- 1 -              Rev 897/13-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 897/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice L. K. i II. tužitelja T. K., oboje iz B. G., i oboje zastupani po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv I. tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., Stalna služba u Ž., Građansko-upravni odjel i II. tuženice Općine Babina Greda, koju zastupa punomoćnica I. Đ. V. odvjetnica u S. B., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji oboje tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-425/10-3 od 24. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-2/07-17 od 2. listopada 2009., u sjednici održanoj 18. listopada 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija prvotužiteljice i drugotužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da je odluka o raskidu ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području k.o. B. G. donesena od strane II. tuženika Općine Babina Greda 16. lipnja 2004., klasa: ..., urbroj: ... kojom se odlukom raskida ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta sa zakupnicima (tužiteljima) L. i T. K. iz B. G., kao zakonskim nasljednicima A. K. – broj ugovora o zakupu klasa: 320-02798-01/88, urbroj: 2188-06/2-98-1 od 6. listopada 1998. te u kojoj se nalaže tužiteljima obveza predaje polj. zemljišta na raspolaganje tuženiku najkasnije do 30. studenog 2004. u cijelosti ništava (pravno nevaljana).“

 

              Ujedno je prvostupanjskom presudom, u toč. II. izreke, naloženo tužiteljima da naknade prvotuženici na ime troškova postupka iznos od 3.750,00 kn, a drugotuženici iznos od 5.535,00 kn.

 

              Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji, navodeći da reviziju podnose na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 385. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, ili da, podredno, ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Predmet spora u konkretnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavom („pravno nevaljanom“) odluka drugotuženika o raskidu ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu prvotuženice od 16. lipnja 2004., iz razloga jer je predmetnu Odluku, prema tvrdnjama tužitelja, donijela neovlaštena osoba.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je 6. listopada 1998. pravni prednik tužitelja, sada pok. A. K., primio u zakup poljoprivredno zemljište u vlasništvu prvotuženice u k.o. B. G., na rok od 10. godina. Nadalje, utvrđeno je i da je Općinsko vijeće Općine B. G. donijelo 16. lipnja 2004. odluku o raskidu tog ugovora sa tužiteljima kao nasljednicima pok. A. K. i zakupoprimcima i to iz razloga jer su tužitelji davali predmetno zemljište u podzakup, suprotno odredbi čl. 39. st. 1. al. 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 66/01 i 87/02, dalje: ZPZ). Predmetnu odluku je potpisao općinski načelnik.

 

Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev prvo i drugotužitelja neosnovanim, iz razloga što iz odredaba čl. 34. i čl. 54. st. 1. ZPZ-a kao i iz Statuta Općine B. G. (Službeni vjesnik broj 16/01) proizlazi da je općinski načelnik imao ovlaštenje za zastupanje Republike Hrvatske pa, prema tome, i ovlaštenje za raskid predmetnog ugovora o zakupu u ime Republike Hrvatske.

 

I prema shvaćanju ovoga revizijskog suda takva ocjena nižestupanjskih sudova je pravilna, pri čemu se ukazuje da nižestupanjski sudovi pogrešno navode da je predmetni ugovor raskinut, umjesto otkazan.

 

Prema odredbi čl. 34. ZPZ-a, na osnovi odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja na natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države općinski načelnik, odnosno gradonačelnik i podnositelj ponude sklapaju ugovor o zakupu. Nastavno, prema čl. 39. st. 1. ZPZ-a zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu iz određenih taksativno navedenih razloga, među kojima je i davanje zakupljenog zemljišta u podzakup (al. 5. istog st.).

 

Prema tome, iz navedenih odredaba ZPZ-a proizlazi da u izvršenju prava i obveza iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, treća osoba (Općina B. G.) ima prenesene ovlasti, kako za sklapanje, tako i za otkaz ugovora o zakupu takvog zemljišta.

 

Opisana pravna situacija, koja proizlazi iz odredaba ZPZ-a, koje propisuju da će određena prava i obveze zakupodavca izvršiti općina, predstavlja iznimku od općeg pravila obveznog prava prema kojem samo stranka koja je sklopila ugovor i koja je, kao takva, naznačena kao zakupodavac, može otkazati taj ugovor.

 

              U tom smislu je neosnovano i pozivanje revidenata na naputak Ministarstva poljoprivrede i šumarstva od 27. listopada 2003., klasa: ..., urbroj: ..., u kojem naputku je također navedeno da sukladno odredbama čl. 25. i 34. ZPZ-a ugovore i prodaji i davanju u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske sklapaju u ime Republike Hrvatske općinski načelnici i gradonačelnici.

 

Stoga, a kako nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primijenjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 18. listopada 2017.