- 1 -              Kzz 38/2017-3

Broj: Kzz 38/2017-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene T. N., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 5. i drugih Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 9. listopada 2017. broj ZPP-DO-87/2017, podignutog protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Puli-Pola od 7. prosinca 2016. broj 7. Ppu P-865/16-1 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2017. broj Pž-3267/16, u sjednici održanoj 19. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e:

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Prekršajnog suda u Puli-Pola od 7. prosinca 2016. broj 7. Ppu P-865/16-1 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2017. broj Pž-3267/16 povrijeđen zakon u odredbi članka 82. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13 i 157/13 - dalje u tekstu: PZ), čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak. 2. PZ, te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Rješenjem Prekršajnog suda u Puli-Pola od 7. prosinca 2016. broj 7. Ppu P-865/16-1, koje je potvrđeno rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2017. broj Pž-3267/16 odbijen je zahtjev okrivljenika za naknadu troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja u prekršajnom postupku, koji je pravomoćno okončan 28. lipnja 2016., odbijajućom presudom zbog nastupa zastare prekršajnog progona. Prema obrazloženju Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske, a pozivom na odredbu iz čl. 140. st. 2. PZ, troškovi postupka iz čl. 138. stavka 2. toč. 5. i 7. PZ padaju na teret proračunskih sredstava suda „samo ako je okrivljenik oslobođen od optužbe jer djelo nije prekršaj, odnosno ukoliko nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj“.

Protiv tog pravomoćnog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi članka 82. stavak 3. PZ, s prijedlogom da se utvrdi povreda zakona, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U zahtjevu ističe da je odredbom iz čl. 140. stavak 2. PZ uređeno pitanje troškova prekršajnog postupka samo kada se obustavlja prekršajni postupak, dok je kod donošenja odbijajuće presude potrebno prema odredbi iz čl. 82. stavak 3. PZ supsidijarno primijeniti odredbu iz čl. 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08).

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prvostupanjski i drugostupanjski prekršajni sud se kod odbijanja zahtjeva za naknadu troškova obrane pogrešno pozivaju na primjenu odredbe iz članka 140. stavak 2. i članka 138. stavak 2. točke 5. i 7. PZ, prema kojima okrivljenik ima pravo na trošak za branitelja samo ako je prekršajni postupak obustavljen zbog toga što djelo koje mu je stavljeno na teret nije prekršaj ili ako nema dokaza da je prekršaj počinio. Ovo radi toga, jer je u međuvremenu, prije donošenja pobijane odluke sudova stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 110/15, od 13. listopada 2015. - dalje u tekstu: ZIDPZ) koji u čl. 21. sada pravno uređuje pitanje određivanja troškova postupka i u situaciji kada je u prekršajnom postupku donesena odbijajuća presuda, kao i zbog pravnih posljedica koje ZIDPZ veže uz trenutak pokretanja prekršajnog postupka.

Radi toga, za pravilno rješenje istaknute povrede zakona treba uzeti u obzir prijelazne i završne odredbe ZIDPZ-a i to čl. 31. stavak 1. koji propisuje da „prekršajni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog Zakona nastavit će se i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Prekršajnog zakona. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je u konkretnom slučaju (za odluku o tome koji prekršajni zakon treba primijeniti) odlučno vrijeme pokretanja prekršajnog postupka, pa kako je u ovom slučaju postupak pokrenut 13. rujna 2010., trebalo je prema citiranoj zakonskoj odredbi primijeniti dotadašnji PZ, a uz njega, kako je već ranije spomenuto, supsidijarno i odgovarajuće odredbe ZKP/08.

Kako odredba iz članka 140. st. 2. PZ ne uređuje pitanje naknade troškova prekršajnog postupka u slučaju kad je optužba odbijena (čl. 181. PZ), to je trebalo u skladu s člankom 82. stavak 3. PZ primijeniti odredbu članka 149. stavak 1. ZKP/08, na temelju koje nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava kad sud donese odluku kojom odbija optužbu, a kako to osnovano i navodi državni odvjetnik u svom zahtjevu.

Budući da pri donošenju osporenog rješenja prekršajni sudovi nisu primijenili odredbu iz čl. 82. stavak 3. PZ-a, što je utjecalo na zakonitost rješenja, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. stavak 2. PZ koja iziskuje ukidanje pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i na temelju članka 513. stavak 1. ZKP/08 pravomoćno rješenje koje čine rješenje Prekršajnog suda u Puli-Pola i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske ukinuti, te predmet je vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 19. listopada 2017.