1. Pr-173/16-13

                                                                                  

1. Pr-173/16-14

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, OIB … po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja T. K. iz K., …, OIB: … zastupanog po OD Z. & p. d.o.o. Pisarnica u O., … protiv tužene škole J. K., S. Š., …, K., OIB: … zastupane po Z. M., odvjetniku iz S. B., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave dana 25. rujna 2017. u nazočnosti tužitelja T. K. i punomoćnice M. Dž. P., odvjetnice iz OD Z. & p. te punomoćnika tuženika K. K., odvjetničkog vježbenika iz OU Z. M., dana 19. listopada 2017.

p r e s u d i o  j e

 

1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 14. ožujka

2016. tužitelju T. K. iz K., …, S. Š., OIB: … i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 7. travnja 2016. nedopuštena te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tužene škole J. K. S. Š., …, K., OIB … nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženoj školi J. K. S. Š., …, K., OIB … da tužitelja T. K. iz K., …,

S. Š., OIB: …, vrati na rad te mu isplati pripadajuću bruto plaću od 1. travnja 2016. do povratka na rad u mjesečnom iznosu od 3.666,41 kn (tri tisuće šesto šezdeset šest kuna i četrdeset i jednu lipu) sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa plaće – od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

3. Nalaže se tuženoj školi J. K. S. Š., … , K., OIB … tužitelju T. K. iz K., …, S.

Š., OIB: …, nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od  2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja (19. listopad 2017.) do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena., a sve to (I., II. i III.) u roku od 8 dana.

 

4. Odbija se tužitelj T. K. iz K., …, S.

Š., OIB: … s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje bruto plaće za razdoblje od 14. ožujka 2016. do 31. ožujka 2016. i zakonske zatezne kamate na ovaj iznos te dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "…prizna mu sva materijalna prava iz radnog odnosa od prestanka rada do povratka na rad… i prizna sva prava iz radnog odnosa".

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate bruto plaće.

             

              U tužbi navodi da je bio zaposlen kod tužene na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu spremača od 01. prosinca 2015. Tužena je 14. ožujka 2016. donijela Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obrazloženjem da se na temelju rješenja Inspektorata rada, Klasa: UP/I-116-02/15-01/16, Ur.br.: 524-10-05-06/6-15-09 te rješenja Klasa: UP/II-116-01/16-01/9, Ur. Br: 524-10-01-16-05 nalaže poslodavcu raskinuti ugovor o radu s tužiteljem i u roku od 8 dana donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kao i da je rješenjem inspektorata uskraćeno tužitelju pravo prednosti pri zapošljavanju. Tužitelju nije dana mogućnost da iznese svoju obranu, a tužitelj je u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tužena Odlukom od 7. travnja 2016. odbila kao neosnovan. Tužitelj smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena jer je prilikom prijave na natječaj, pozivajući se na pravo prednosti pri zapošljavanju, priložio svu traženu i relevantnu dokumentaciju koja je bila potrebna za prijavu na natječaj i iz koje je razvidno da ostvaruje pravo prednosti pri zapošljavanju. Ovakvim postupanjem tužene povrijeđen je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te nisu ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužitelj je 30 % invalid rada koji se prilikom prijave na radno mjesto spremača kod tužene pozvao na ovo svoje pravo i priložio svu svoju traženu dokumentaciju kojom je to i potvrdio. Tužitelj je priložio:

 

-          Potvrdu zavoda, Odjel za zaštitu zdravlja

vulnerabilnih skupina, Hrvatski registar o osobama s invaliditetom, Ur.br.: 251-110/4-51 od 29.10.2015.,

-          Rješenje zavoda, Područnog ureda u

S. B., Klasa: 141-06/10-01/03455854758, Ur.br.: 341-16-05/3-10-001227 od 27.04.2010.

-          upit zavoda od 09.10.2015. zavodu,

-          odgovor zavoda.

 

Na isti natječaj prijavio se i drugi kandidat M. M. koji se također pozvao na

pravo prednosti pri zapošljavanju jer je bio sudionik Domovinskog rata. Tužena je bila u nedoumici kojeg kandidata zaposliti pa je 04.11.2015. poslala upit Ministarstvu koje se očitovalo da odluku o izboru kandidata donosi poslodavac. Rješenjem Inspektorata rada od 22. prosinca 2015. utvrđeno je da je tužitelju na temelju priložene dokumentacije prilikom prijave na natječaj utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% te da se temeljem odredbe Pravilnika takva osoba ne može izravno upisati u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom niti se takvo rješenje može smatrati dokazom o invaliditetu ZPR-a. Tužitelj je natječajnoj dokumentaciji priložio i potvrdu zavoda od 29.10.2015. u kojoj je navedeno da ispunjava uvjete iz čl. 4. Pravilnika pa inspektorat pretpostavlja i ostavlja mogućnost da tužitelj raspolaže nekim drugim dokazom o invaliditetu. Tužitelj je pokušao kod nadležnih javnih tijela ishoditi dodatnu dokumentaciju o invaliditetu, ali je odbijen s uputom kako je potvrda zavoda, Odjel za zaštitu zdravlja vulnerabilnih skupina, Hrvatski registar o osobama s invaliditetom jedina relevantna dokumentacija koja se njemu kao fizičkoj osobi može izdati. Prema čl. 9. st.3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, dokazom o invaliditetu smatraju se javne isprave o invaliditetu na temelju kojih se može upisati u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom iz čl. 13. Zakona. Prema čl. 4. st.1. točka 2. u očevidnik se upisuju osobe s invaliditetom koje su prijavljene na Mirovinsko osiguranje na temelju radnog odnosa, odnosno samostalnog obavljanja djelatnosti, a kojima je priznat status invalida rada prema propisima o mirovinskom osiguranju. Potvrda zavoda iz koje je evidentno da je osoba s invaliditetom upisana u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, smatra se javnom ispravom kojom se dokazuje pravo prednosti pri zapošljavanju. Tužitelj je ispunio uvjete natječaja i ne može trpjeti štetne posljedice zbog propusta pri utvrđivanju prednosti kod zapošljavanja. U prilog tome tužitelj se poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4673/08 od 20. svibnja 2009. prema kojoj Ustavni sud smatra da bi greške ili propusti državnih tijela trebali ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni pravni interes. Greške se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građana. Na konačno upravno rješenje tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske kojom traži da se sva predmetna rješenja ponište.

 

              Stoga tužbom traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanje na rad i isplatu bruto plaće od 14. ožujka 2016. i priznanje svih prava iz radnog odnosa.

 

              Na ročištu za glavnu raspravu od 25. rujna 2017. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je naznačio iznos mjesečne bruto plaće od 3.666,41 kn.

 

              U odgovoru na tužbu tužena navodi da je 26. listopada 2015. raspisala natječaj za prijavu u radni odnos na neodređeno puno radno vrijeme spremač/ica. Na natječaj su pristigle 23 molbe od čega su se dva kandidata pozivala na pravo prednosti pri zapošljavanju i to: T. K. prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, M. M. prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. S obzirom da tužena nije bila sigurna koji od navedenih kandidata ostvaruje prednost pri zapošljavanju poslan je upit Ministarstvu dana 04. studenog 2015. Iz odgovora Ministarstva proizlazi da su naprijed navedeni kandidati izjednačeni te da je diskrecijska ocjena poslodavca kojeg će od navedenih kandidata zaposliti. Ravnateljica B. V., u skladu sa svojim ovlastima, predložila je Školskom odboru da se na radno mjesto spremača uposli invalid rada T. K., što je Školski odbor prihvatio sa 6 glasova "za" i jednim glasom "protiv". Stoga je s tužiteljem sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. prosinca 2015. i to nakon što je tužitelj obavio liječnički pregled i donio svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti za rad. Nakon što se kandidat M. M. žalio na ishod natječaja, inspektorat rada usvojio je zahtjev M. M. i utvrdio povredu prava prednosti pri zapošljavanju. Isto tako inspektorat rada naložio je tuženoj otkazati ugovor o radu s kandidatom T. K. Dana 08. siječnja 2016. tužena se žalila na rješenje Inspektorata rada te je dana 09. ožujka 2016. dobila II-stupanjsko rješenje kojim je žalba odbijena. Stoga je tužena sukladno naprijed navedenom I-stupanjskom i II-stupanjskom rješenju donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, a nakon savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom M. Š. U svezi iznošenja obrane od strane tužitelja, tužena smatra da je s obzirom na I-stupanjsku i II-stupanjsku odluku bilo nepotrebno omogućavati tužitelju iznošenje obrane. U svezi navoda tužbe da je za radni odnos u školi nadležna prosvjetna inspekcija, ističe tužena da je člankom 35. st. 6. Zakona o pravima Hrvatskih branitelja propisano kako je za utvrđivanje  prednosti pri zapošljavanju Hrvatskih branitelja mjerodavna inspekcija rada. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i tužbu tužitelja.

 

              U provedenom dokaznom postupku saslušan je tužitelj T. K. i ravnateljica B. V.. Izvršen je uvid u ugovor o radu, odluku o izvanrednom otkazu, zahtjev za zaštitu prava, odluku kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava, potvrdu zavoda, Rješenje HZMO, dopis Ministarstva tuženoj školi, rješenje Ministarstva, upravnu tužbu, zapisnik sa sjednice Školskog odbora, zapisnik sa sjednice sindikata, dopis tužene Radničkom vijeću, rješenje Ministarstva – Povjerenstva za žalbe,

Rješenje Inspektorata rada od 22.12.2015., žalbu na I-stupanjsko rješenje Inspektorata rada, svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja, dopis Ministarstva, podatke Ministarstva, presudu Upravnog suda u Osijeku od 27. travnja 2017. i obračune plaća.

             

U postupku nije sporno:

 

-    da je tužitelj na temelju priložene dokumentacije i potvrde zavoda, Odjela za zaštitu vulnerabilnih skupina, Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Ur.broj. 251-110/4-51 od 29. listopada 2015., kao invalid rada ostvario prednost na natječaju za radno mjesto spremača u školi J. K. te da su ravnateljica i Školski odbor, na temelju diskrecijske ocjene, od dva kandidata s jednakim pravom na prednost pri zapošljavanju, dali prednost tužitelju,

 

-          da su tužitelj i tužena nakon provedenog natječaja, dana 1. prosinca 2015. sklopili

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto spremača i da je tužitelj počeo  raditi 1. prosinca 2015.

 

-          da je tužitelju u skladu s rješenjem zavoda,

Područna služba u S. B. (Klasa: 141-06/10-01/03455854758, Ur. Broj: 341-16-05/3-10-001227), priznato pravo na tjelesno oštećenje od 30% kao posljedica ozljede na radu i da je prema potvrdi zavoda, Odjela za zaštitu vulnerabilnih skupina, Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Ur.broj. 251-110/4-51 od 29. listopada 2015. tužitelj evidentirana osoba s invaliditetom u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom te da ispunjava uvjete iz čl. 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj: 44/14, 97/14 i 2/15)

 

-          da je Inspektorat rada, Područni ured O., Ispostava u S. B., na

temelju prijave kandidata za natječaj M. M., hrvatskog branitelja, donio Rješenje (Klasa:UP/I-116-02/15-01/16, Ur.broj:524-10-05-06/6-15-09) kojim je utvrdio da je natječajnom kandidatu M. M. uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju u školi J. K., što predstavlja opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu tužitelju T. K.,

 

-          da je Povjerenstvo za žalbe Inspektorata rada Z. dana 26. veljače 2016.

Rješenjem (Klasa: UP/II-116-01/16-01/9, Ur.broj: 524-10-01-16-05) odbilo žalbu škole J. K. izjavljenu protiv rješenja Inspektorata rada,

 

-          da je T. K. na temelju naprijed navedenih odluka dobio Izvanredni otkaz

ugovora o radu (Klasa:602-02/16-03/10, Ur.broj:2178-09-03-16-1) dana 14. ožujka 2016. i da je Školski odbor odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja Odlukom od 7. travnja 2016. (Klasa:602-02/16-05/15, Ur.broj:2178-09-05-16-1).

 

U postupku je sporno je li tužitelj na temelju priložene natječajne dokumentacije imao pravo na prednost pri zapošljavanju kao invalid rada te je sporna i dopuštenost Izvanrednog otkaza ugovora o radu.

             

U svezi spornih činjenica tužitelj je iskazao da je 30%-tni invalid i da pretpostavlja da je na temelju rješenja o invalidnosti upisan u Očevidnik invalida. Tužitelj nije podnosio zahtjev za upis u očevidnik, čak nije znao da ovakav očevidnik postoji, već je postotak upisan službenim putem. Tužitelj je dalje iskazao da mu je pravnica na Zavodu izvršila provjere, nakon čega mu je dala podatak da je upisan u Očevidnik te je ovaj pisani podatak iz Očevidnika primio putem pošte. Ovu dokumentaciju je i predao na natječaj za prijem na radno mjesto spremača u školi J. K. i na temelju takve dokumentacije započeo je radni odnos. Po kontroli Inspekcije rada dobio je izvanredni otkaz ugovora o radu, a osim ovog radnog spora pokrenuo je i upravni spor. Tužitelj je pokušao provjeriti kod nadležnih tijela o čemu se u njegovom slučaju radi pa je tako kontaktirao Zavod u Z., Ministarstvo i  A. S., saborsku zastupnicu za prava invalida koja također prati njegov slučaj. U svim institucijama mu je rečeno da je sva relevantna dokumentacija priložena. Rješenje na veći postotak invalidnosti nema i nije vršio nikakva dodatna vještačenja.

 

Ravnateljica B. V. iskazala je da se na natječaj prijavilo 22 kandidata, a uvjeti za zapošljavanje bili su osnovna škola i eventualno prednost pri zapošljavanju. Od 22 kandidata utvrdila je da T. K. i M. M. imaju prednost pri zasnivanju radnog odnosa. Već prilikom pregleda njihove dokumentacije ravnateljici je bilo čudno što je tužitelj s 30% invalidnosti upisan u Očevidnik. Stoga je od Ministarstva zatražila provjeru, a provjeru je vršila i u drugim institucijama te je dobila informaciju da je relevantan upis u Očevidnik. Isto tako je smatrala da je tužitelj bolji izbor u konkretnom slučaju jer je mlađi od M. M. pa je tužitelja kao kandidata predložila Školskom odboru. Školski odbor je sa 6 glasova za i 1 glasom protiv dao prednost tužitelju T. K.. Na temelju odluke Školskog odbora sklopila je ugovor o radu s tužiteljem, nakon čega je tužitelj započeo s radom 1.12.2015. Nakon određenog vremena u školu je došla inspekcija rada od koje je dobila usmene prigovore da nije mogla primiti tužitelja jer on ima invalidnost 30%, a ne 60%. Inspektor rada tražio je dopunsku dokumentaciju za tužitelja te je donio pisanu odluku prema kojoj je M. M. povrijeđeno pravo na prednost pri zapošljavanju. Na odluke Inspekcije rada ravnateljica je podnijela žalbu Ministarstvu. Žalba je odbijena, a s obzirom na naputak Ministarstva ravnateljica je tužitelju dala izvanredni otkaz. Tužitelj nije iznosio obranu, ali je kroz razgovor s ravnateljicom bio upoznat s cijelim postupkom.

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u dopis (email) zavoda koji dopis je potvrda da je tužitelj temeljem rješenja HZMO upisan u Registar osoba s invaliditetom, što znači da zadovoljava kriterij Pravilnika o Očevidniku ("Narodne novine" broj 44/14 i 97/14).

 

U dopisu Ministarstva od 6. studenog 2015. navodi se da osoba s invaliditetom može ostvariti prednost pri zapošljavanju ako se pri prijavi na natječaj pozove na ovo pravo te priloži sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta, kao i dokaz o invaliditetu. Dokazom o invaliditetu u smislu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ("Narodne novine 157/13 i 152/14 smatraju se javne isprave o invaliditetu na temelju kojih se osoba može upisati u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom koji se vodi pri zavodu. Prema čl. 4. stavak 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom ("Narodne novine" 44/14, 97/14 i 2/15 – dalje Pravilnik) u očevidnik se kao osoba s invaliditetom kojoj je priznat status osigurane osobe s utvrđenim tjelesnim oštećenjem prema propisima o mirovinskom osiguranju upisuje osoba koja ima utvrđeno najmanje 60% tjelesnog oštećenja radi gubitka, odnosno funkcionalnog poremećaja donjeg ekstremiteta, 70% tjelesnog oštećenja radi gubitka, odnosno funkcionalnog poremećaja gornjeg ekstremiteta, 70% tjelesnog oštećenja radi gubitka sluha, 80% jednog tjelesnog oštećenja bilo koje druge vrste ili 90% ukupnog tjelesnog oštećenja u slučaju više različitih tjelesnih oštećenja s tim da najmanje jedno tjelesno oštećenje koje se zbraja iznosi 60% oštećenja donjeg ekstremiteta ili 70% oštećenja gornjeg ekstremiteta ili 70% oštećenja bilo koje druge vrste. T. K. kod kojeg je utvrđeno tjelesno oštećenje od 30% ne može se izravno upisati u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom niti se navedeni dokaz može smatrati dokazom o invaliditetu u smislu odredbi zakona. Međutim, kako je kandidat priložio potvrdu zavoda u kojoj je navedeno da isti ispunjava uvjete iz čl. 4. Pravilnika moguće je da isti raspolaže i nekim drugim dokazom o invaliditetu. U slučaju kad se na natječaj prijavi kandidat koji ostvaruje prednost na temelju Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i kandidat koji ostvaruje prednost pri zapošljavanju na temelju Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, odluku o izboru kandidata donosi poslodavac. Dakle, ako oba kandidata jednako ostvaruju prednost pri zapošljavanju, poslodavac može izabrati onu osobu koja prema potrebama posla, rezultatima postignutim u postupku ocjenjivanja, interesu i motivaciji više odgovara potrebama poslodavca.

 

Iz rješenja Inspektorata rada, Područni ured O., Ispostava u S. B., Klasa:UP/I-116-02/15-01/16, Ur.broj:524-10-05-06/6-15-09 od 22. prosinca 2015. utvrđeno je da je viši inspektor rada usvojio zahtjev M. M. iz S. Š. i utvrdio da mu je uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju u školi J. K., K.. Pravo mu je uskraćeno zbog sklopljenog ugovora o radu između stranaka ovog postupka jer tužitelj nije mogao ostvariti pravo na upis u Očevidnik osoba s invaliditetom, uvažavajući utvrđenu invalidnost od 30%.

 

Povjerenstvo za žalbe Inspektorata rada rješenjem od 26. veljače 2016. odbilo je žalbu škole J. K. izjavljenu protiv rješenja Višeg inspektora rada jer je T. K. rješenjem zavoda utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, temeljem kojeg oštećenja se nije mogao izravno upisati u očevidnik osoba s invaliditetom niti se navedeni dokaz može smatrati dokazom o invalidnosti u smislu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, iako je u natječajnu dokumentaciju priložio i potvrdu zavoda od 29. listopada 2015. iz koje proizlazi da ispunjava uvjete iz čl. 4. Pravilnika. Ova dokumentacija bi se trebala smatrati nepotpunom prijavom. T. K. se ne osporava status osobe iz čl. 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, međutim svoj status je trebao dokazati vjerodostojnijim dokazom o invalidnosti. Drugim riječima T. K. nije dostavio vjerodostojan dokaz o invalidnosti na temelju kojeg bi ostvario prednost pri zapošljavanju, odnosno nisu se ostvarile pretpostavke da škola može po svojoj slobodnoj ocjeni odlučiti s kojim će kandidatom pod jednakim uvjetima sklopiti ugovor o radu.

 

Osim tužene žalbu na rješenje inspektorata rada pisao je i tužitelj te je po odbijanju  žalbe tužitelj pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Osijeku.

 

Upravni sud u Osijeku donio je presudu poslovni broj 6 Usl-437/16-14 dana 27. travnja 2017. kojom je poništio rješenje Ministarstva, Povjerenstva za žalbe Inspektorata rada Klasa: UP/II-116-01/16-01/10 Ur.br. 524-10-01-16-03 od 26. veljače 2016. i predmet vratio na ponovni postupak. Osnovanost tužbenog zahtjeva Upravni sud je utvrdio jer je T. K. kao natječajnu dokumentaciju priložio rješenje HZMO Područne službe S. B. prema kojemu je utvrđeno tjelesno oštećenje od 30% kao posljedica ozljede na radu i potvrdu zavoda, Odjela za zaštitu zdravlja vulnerabilnih skupina, Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom od 29. listopada 2015. koja je izdana na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku i kojom se potvrđuje da je tužitelj evidentirana osoba s invaliditetom u temeljnom registru te da ispunjava uvjete iz čl. 4. Pravilnika koji su potrebni za upis u Očevidnik. Upravni sud ne prihvaća zaključak javnopravnih tijela da potvrda HZJZ ne predstavlja vjerodostojan dokaz o tužiteljevoj invalidnosti, odnosno da je ista u suprotnosti s čl. 9. st.3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Predmetna potvrda izdana je na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 dalje ZUP) i kao takva sadrži činjenice o kojima se vodi službena evidencija što znači da ima pravnu narav javne isprave. Sadržaj takve potvrde smatra se vjerodostojnim sve dok se na temelju dokaza u posebnom postupku ne bi utvrdilo suprotno, što bi za posljedicu imalo donošenje rješenja kojim se deklarira da su činjenice u ispravama neistinito potvrđene. Javna isprava ne može se smatrati nevjerodostojnom samo zato što HZMO u svom mišljenju od 06. studenog 2015. izražava sumnju u tu potvrdu.

 

Uvidom u obračune plaće utvrđeno je da je tužitelj plaću za rad na radnom mjestu spremača kod tužene ostvarivao u bruto iznosu od 3.666,41 kn.

 

Na temelju dokaznog postupka i utvrđenih činjenica, uz ocjenu svih provedenih dokaza, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

Škola J. K., S. Š., …, K. objavila je natječaj za prijem u radni odnos spremača/ice, na neodređeno vrijeme. Tužitelj T. K. prijavio se na predmetni natječaj i priložio svu relevantnu dokumentaciju, kao i rješenje HZMO Područne službe S. B. s utvrđenim tjelesnim oštećenjem od 30% kao posljedicom ozljede na radu te potvrdu zavoda, Odjela za zaštitu zdravlja vulnerabilnih skupina, Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom od 29. listopada 2015. Ovom dokumentacijom tužitelj je dokazao da kao invalid rada ostvaruje prednost pri zapošljavanju. Dokumentacija o invalidnosti je od strane tužene škole J. K. provjerena pri nadležnim institucijama.

 

Na temelju čl. 9. st 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine 157/13 i 152/14 – dalje ZPR) tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti, tijela državne vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te javne službe, javne ustanove, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima, dužne su prilikom zapošljavanja osobi s invaliditetom dati prednost pod jednakim uvjetima. U skladu sa stavkom 2. i 3. ovog članka da bi ostvarila pravo prednosti pri zapošljavanju osoba s invaliditetom dužna je uz prijavu pozvati se na to pravo te priložiti dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta kao i dokaz o invalidnosti. Dokazom o invaliditetu smatraju se javne isprave na temelju kojih se osoba može upisati u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom.

 

Na temelju rješenja zavoda, Područna služba u S. B. (Klasa: 141-06/10-01/03455854758, Ur. Broj: 341-16-05/3-10-001227) izvršen je upis tužitelja u predmetni Očevidnik te je tužitelju radi prijave na natječaj objavljen za radno mjesto spremača u školi J. K., S. Š., zavod, Odjel za zaštitu vulnerabilnih skupina, Hrvatski registar o osobama s invaliditetom pod Ur.broj. 251-110/4-51 dana 29. listopada 2015. na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku izdao potvrdu prema kojoj je tužitelj evidentirana osoba s invaliditetom u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom te da ispunjava uvjete iz čl. 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj: 44/14, 97/14 i 2/15).

 

Članak 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 – dalje ZOUP) glasi: Javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju. Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve potvrde su javne isprave.

 

Člankom 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91.,  91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 62/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – dalje ZPP) propisano je: Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

 

Za javne isprave vrijedi presumpcija istine. Javne isprave služe kao dokaz za činjenice koje su u njima utvrđene ili potvrđene. Potvrda zavoda, koju je priložio tužitelj kao dokaz invalidnosti u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine 157/13 i 152/14), javna je isprava i vjerodostojan dokaz o pravu tužitelja na prednost pri natječaju u institucijama, javnim ustanovama i tijelima državne vlasti iz čl. 9. st. 1. ZPR-a. Potvrda zavoda, kao i izvršen upis tužitelja u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom, nisu poništeni niti na bilo koji drugi način stavljeni izvan snage, što znači da javna isprava pravno egzistira, proizvodi pravne učinke i dokazuje u njoj potvrđene činjenice. Zaključak inspektora rada da javna isprava nije u skladu sa zakonskim propisima, ne utječe na sadržaj i učinak javne isprave i ne predstavlja utvrđenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, odnosno Rješenje Inspektorata rada (Klasa:UP/I-116-02/15-01/16, Ur.broj:524-10-05-06/6-15-09), koje se temelji na zaključku da javna isprava nije zakonita, ne može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Upravo iz razloga vjerodostojnosti javne isprave Upravni sud u Osijeku poništio je rješenje Ministarstva, Povjerenstva za žalbe Inspektorata rada, Klasa: UP/II-116-01/16-01/10, Ur.broj: 524-10-01-16-03 od 26. veljače 2016. i predmet vratio na ponovni postupak pa rješenje Inspektorata rada, Područni ured O., Ispostava u S. B., Klasa: UP/I-116-02/15-01/16, Ur.broj:524-10-05-06/6-15-09 od 22. prosinca 2015. nije konačno i izvršno.

Na temelju čl. 116.  st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14. – dalje ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Tužitelj je uz prijavu na natječaj priložio vjerodostojan dokaz o invalidnosti (javnu ispravu) na temelju kojeg ostvaruje pravo na prednost pri natječaju i ovo pravo mu se ne može uskratiti izvođenjem zaključaka o pogrešnom upisu u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom. Tužitelj nije počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa niti je sud utvrdio druge osobito važne činjenice zbog kojih nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Legitimna javna isprava izdana od nadležne javne ustanove mora ostvariti ustavno načelo pravne sigurnosti, što znači da stranka na čiji je zahtjev javna isprava izdana mora ostvariti prava koja joj na temelju takve isprave pripadaju.

 

Na temelju navedenih činjenica utvrđeno je da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora, koju je na temelju rješenja Inspektorata rada donijela tužena škola J. K. i odluka Školskog odbora kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tužene škole J. K. S. Š., nije prestao.

 

S obzirom da je zaključak inspektora rada i rješenje Inspektorata rada, Područni ured O., Ispostava u S. B., Klasa: UP/I-116-02/15-01/16, Ur.broj:524-10-05-06/6-15-09 od 22. prosinca 2015. jedini razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, sud je uvažavajući naprijed utvrđene i obrazložene činjenice usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad tužitelja. Tužena je dakle, obvezna tužitelja vratiti na rad i isplatiti mu plaću od 1. travnja 2016. do povratka na rad jer je tužitelj nakon izvanrednog otkaza ugovora o radu kod tužene radio na zamjeni odsutne spremačice sve do naprijed navedenog datuma. 

                           

Na temelju čl. 87. st. 3. i 5. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Ako ovim zakonom ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

 

Plaća u smislu Zakona o radu je bruto plaća.

 

Tužitelj je u sudski spis predao obračune plaća za posljednja četiri mjeseca rada. Tužiteljeva prosječna bruto plaća iznosi 3.666,41 kn. Tužitelju je radni odnos nesporno prestao 14. ožujka 2016. te je isto tako nesporno radio do kraja mjeseca ožujka kao zamjena odsutne spremačice. Tužitelju pripada bruto plaća u mjesečnom iznosu od 3.666,41 kn od 1. travnja 2016. do povratka na rad. Tužitelj  je tijek zakonske zatezne kamate na pripadajuće iznose plaće naznačio od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

 

              Stoga je sud u  usvojio tužbeni zahtjev za isplatu plaća sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec po stopi zakonske zatezne kamate koja je određena čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), za razdoblje od 1. travnja 2016. do povratka na rad.

 

              Tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje bruto plaće za razdoblje od 14. ožujka 2016. do 31. ožujka 2016. i zakonske zatezne kamate na ovaj iznos iz razloga što je u to vrijeme bio zaposlen kod tužene te dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "…prizna mu sva materijalna prava iz radnog odnosa od prestanka rada do povratka na rad… i prizna sva prava iz radnog odnosa". Ovakva definicija naznačena u tužbenom zahtjevu u potpunosti je neosnovana jer tužitelju za vrijeme dok ne radi definitivno ne pripadaju sva prava iz radnog odnosa, kao na primjer putni troškovi i tzv. cipelarina jer tužitelj za vrijeme otkaza nije dolazio na radno mjesto. Radnik je u tužbi dužan potpuno i pravilno specificirati sva potraživanja zbog kojih podnosi tužbu, kako bi sud mogao raspraviti svako pojedinačno materijalno pravo i odlučiti o njegovoj osnovanosti.

 

U svezi navoda tužitelja da mu tužena nije omogućila iznošenje obrane, sud ističe da kad poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu obvezan je radniku na temelju odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a omogućiti iznošenje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U ovom slučaju kada je tužena smatrala dokumentaciju tužitelja relevantnom i na temelju iste dokumentacije primila tužitelja u radni odnos te je odluku o izvanrednom otkazu donijela isključivo temeljem upravnog rješenja inspekcije rada te tijekom cijelog postupka, koji je prethodio otkazivanju, informirala tužitelja o tijeku događaja (što ujedno potvrđuje i u spis predana dokumentacija kojom raspolaže tužitelj) onda nije opravdano od poslodavca očekivati da omogući radniku još dodatno iznošenje obrane. Ne postupanje po odredbi čl. 119. st. 2 ZR-a nema utjecaja u konkretnom slučaju na zakonitost odluke o izvanrednom otkazu.

 

              Tužitelj u postupku nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva pa mu na temelju čl. 154. st. 3. ZPP-a pripadaju parnični troškovi u iznosu od 2.500,00 kn.  

 

              Tužitelj je postavio troškove u skladu s Tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15 - dalje Tarifa). Tužitelju pripada traženi iznos od 2.000,00 kn (200 bodova) za zastupanje u ovom radnom sporu i PDV od 25% u iznosu od 500,00 kn, što ukupno iznosi 2.500,00 kn. Kada tužitelj postavlja zahtjev za jednokratnu nagradu i kada mu takva nagrada u radnom sporu pripada, onda ne može tražiti posebno trošak zastupanja na ročištu. Iz navedenog razloga tužitelju nije priznat iznos od 1.000,00 kn za ročište od 25. rujna 2017. 

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.              

 

U Slavonskom Brodu 19. listopada 2017.

S u t k i n j a:

 

Lidija Klašnja-Petrović,v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni specijalizirani Županijski sud u tri jednaka pisana primjerka.