., kao i predstavnika Centra za socijalnu skrb Z. Stoga, sama činjenica boravišta maloljetnice i jednog svjedoka u S. nije od posebnog značaja za odluku o svrsishodnoj delegaciji u konkretnom slučaju.

Ocjenjujući prema tome, sve iznijete razloge za prenošenje mjesne nadležnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se za sada ne može prihvatiti kao osnovano stajalište iz prijedloga da za delegaciju postoje razlozi koji bi upućivali na lakše provođenje postupka, jer iznesene razloge, prije svega treba cijeniti prema intenciji odredbe iz čl. 47. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15).

Slijedom navedenog, na temelju čl. 28. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. listopada 2017.