20 Gž-1029/17-2                                                                                                                              

 

             

20 Gž-1029/17-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borellia 9

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz Š., OIB:…, zastupan po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. K. iz Š., OIB:…, zastupan po punomoćnicima - odvjetnicima iz Z. o. u. D.T. i J. T. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2439/10 od 5. rujna 2017. godine, dana 19. listopada 2017. godine,

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B.R. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2439/10 od 5. rujna 2017. godine u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.287,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenje prvostupanjskog suda riješeno je:

„Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.287,00 kn u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 15.625,00 kn tuženik odbija sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim."

Protiv navedenog rješenja u dijelu u kojem je tužitelj obvezan na naknadu parničnog troška u iznosu od 4.287 kuna žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ukine.

U žalbi ističe da je tuženik tijekom postupka osporavao i osnovu i visinu te je tužiteljev uspjeh djelomičan kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine naknade štete. Stoga da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno jer prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao uspjeh tužitelja kada je u pitanju osnova za naknadu materijalne štete s kojim je tužitelj uspio u cijelosti potom visina s kojom je uspio djelomično. Nadalje, sud da uopće nije primijenio presudu Europskog suda za ljudska prava na koji se poziva te je sve to imalo za  posljedicu da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda o omjeru uspjeha stranaka te je time povrijeđen njegov zahtjev sadržan u navedenoj presudi.

U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je on stranka koja je imala razloga za podnošenje žalbe ali da to nije učinio samo zato što nije imao namjeru imati bilo kakvog posla s tužiteljem. Žalba da je neosnovana i u pretežnom dijelu nerazumljiva jer u svojoj žalbi pokušava odvajati potraživanja po osnovi imovinske od neimovinske štete a zna da se sukladno odredbi čl. 37. Zakona o parničnom postupku sva novčana potraživanja kod određivanja vrijednosti predmeta spora zbrajaju. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da navedeno rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da izreka rješenja nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, u obrazloženju istog navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni te nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava priloženih spisu radi čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba tužitelja.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. istog Zakona.

Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) kada je tužitelju priznao trošak na ime zastupanja po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to po 250 bodova za sastav tužbe, pristup na ročišta od 7. siječnja 2014. godine i 12. lipnja 2014. godine, po 100 bodova za pristup na ročište 21. svibnja 2015. godine i sastav podneska od 9. prosinca 2014. godine što uz pripadajući PDV te sudske pristojbe na tužbu i presudu i trošak vještačenja ukupno iznosi 18.743,00 kune.

Nadalje, što se tiče tuženika prvostupanjski sud je istom priznao na ime zastupanja po punomoćnicima iz redova odvjetnika 250 bodova za sastav odgovora na tužbu, za pristup na ročišta od 7. siječnja 2014. godine i 12. lipnja 2014. godine po 100 bodova za pristup na ročište od 21. siječnja 2015. godine i sastav podneska od 7. siječnja 2015. godine te 50 bodova za pristup na ročište za objavu odluke što uz pripadajući PDV iznosi 15.000,00 kuna.

Pritom prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tužbeni zahtjev najprije iznosio 158.424,00 kune da bi nakon podneska od 9. prosinca 2014. godine tužitelj isti smanjio na iznos od 85.161,39 kuna te da je ukupno uspio u sporu sa 11.000,00 kuna što u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi 7%, a u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev 13%, pa kako se tuženik nije usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva (koje ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe), isti je do smanjenja tužbenog zahtjeva uspio u sporu s 93%, a nakon toga s 87%. Glede osnove tužitelj je u cijelosti podlegao sa zahtjevom za naknadu imovinske štete dok je u odnosu na neimovinsku štetu djelomično uspio u sporu.

Kako je prvostupanjski sud pravilno izvršio obračun te je pravilno zaključio kako je dužan prilikom odlučivanja o troškovima postupka odrediti ne samo kvantitativan već i kvalitativan uspjeh stranaka u sporu što bi u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva bilo podjednako, dok je u odnosu na visinu tuženik imao znatno veći uspjeh to ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak u visini od 4.287,00 kuna, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela Županijskog suda u Zadru poslovni broj 6 Su-692/10 od 24. rujna 2010. godine, kao i sa sudskom praksom (primjerice odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1083/99).

Pravilno je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda i stajalište prvostupanjskog suda da je obvezan primijeniti presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 28963/10) jer ta presuda predstavlja dio našeg pravnog poretka i domaći su je sudovi obvezni primjenjivati jer ta presuda djeluje snagom svoje uvjerljivosti. Posljedično tome, sud prvog stupnja utemeljeno zaključuje da o visini naknade štete odluku donosi sud te da činjenica da je tužitelj previsoko procijenio novčani ekvivalent pretrpljene povrede prava osobnosti ne smije ići njemu na štetu to je ocijenio kako je uspjeh tužitelja 25%, a uspjeh tuženika 75% te je izvršenim prijebojem (pri čemu je trošak vještačenja tužitelju u cijelosti priznat) osnovano i s razlogom te u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP pravilno dosuđen parnični trošak upravo u visini od 4.287,00 kuna.

U odnosu na žalbene navode tužitelja isti nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja stoga što je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalitelja, na pravilan način izvršio obračun troška, osvrnuo se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Republike Hrvatske pa su stoga paušalni navodi tužitelja da je obračun uspjeha tužitelja proturječan s utvrđenjima koja proizlaze iz spisa predmeta.

Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem mu je naloženo da tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.287,00 kuna.

U nepobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška preko iznosa od 4.287,00 kuna do 15.625,00 kuna prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru, 19. listopada 2017. godine

 

 

                                                                                                                               S U T K I N J A

 

                                                                                                                                 Sanja Prosenica