- 1 -              I Kž 633/16-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 633/2016-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu, od 29. rujna 2016. broj K-12/16, u prisutnosti zz branitelja optuženika, M. K., odvjetnika iz Z., dana 19. listopada 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. M. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom donijetom u ponovljenom postupku opt. D. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. st. 1. i čl. 29. st. 4. KZ/97, pa je na temelju citiranih zakonskih odredbi, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. d) u vezi sa čl. 29. st. 3. KZ/97, osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i deset mjeseci. Primjenom odredbe čl. 80. KZ/97, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, a na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu 15.148,75 kuna i paušalnu svotu u iznosu 5.000,00 kuna.

 

              Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

              Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

              Optuženik, putem branitelja V. L. iz O. društva L. – V. & partneri, iz S., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći, znatno, blažu kaznenu sankciju.

 

              Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

              Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Na sjednicu vijeća pozvani su optuženik i njegov branitelj V. L., jer su to zahtijevali (čl. 475. st. 2. ZKP/08), a dostavnica za optuženika je vraćena s napomenom „obaviješten nije podigao pošiljku“. Sjednici je prisustvovao zz branitelja optuženika, M. K., odvjetnik iz Z.

 

              Žalbe su neosnovane.

 

              Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja.

 

Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

 

Državni odvjetnik nije u pravu niti kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer postoji znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Naime, o nedoličnom ponašanju oštećenika, suglasno, su iskazivali brojni svjedoci i prvostupanjski sud je, nasuprot tvrdnji žalitelja, korektno i vjerno reproducirao iskaze sadržane u zapisnicima o njihovom ispitivanju.

 

              Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, s motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude označeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

              Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.

 

Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

              Državni odvjetnik nije u pravu kada tvrdi da je zaključak suda o neprimjerenom ponašanju oštećenika „ ... proizvoljan i subjektivan ...“. Iz provedenog dolaznog postupka proizlazi da su oštećenik D. V. i njegov prijatelj A. V. došli na rođendansku proslavu optuženika nepozvani. Iz obrane optuženika te iskaza oštećnika, njegovog prijatelja, te G. K. i K. K., proizlazi da je oštećenik vodio glavnu riječ, te se na mikrofonu provokativno i prostački izražavao. Optuženik, kome je oštećenik pokvario rođendansko slavlje, reagirao je burno, što odgovara utvrđenoj strukturi njegove ličnosti, prilazi oštećeniku, prijeti, viče i udara ga, oštećenik uzvraća udarce, ali ostali mladići reagiraju i razdvajaju ih, te oštećenika vode u hodnik i mole ga da ode iz kuće.

 

              Državno odvjetnik zanemaruje kako se glavnina događaja, tijekom kojeg se oštećenik neprimjereno i agresivno ponašao, odigrala nakon što su optuženik i oštećenik bili razdvojeni. Iz iskaza oštećenika proizlazi da ga je prijatelj A. V. "… odvukao u hodnik iz te sobe u kojoj se nalazio kauč na kojem sam sjedio. U hodniku, sjećam se da sam ja udario dva momka, njihova imena ne znam i tada sam se vratio put sobe …" (list 271 spisa). Ovaj dio događaja opisuje i prijatelj oštećenika, A. V. "… vidio sam da na tim vratima dnevnog boravka i predsoblja stoje I. T. i Š., njih dvojicu je udario ošt. D. V., oni su pali na pod, a ja sam udario ovog F. B. i on je pao na pod i onda se D. uputio prema dnevnom boravku …“ (list 280 spisa). G. K. je naglasio "… ošt. D. V. i A. V. su se vratili u prostoriju, ja mislim u namjeri da se s nekim obračunaju …" (list 79 spisa). Postupke oštećenika D. V. u hodniku i njegov agresivni povratak u dnevni boravak, opisala je i Ž. P. "… vidjela sam da je D. V. bio vidno uzrujan, ja sam ih pitala što se događa i čula sam da P. B. govori D. V. smiri se, idemo doma, na što sam im ja rekla najbolje je da odete ća. I. T. je u jednom trenutku uzeo za ruku D. V., rekao mu je smiri se, idi ća, na što ga je D. V. udario šakom u glavu i I. T. je pao na pod. P. B. mu je rekla D., jesi li normalan, a na što je D. V. gurnuo i P. B. u stalažu s alatom. Nakon toga je gurnuo i mene, tako da sam udarila u otvorena ulazna vrata u sobu i pri tome je D. V. govorio sve ću vas potaracat i uputio se prema vratima, koja vode iz hodnika u dnevni  boravak …" (list 276 spisa). J. Š. je opisao postupke oštećenika usmjerene prema optuženiku " ... D. je uletio u dnevni boravak govoreći što će njega D. izbacivati i išao prema opt. D. M. …“, nakon čega ga je oštećenik dvaput udario šakom u glavu, a udario ga je „ ... samo zato da bi mogao doći do D. M., jer nikakvog drugog razloga za udaranje nije imao …" (list 273 spisa).

 

              Nasuprot tvrdnji državnog odvjetnika, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je oštećenik, koji je istrenirani kickboksač, bio taj koji je povratkom u dnevni boravak i udaranje svih koji su mu se našli na putu uz povik „ ... sve ću vas potaracat ... “, prvi nasrnuo na optuženika. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je oštećenika udario po glavi biljarskim štapom. Naime, iz iskaza oštećenika proizlazi da ga je optuženik polomljenim biljarskim štapom udario po glavi, a isto je potvrdila i svjedokinja P. B. Vjerodostojnost njihovih iskaza, u tom dijelu, potvrdio je rezultat biološkog vještačenja, jer su na polomljenih biljarskim štapovima utvrđeni tragovi DNA profila koji odgovaraju DNA profilu ošt. D. V.

 

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da se ne može govoriti „ ... ni u životnom ni u pravnom smislu ...“ o napadu, jer se radilo "… isključivo ...“ o obrani optuženika. Prvostupanjski sud je, pravilno, utvrdio kako je obrana optuženika bila znatno jačeg intenziteta od one koja je, u konkretnoj situaciji, bila prijeko potrebna za odbijanje protupravnog napada. Oštećenik se, očito, vratio u dnevni boravak s namjerom fizičkog razračunavanja. Njegov napad na optuženika bio je, isključivo, s ciljem obračunati se s njim. Imajući u vidu takve okolnosti, optuženik se nalazio u stanju obrane. Premda se od napadnutog ne može tražiti hladno prosuđivanje situacije i podešavanje obrane, kako bi ona u potpunosti odgovarala intenzitetu napada, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je, u konkretnom slučaju, došlo do prekoračenja nužne obrane u znatnoj mjeri. Oštećenik je vičan borilačkim vještinama, ali je bio goloruk i optuženiku je nanio zanemarive ozljede. Optuženik je, s druge strane, poduzeo takve radnje usmjerene prema vitalnim dijelovima tijela napadača, koja su po vrsti i intenzitetu bile prekomjerne, jer je na udarce šakom golorukog napadača, uzvratio sa čak pet snažnih uboda kuhinjskim nožem u predjelu trbuha i prsnog koša oštećenika, dakle u vitalne dijelove tijela. Smrtna posljedica je izostala samo uslijed pravodobne medicinske intervencije. Optuženikova pretjerana reakcija, nije bila posljedica ispričive jake prepasti, niti jake razdraženosti prouzročene napadom. Naime, psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno kako je ponašanje optuženika, tempore criminis, proizlazilo iz crta njegove ličnosti. Utvrđen je sniženi prag tolerancije i stanje pripitosti, što je dovelo do slabije kontrole u vidu nesigurnosti, nepovjerenja, nestabilnosti i impulzivnosti, zbog čega je optuženikova agresivnost bila dodatno pojačana.

 

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje na koje se upućuju žalitelji.

 

Optuženik i državni odvjetnik nisu u pravu kada se žale zbog odluke o kazni.

 

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

S tim u svezi prvostupanjski sud je, olakotnim, ocijenio korektno držanje optuženika, izraženo žaljenje i ispriku oštećeniku, te činjenicu da je otac dvoje malodobne djece. Isto tako, prvostupanjski sud je olakotnim cijenio doprinos oštećenika, kao i vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz kojeg proizlazi da je djelo počinjeno u stanju smanjene ubrojivosti. S druge strane, prvostupanjski sud je otegotnim cijenio činjenicu da je optuženik u znatnoj mjeri premašio granice nužne obrane uslijed čega je život oštećenika „visio na koncu“, te višestruku osuđivanost optuženika. Prvostupanjski sud je, posebno, apostrofirao raniju pravomoćnu presudu zbog optuženikovog grubog nepoštivanja prometnih propisa, uslijed čega je jedna, nevina, osoba smrtno stradala.

 

Cijeneći sve navedene okolnosti, a posebno činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju a radi se o prekoračenju nužne obrane, sud je, pravilno, primijenio odredbu o ublažavanju kazne.

 

Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

 

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), kaznom zatvora u trajanju dvije godine i deset mjeseci izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Upravo odmjerenom kaznom, optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

 

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnove iz koje se pobija.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Stoga je primjenom čl. 482. ZKP/08 trebalo odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. listopada 2017.

 

Zapisničarka:                            Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.                            Lidija Grubić Radaković, v.r.