- 1 -              Revr 1489/14-5

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1489/14-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja D. M., D. M., kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika D. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o revizijama stranaka i dopunama revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž x-66/2014-2 od 12. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu broj P-173/09-17 od 28. veljače 2014., u sjednici održanoj 18. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Dopune revizije tuženika od 13. listopada 2014. i 19. travnja 2017. odbacuju se kao nepravovremene.

 

II. Prihvaćaju se revizije stranaka, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž x-66/2014-2 od 12. lipnja 2014. i  presuda Općinskog suda u Valpovu broj P-173/09-17 od 28. veljače 2014., kao i odluka o troškovima postupka i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I. Nalaže se tuženiku D. M. iz S., ..., isplatiti tužitelju Dom zdravlja D. M., iznos od 596.815,13 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2014. godine do isplate, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 15.612,28 kn u roku od 15 dana.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama II. i III. izreke tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je reviziju podnio protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 596.815,13 kuna sa zateznom kamatom od 28. veljače 2014. (dan presuđenja) do isplate i protiv odluke o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je ovom sudu dostavio dopune revizije predane preporučenim pošiljkama pošti od 13. listopada 2014. i 19. travnja 2017.

 

Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

Dopune revizije tuženika od 13. listopada 2014. i 19. travnja 2017. su nepravovremene.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske odluke. Da bi dopuna revizije bila pravovremena i ta dopuna mora biti podnesena sudu u roku za podnošenje revizije.

 

Iz spisa proizlazi da je punomoćniku tuženika drugostupanjska presuda dostavljena 21. kolovoza 2014. (dostavnica na poleđini lista 158 spisa), a dopune revizije tuženik je ovom sudu podnio preporučenim pošiljkama predanim pošti 13. listopada 2014. i 19. travnja 2017.

 

Budući da je tuženik dopune revizije sudu podnio protekom zakonskog roka iz čl. 382. st. 4. ZPP to dopune revizije nisu pravovremene u smislu čl. 389. st. 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

Revizije stranaka su osnovane.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje isplatu sredstava za specijalističko usavršavanje tuženika i to: dvostrukog iznosa plaća isplaćenih tuženiku u razdoblju od 10 godina, trostrukog iznosa specijalizacije i tuženikove plaće za vrijeme otkazivanja ugovora o radu na temelju Ugovora o pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije jer tuženik nakon provođenja specijalizacije nije na radnom mjestu doktora specijalista radio kod tužitelja najmanje 10 godina.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tuženik, kao specijalizant, s tužiteljem, kao poslodavcem, 5. siječnja 1998. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi specijalističkog usavršavanja iz ginekologije i porodništva, na temelju kojeg je tužitelj provodio specijalističko usavršavanje iz ginekologije i porodništva u Kliničkoj bolnici S.,

 

- da je za vrijeme specijalizacije tužitelj tuženiku isplaćivao plaću,

 

- da su tužitelj i tuženik 17. veljače 1998. sklopili Ugovor o pravima za vrijeme specijalizacije, kojim se tuženik, između ostalog, obvezao da će ostati u radnom odnosu kod tužitelja najmanje 10 godina,

 

- da je nakon položenog specijalističkog ispita tužitelj pozvao tuženika na sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove specijalista ginekologije i porodništva,

 

- da je tuženik nakon završene specijalizacije odbio potpisati ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove specijalista ginekologije i porodništva,

 

- da je tužitelj otkazao tuženiku ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto specijalizanta s ponudom izmijenjenog ugovora,

 

- da tuženik nije na radnom mjestu doktora specijalista radio kod tužitelja najmanje 10 godina,

 

- da je tužitelj tuženiku za vrijeme specijalizacije isplaćivao plaću, te da mu je u razdoblju od ožujka 1998. do 28. veljače 2003. isplatio bruto plaću u iznosu od 577.828,13 kuna te da je tužitelj zbog tuženikove specijalizacije imao troškove vezane uz specijalizaciju u ukupnom iznosu od 18.987,00 kuna (školarina, kotizacija za tečaj ultrazvuka, upisnina, mjesečne karte te trošak polaganja specijalističkog ispita), sudovi su zaključili da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu iz čl. 5. Ugovora o pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije te da je time tužitelju prouzročio štetu u visini bruto isplaćenih plaća za razdoblje od 5 godina dok je tužitelj bio na specijalizaciji te troškove vezane uz specijalizaciju pa su na temelju odredbe čl. 266. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) te čl. 12. ZOO naložili tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 596.815,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

Nadalje, sudovi su kao neosnovan odbili dio tužbenog zahtjeva za isplatu ugovorne kazne, tj. isplatu dvostrukog iznosa plaća za razdoblje od 10 godina i trostrukog iznosa specijalizacije ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke ugovorene čl. 9. Ugovora o pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u reviziji navodi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u obrazloženju drugostupanjske presude, niti u obrazloženju prvostupanjske presude, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva. Tako tužitelj u reviziji navodi da niti drugostupanjska niti prvostupanjska presuda nije sastavljena niti obrazložena u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP jer nemaju razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne, u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđenu glavnicu u iznosu od 596.815,13 kuna za razdoblje od utuženja do presuđenja, kao niti u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

Tuženik je u reviziji također u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka naveo da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP. Također navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer sudovi u obrazloženjima presuda nisu odgovorili na navode tuženika da postoji proturječnost nalaza i mišljenja vještaka s dokumentacijom u spisu, na navode tuženika da su obrazloženja presuda suprotna dokumentaciji u spisu, niti na tvrdnje tuženika da je HZZO u spornom razdoblju isplaćivao plaću tuženiku zbog čega tužitelj nije mogao pretrpjeti štetu u iznosu od 577.828,13 kuna jer tužitelj nije isplaćivao plaću tuženiku, a da je tužitelju trošak specijalizacije tuženika refundirao HZZO.

 

Odlučujući o revizijskim navodima stranaka koji se odnose na istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka vijeće je ocijenilo da revidenti u podnesenim revizijama osnovano ističu da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nižestupanjski sudovi u obrazloženjima presuda nisu naveli jasne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Osnovano tužitelj u reviziji navodi da je u žalbi protiv prvostupanjske presude istaknuo žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tvrdeći da u obrazloženju prvostupanjske presude, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, da prvostupanjska presuda nije sastavljena niti obrazložena u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP jer nema razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne niti u odnosu na dio te presude kojim je kao neosnovan odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđenu glavnicu u iznosu od 596.815,13 kuna za razdoblje od utuženja do presuđenja, kao niti u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

Nadalje, prema ocjeni ovoga vijeća tuženik u reviziji osnovano ističe da su sudovi u obrazloženjima svojih odluka propustili očitovati na navode tuženika da postoji proturječnost nalaza i mišljenja vještaka s dokumentacijom u spisu, a da o navodima i tvrdnjama tuženika da je HZZO u spornom periodu isplaćivao plaću tuženiku pa da zbog toga tužitelj nije mogao pretrpjeti štetu u iznosu od 577.828,13 kuna, da tužitelj nije isplaćivao plaću tuženiku niti o tvrdnji tuženika da je tužitelju trošak specijalizacije tuženika refundirao HZZO nisu naveli nikakve razloge.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti pobijanu  drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dati jasne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i o osnovanosti tužbenog zahtjeva donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 18. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.