- 1 -              II Kž 380/2017-4

Broj: II Kž 380/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. B., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 2017. broj Kv I-318/2017 (Kov-13/2017), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba okrivljenog Ž. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Ž. B., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 24. stavkom 2. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s člankom 127. stavkom 4. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Ž. B. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a pod točkom II. izreke odlučeno je da se u istražni zatvor okrivljenom Ž. B. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. svibnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. B. po branitelju, odvjetniku D. S.-R., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, a „podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

Žalba nije osnovana.

Okrivljeni Ž. B. u žalbi ističe da su razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. u pobijanom rješenju apstraktni i time nedostatni za „nastavno produljenje istražnog zatvora“ jer da pobijano rješenje ne sadrži „konkretiziranje o kojem bi se težem ubudućem kaznenom djelu pretpostavljeno moglo raditi.“. Time okrivljenik upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Osim toga, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, okrivljeni Ž. B. osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, ističući da postupanje okrivljenika nije očitovalo namjeru bilo za dovršenjem ili ponavljanjem kaznenog djela, pa da stoga nema mjesta zaključku o postojanju bojazni koja mu se nameće kroz pretpostavku „moguće ubudućeg počinjenja težeg kaznenog djela.“.

Međutim, protivno tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio te dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni Ž. B. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kako se to opisuje u činjeničnom opisu optužnice, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Naime, takva osnovana sumnja proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, na koje se u pobijanom rješenju poziva prvostupanjski sud, pa te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dostatni i odgovarajući.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a za svoje je zaključke dao i valjano obrazloženje, tako da i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. Stoga nije počinjena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire okrivljenik.

Naime, i prema ocjeni ovog suda, vjerojatnost da bi okrivljenik zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo, prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na zaključcima sadržanim u provedenom psihijatrijskom vještačenju prof. prim. dr. sc. K. R.. Tako iz nalaza i mišljenja proizlazi da je okrivljenik osoba s nedovoljnim duševnim razvitkom koja kroz duže razdoblje boluje od epilepsije te je zbog toga kod njega nastao i organski sumanuti poremećaj, dok kliničkom slikom dominiraju paranoidne sumanutosti. Zbog postojanja psihopatologije sumanutog poremećaja, kako je vještakinja navela, okrivljenik u vrijeme protupravnog djela za koje se sumnjiči nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka niti vladati svojom voljom te je bio neubrojiv. Vještakinja je ujedno zaključila da iz prisutnih psihopatoloških fenomena proizlazi okrivljenikova opasnost za okolinu te da postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi on zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo, a ta se opasnost može smanjiti samo hospitalnim forenzičnim psihijatrijskim tretmanom prema članku 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 64/14.).

Sagledavajući sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću i značenje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da one predstavljaju okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva vjerojatnost da bi okrivljeni Ž. B. zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo, pri čemu je jednako pravilno, a imajući na umu rezultate psihijatrijskog vještačenja, isključena primjena blaže mjere (članak 551. stavak 3. ZKP/08.) kao zamjene istražnog zatvora

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. listopada 2017.