Gžmal-980/2014

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U  IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                    P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu ovog suda Amari Trgo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O. Z., R. ured S., O. kneza B. 14, S., protiv tuženika E. O. d.d. P. S., zastupano po punomoćniku N. Č. iz odvjetničkog društva G. i partneri, P. S., V. 54, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pmal-1013/13 od 30. travnja 2014. godine, dana 18. listopada 2017.

 

presudio   je:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pmal-1013/13 od 30. travnja 2014. godine.

 

 

Obrazloženje:

 

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

                           

" Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.928,88 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, pa sve do isplate i to za iznose:

 

-     1.008,00 kn od 20.11.2010.g. pa do isplate,

-      79,22 kn od 27.07.2010.g. pa do isplate,

-      39,61 kn od 27.07.2010.g. pa do isplate,

-      39,61 kn od 27.07.2010.g. pa do isplate,

-    504,00 kn od 22.03.2011.g. pa do isplate,

-      93,07 kn od 27.10.2010.g. pa do isplate,

-      79,22 kn od 24.08.2010.g. pa do isplate,

-      46,54 kn od 26.08.2010.g. pa do isplate,

-      39,61 kn od 22.10.2010.g. pa do isplate. "

 

 

 

 

 

Gžmal-980/2014

 

 

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH,  84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), posebno ukazujući na procesnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 1.928,88 sa zakonskim zateznim kamatama.

 

Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da iznos od 1.928,88 kuna traži na ime troškova liječenja osiguranice D. Š., rođ. 15.07.1958.g., jer da bi tužitelj imao troškove isplate naknade plaće, troškove liječenja u okviru primarne zdravstvene zaštite i u okvoru specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, a sve u svezi s liječenjem svog osiguranika od posljedica prometne nezgode koju bi prouzročio tuženikov osiguranik, a koje predstavlja ozljedu na radu.

 

Među parničnim strankama nije sporno da se prometna nezgoda dogodila 19. svibnja 2010.g., koju je prouzročio I. R. upravljajući osobnom automobilom koje je bilo osigurano kod tuženika na temelju police osiguranja, da je u prometnoj nezgodi bila ozlijeđena tužiteljeva osiguranica D. Š.,  da se radi o priznatoj ozljedi na radu i da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak prometne nezgode.

 

U ovom postupku među strankama je sporna aktivna legitimacija i visina potraživanja.

 

Tužiteljevo potraživanje iznosi ukupno 1.928,88 kuna, od čega iznos od 504,00 kuna se odnosi na troškove nastale nakon 01. siječnja 2011.g., a iznos od 1.424,88 kuna na troškove nastale do 31. prosinca 2010.g.

 

              Suprotno od tuženikovih žalbenih navoda, tužitelj je zaista aktivno legitimiran jer odredbom članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 139/10) je potpuno jasno da je tužitelj preuzeo sva prava nekadašnjeg Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja.

 

              Odredbom članka 69. stavak 1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08) propisano da se ustanova može pripojiti drugoj ustanovi, te da pripajanjem ustanove drugoj ustanovi ta ustanova prestaje postojati, u smislu odredbe članka 71. točka 5. Zakona o ustanovama, a njezin se pravni subjektivitet utapa u pravnoj osobnosti ustanove kojoj je pripojena.

 

              Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran.

 

              Potrebno je istaknuti kako je sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u razdoblju od 04. srpnja 2006.g. do 01. siječnja 2011.g. bio uređen Zakonom o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 85/06 i 67/08-dalje: ZZOZZR), koji je važio sve do 01. siječnja 2011.g.

 

 

Gžmal-980/2014

 

              Prema odredbama članaka 57. do 72. ZZOZZR-a, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu bio je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete, odnosno tražiti regres i neposredno od osiguravatelja kod kojega su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama, pa je stoga prometna nezgoda koja se dogodila 19. svibnja 2010.g. godine bila u pravnom režimu Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, te tužitelj stoga ima pravo i obvezu tražiti naknadu od tuženika za troškove nastale do 01. siječnja 2011.g. (to su u konkretnom slučaju troškovi u iznosu od 1.424,88 kuna nastali do 31. prosinca 2010.g.).

 

              Dana 01. siječnja 2011.g. stupio je na snagu Zakon o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (Narodne novine broj 139/10) te Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 139/10) kojim se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na radu. Naime, odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 139/10), koji je stupio na snagu 01.01.2011.g., propisano je da se u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10) u čl. 2. dodaje novi stavak 3., koji glasi: "U okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se i prava za slučaj ozlijede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika, te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona."

 

              U odnosu na tuženikov prigovor da je u prihod tužitelja ušao iznos kojeg izdvajaju društva za osiguranje od automobilske odgovornosti u visini od 7 % naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske  odgovornosti, pa da je time tužitelju šteta već naknađena valja istaći slijedeće:

 

              Prema odredbi čl. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009.g., obvezno zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, odnosno tužitelj. Kao što je već navedeno sustav zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je od 4. srpnja 2006.g., uređen Zakonom o osiguranju zaštite zdravlja na radu (NN 85/06), koji je važio sve od 1. siječnja 2011.g., a prema koje je obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Dakle, u razdoblju od 4. srpnja 2006.g., do 1. siječnja 2011.g., obvezno zdravstveno osiguranje, osim obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

 

              Dakle, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je od 4. srpnja 2006.g., do 1. siječnja 2011.g. uređen Zakonom o osiguranju zaštite zdravlja na radu, a sustav obveznog zdravstvenog osiguranja, osim osiguranja zaštite zdravlja na radu, bio je uređen Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju.

 

              Prema odredbi čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, na kojeg se poziva tuženik,  jedan od prihoda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje je i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva od osiguratelja u visini 10% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Prema Izmjeni i dopuni tog Zakona od 1. kolovoza 2009.g. ( NN 94/09) navedeni postotak nije više 10 % nego 7 %. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u slučajevima iz čl 113. tog Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranog motornog vozila.

 

Gžmal-980/2014

 

 

              Tuženik je, međutim pozivajući se na navedenu odredbu, zanemario odredbu čl. 22. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojom je izričito propisano da se osiguranim osobama u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije propisan tim Zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju tog Zakona, kao i za zaštitu zdravlja na radu. Odredbom čl. 53. istog Zakona regulirani su prihodi iz koji se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, ali ne i troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.

 

              Tek od 1. siječnja 2011.g. na temelju Izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj 139/10), s obzirom na to da je prestao važiti Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu i da je određeno da će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona izvršiti pripajanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje postali su od 1. siječnja 2011.g., i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu te prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7 % od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

 

              Prema odredbi čl. 32. Zakona  o zdravstvenom  osiguranju zaštite zdravlja na radu prihodi obveznog zdravstveno osiguranja zaštite zdravlja na radu su: 1/ doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu sukladno posebno zakonu, 2/ prihodi iz državnog proračuna, 3/ prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi. Prema odredbi čl. 57. st.1. Zakonom o osiguranju zaštite zdravlja na radu Hrvatski zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete u slučajevima iz čl. 57. istog Zakona i neposredno od osiguratelja kod kojeg su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama, prema propisima o obveznom osiguranju ovog rizika, a odredbom članka 62. stavak 1. istoga zakona propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 57 ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

 

              Iz navedenog jasno proizlazi da je prometna nezgoda, koja ujedno predstavlja nezgodu na radu (što je ovaj slučaj), do 1. siječnja 2011.g. bila u oblasti Zakona o osiguranju zaštite zdravlja na radu, pa je obveza Zavoda koji je provodio zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja pokretati regresne postupke protiv osiguratelja, kao što je i ovaj postupak, dok je prometna nezgoda koja nema veze s radom bila u režimu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u kojem je naknada štete pokrivena funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja, pa Zavod u tim slučajevima ne bi mogao osnovano tražiti naknadu štete od vlasnika odnosno korisnika motornog vozila.

 

              Budući da nastali troškovi nisu pokriveni funkcionalnom premijom u postotku plaćene premije osiguranja, tužitelj ima pravo tražiti naknadu istih upravo kroz predmetni regresni zahtjev.

             

              U odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine (istaknut u odgovoru na tužbu i u podnesku od 09. travnja 2014.g.) počinjena je također bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju žalitelj ukazuje, jer pobijana presuda nema uopće razloga o istaknutom prigovoru zastare odnosno sud prvog stupnja je propustio ocijeniti tuženikov prigovor zastare.

 

 

Gžmal-980/2014

 

              Unatoč postojanju procesne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je odlučio postupiti sukladno zakonskom ovlaštenju iz članka 373. a stavak 3. u vezi članka 373. a stavak 1. točka 2.  ZPP-a te ocijeniti osnovanost prigovora zastare tražbine temeljem isprava i dokaza koji se nalaze u spisu.

 

              Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji stav prihvaća ovaj drugostupanjski sud, u konkretnom slučaju riječ je o regresnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15 - dalje: ZOO-a) koja propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.  

 

              Navedeni pravni stav zauzima Ustavni sud Republike Hrvatske u brojnim Odlukama (Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2177/2012 od 11. srpnja 2012., U-III-804/2011. od 11. srpnja 2012., U-III-3787/11 od 11. srpnja 2012.).

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama pod poslovnim brojem Revx-1045/13 i Rev-2858/14 potvrdio pravno shvaćanje po kojem zastarjeva zahtjev HZZO-a naspram osiguravajućeg društva za plaćene troškove liječenja u zastarnom roku od 5 godina.

 

              U svojim odlukama Ustavni sud navodi da nema mjesta primjeni odredbi o naknadi štete. Naime, Ustavni sud smatra da se radi o regresnom potraživanju HZZO-a. Prema shvaćanju Ustavnog suda HZZO je podmirio (platio) troškove liječenja oštećenika umjesto osiguravajućeg društva temeljem mjerodavnih odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dakle učinio isplatu za drugog pridržavajući si pri tome pravo da (naknadno) tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od štetnika odnosno njegovog osiguratelja podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju), što podrazumijeva i pokretanje postupka u okviru općeg zastarnog roka propisanog člankom 225. ZOO-a.

 

              Kako je u konkretnom slučaju najstarija neispunjena tražbina dospjela 27. srpnja 2010.g., dok je predmetni parnični postupak pokrenut podnošenjem tužbe pred Općinskim sudom u Splitu dana 12. prosinca 2013.g., to je razvidno da je neosnovan prigovor tuženika o zastari predmetne tražbine.

 

              U odnosu na žalbeni prigovor tuženika da tužitelj isplatu iznosa zateznih kamata ima pravo potraživati tek od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju od 20.09.2013.g., potrebno je odgovoriti da se tijek kamata utvrđuje od datuma predmetnih plačanja tužitelja sukladno odredbi čl. 68. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, dakle obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od dana kad je troškove liječenja i naknadu za bolovanje svog osiguranika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu platio, njegov zahtjev je i u tom dijelu osnovan, što pravilno ocijenjuje prvostupanjski sud.

 

              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

              U Splitu, dana 18. listopada 2017. godine

 

                                                                                                                      SUTKINJA:

                                                                                                      

                                                                                                                    Amara Trgo, v.r.