- 1 -              Poslovni broj: Usž-1002/17-2

Poslovni broj: Usž-1002/17-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavice Marić-Okičić predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Juraja Dujma, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja suvlasnika zgrade u Z.1, zastupanih po predstavniku stanara R. M., a ovaj po opunomoćeniku K. D., odvjetniku iz Z.1, protiv tuženika Ministarstva turizma Republike Hrvatske, Z.2, uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. V. iz Z.1, zastupanog po opunomoćeniku I. B., odvjetniku u R., radi utvrđivanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-81/15-10 od 9. prosinca 2016., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2017.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-81/15-10 od 9. prosinca 2016.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva turizma, Z.2, klasa: UP/II-034-02/14-06/117, urbroj: 529-06-14-2 od 18. prosinca 2014.

Osporenim rješenjem tuženika od 18. prosinca 2014., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Z.3 županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-335-02/14-01/166, urbroj: 2198-02-02-14-13 od 13. listopada 2014.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem donijetim u ponovljenom postupku u točci 1. izreke utvrđeno je da prostor i oprema ugostiteljskog objekta u kojem djelatnost obavlja I. V., ispunjava minimalne uvjete glede uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga te zdravstvene i druge uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine Restorani vrste BISTRO. Točkom 2. izreke utvrđeno je da predmet poslovanja ugostiteljskog objekta je pripremanje i usluživanje jednostavnih hladnih i toplih jela, te usluživanje pića i pripremanje i usluživanje napitaka, a točkom 3. izreke utvrđeno je da će ugostiteljski objekt poslovati pod nazivom BISTRO O. Z..1 Točkom 4. izreke utvrđeno je da će se  to rješenje upisati u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, pod upisnim brojem ….

U žalbi tužitelji pobijaju presudu iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navode da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te nije prihvatio niti jedan dokaz predlagan od strane opunomoćnika tužitelja, a koji dokazi bi u potpunosti rasvijetlili sve činjenice koje su prethodile odnosno dovele do upravnog spora. Naime, stalno su tijekom vođenja upravnog postupka isticali da ne postoje uvjeti za otvaranje rečenog ugostiteljskog objekta u prvom redu zbog štetnih imisija koje će proizvoditi, te mogućnosti nastanka požara jer ne postoji sigurni ventilacijski odvodi, a da način na koji je to izvedeno (kroz dimnjak jednog od stanara) nije prikladan i nije predviđen za sagorijevanje masnoća i odvod plinova i pare, koji se stvaraju prilikom pripremanja hrane. Osim toga drže da stanar koji je dopustio da se kroz dimnjak u njegovom stanu spoji odvod plinova i pare iz ugostiteljskog objekta nije mogao to učiniti bez suglasnosti ostalih stanara, jer se radi o zajedničkim dijelovima i prostorima zgrade. Da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje svjedoči i pismeno koje je stanarka koja je iznajmila dimnjak ugostiteljskom objektu, uputila vlasniku ugostiteljskog objekta pismo navodeći upravo one razloge koji su suvlasnici stanova isticali u svojim žalbama na rješenje tuženika. Zatim prvostupanjski sud nije kao dokaz ocijenio niti navode zaposlenika ugostiteljskog objekta koji je ukazivao na iste propuste kao i suvlasnici stanova glede ispunjavanja uvjete za rad istog objekta. Slijedom toga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, pa je ostvaren i taj razlog zbog kojeg se presuda pobija. Stoga predlažu da Visoki upravni sud prvostupanjsku presudu poništi i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

Žalba je dostavljena na odgovor tuženiku koji je u odgovoru u bitnom istaknuo da pismena na koje se poziva opunomoćenik tužitelja na ročištu održanom 1. prosinca 2016. nisu bila razmatrana u upravnom postupku, s obzirom da je osporeno rješenje tuženika doneseno 18. prosinca 2014., pa ova pismena mogu biti razlogom pokretanja novog postupka, a ne dokaz nepravilnosti odlučivanja u predmetnom upravnom odnosno prvostupanjskom sudskom postupku. U odnosu na dokaze na temelju kojih je odlučeno u upravnom odnosno prvostupanjskom sudskom postupku, tužitelji uz predmetnu žalbu nisu priložili nikakve dokaze koji bi potvrdili tužbu tužitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, s obzirom da u upravnom te u sudskom postupku nisu dokazali da je prvostupanjsko rješenje od 13. listopada 2014. doneseno bez ispunjavanja uvjeta propisanih člankom 25. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te da je tuženik odnosno prvostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti dokaze pa i prijavu zaposlenika koji prileže spisu predmeta a koji se odnose na ispunjavanje minimalnih i drugih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu. Slijedom navedenog tuženik smatra da u predmetnoj žalbi ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda Upravnog suda u Splitu od 9. prosinca 2016. te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

              Žalba je dostavljena na odgovor zainteresiranoj osobi koja navodi da u cijelosti osporava sve žalbene navode tužitelja na prvostupanjsku presudu, te upravo suprotno navodima žalbe prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio mjerodavne odredbe zakona. U bitnom navodi da vezano uz neprihvaćanje od strane suda niti jednog predloženog dokaza tužitelja da se u cijelosti priklanja navodima tuženika iz dostavljenog odgovora na žalbu od dana 27. siječnja 2017. Ističe da pismena predana prvostupanjskom sudu na ročištu održanom 1. prosinca 2016. godine, nisu mogla biti razmatrana u upravnom postupku koji je prethodio donošenju ovdje pobijane odluke s obzirom da je osporavano rješenje tuženika doneseno 18. prosinca 2014. zbog čega ista pismena nikako ne mogu biti dokazom nepravilnosti i nezakonitosti odlučivanja u predmetnom prvostupanjskom upravnosudskom postupku. Isto tako nije osnovan niti žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava jer tužitelj nije dokazao a primjenom pravila o teretu dokazivanja da je prvostupanjsko rješenje od 13. listopada 2014. doneseno bez uvjeta propisanih člankom 25. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, niti su tužitelji određeno naveli koje uvjete propisane posebnim zakonom predmetni ugostiteljski objekt ne ispunjava, a koji zaključak izvodi i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude. Upravo iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom prvostupanjskom postupku proizlazi nedvojbeno i nesporno da je u ponovljenom upravnom postupku pribavljen zapisnik inspektora za zaštitu od požara i eksplozija od 23. lipnja 2014. – potvrda atest dimnjačarskog obrtnika D. J. od 10. rujna 2014., kao i zapisnik tvrtke V. d.o.o. od 22. kolovoza 2014. iz kojih dokaznih sredstava proizlazi neosnovanost navoda tužitelja. Drži paušalnim navod tužitelja o ostvarenju žalbenih razloga, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te je u potpunosti suglasan sa odlukom prvostupanjskog suda. Predlaže Visokom upravnom sudu odbaciti žalbu kao nedopuštenu, podredno odbiti žalbu tužitelja u cijelosti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu.

              Žalba nije osnovana.

              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji joj je prethodio u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16 i 29/17. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

U provedenom upravnosudskom postupku sud je nakon održane rasprave, uvida u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka kao i uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora utvrdio činjenično stanje na istovjetan način kao u provedenom upravnom postupku na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava. Kao mjerodavne odredbe materijalnog prava sud je naveo odredbe članka 20. stavak 3. i članka 25. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" 138/06., 152/08., 43/09.,88/10., 50/12., 80/13. i 30/14. – dalje: Zakon) koje odredbe je citirao u obrazloženju pobijane presude. U obrazloženju presude ocijenjeni su svi tužbeni navodi koje prigovore tužitelj opetovano iznosi u ovoj žalbi, te su dani valjani razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva koje stoga prihvaća u potpunosti ovaj Sud. Naime, za pravilno rješavanje predmetne upravne stvari potrebno je bilo utvrditi sve odlučne činjenice glede ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a koje su činjenice u predmetnoj stvari utvrđene na temelju dokumentacije nadležnih i ovlaštenih osoba za ispitivanje servis, projektiranje i nadzor iz područja zaštite od požara i zaštite na radu te uz ispitivanje djelotvornosti ventilacije – nape, te je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud odbio kao neosnovan prigovor tužitelja vezano uz odvod dima i pare. Isto tako pribavljen je Zapisnik inspektora za zaštitu od požara i eksplozija te je pravilno utvrdio tuženik a potvrdio i sud takav zaključak tuženika da nema dokaza iz kojih bi proizlazilo da izvedeni ventilacijski sustav odnosno provedena ispitivanja dimnjaka u ugostiteljskom objektu ne odgovaraju posebnim propisima.

Također je neosnovan žalbeni navod tužitelja vezano uz neprihvaćanje prijedloga za saslušanje svjedoka iz razloga koje je naveo prvostupanjski sud u obrazloženju presude a ujedno se tužiteljima ukazuje i na odredbu članka 33. ZUS-a koja propisuje da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

S obzirom na navedeno prigovori tužitelja izneseni u žalbi nisu osnovani niti su od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom sporu.

Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. listopada 2017.

Predsjednica vijeća

Slavica Marić-Okičić, v.r.