- 1 -              Poslovni broj: Usž-2159/17-3

Poslovni broj: Usž-2159/17-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr.sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Jadranke Jelić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. V. iz Z., H., kojeg zastupa opunomoćenik Z. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3230/14-7 od 13. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2017.

r i j e š i o   j e

Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3230/14-7 od 13. travnja 2017. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3230/14-7 od 13. travnja 2017., upravni spor se prekida do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome navodi, da upravna i sudska praksa imaju neprijeporan i jedinstven stav da odluke u kaznenom postupku ne mogu biti, niti jesu od utjecaja na utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih službenika, a niti mogu biti osnova za obnovu disciplinskog postupka. S tim u vezi, upućuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženu u više odluka (U-III-633/05, U-III-4781/05 itd.), presudu Europskog suda za ljudska praksa u predmetu Šikić protiv Hrvatske (zahtjev, broj: 9143/08) presude ovoga Suda te se poziva i na odredbu članka 93.stavka 3. i 4. Zakona o policiji. Tuženik nadalje ističe da su policijski službenici, službenici Ministarstva unutarnjih poslova, a svi zaposlenici u Ministarstvu moraju se ponašati zakonito te da se od policijskih službenika upravo zbog te njihove funkcije zahtijeva da se dolično i zakonito ponašaju i izvan službe. Stoga je, smatra životno neuvjerljivo da bi postojao slučaj u kojem bi protiv policijskog službenika bio vođen kazneni postupak, a da protiv njega ne bi trebalo pokrenuti i disciplinski postupak zbog povrede službene dužnosti. U praksi se često susreće paralelnost disciplinske i kaznene odgovornosti i pritom mogućnost istodobnog vođenja disciplinskog i kaznenog postupka ne dovodeći u pitanje samostalnost tih oblika odgovornosti jer se radi o, najjednostavnije rečeno, primjeni različitih propisa na isti životni događaj. Tuženik ističe da prethodno pitanje po svojoj prirodi predstavlja pravno odlučnu činjenicu od koje ovisi neka odluka, dok  ovdje to nije slučaj, a iz istog razloga ne prijeti ni opasnosti od obnove spora koju sud spominje u obrazloženju. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i poništi osporeno rješenje u cijelosti.

Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika u bitnome navodi da je kazneni postupak u fazi donošenja odluke o žalbi okrivljenika, ovdje tužitelja, što je dokazao dostavljanjem dokumentacije, dakle prekidom predmetnog postupka radi odluke o prethodnom pitanju ne bi se izgubilo previše vremena, a paralelno vođenje dva činjenično identična postupka glede iste stranke ne bi bilo u skladu s procesnom ekonomijom. Smatra da se radi o slučaju u kojem upravni sud nije ovlašten sam rješavati o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja već je u tom pogledu vezan za odluku kaznenog suda, odnosno, radi se o slučaju obaveznog prekida postupka radi rješavanja prethodnog pitanja, a da se uistinu radi o  prethodnom pitanju, vidljivo je  iz slijedećih razloga, radi o istoj činjeničnoj osnovi te ukoliko tužitelj bude proglašen krivim u kaznenom postupku, ta će se činjenica, uz uvažavanje činjenice da je disciplinska odgovornost uža od kaznene, uzeti u obzir i u disciplinskom postupku, a za činjeničnu osnovu je disciplinski sud vezan sukladno odredbi članka 106. Zakona o policiji. Iz navedenih razloga predlaže da se žalbu tuženika ne uvaži ,odnosno da osporavano rješenje kojim je određen prekid predmetnog postupka ostane na snazi do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv tužitelja, koji je u fazi donošenja ili otpreme odluke.

Žalba je osnovana.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je rješenjem tuženika, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, broj: 511-01-158-UP/II-227/3-14 od 17. rujna 2014., djelomično uvažena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Z., broj: 511-01-158-ZG-UP/I-8150/15-14 od 9. svibnja 2014., te se isto poništava u odnosu na dio činjeničnog opisa teže povrede službene dužnosti iz točke 2. izreke rješenja „na radnom mjestu u Uredu MUP-a PNUSKOK-a, Službe organiziranog kriminaliteta, na III. katu sobi 464, na adresi Z., neovlašteno posjedovao 31 komad streljiva različitog kalibra“ te i u tom dijelu nije odgovoran da bi počinio težu povredu službene dužnosti opisanu člankom 96. stavkom 1. točkom 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije“. U odnosu na preostali dio prvostupanjskog rješenja odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se prvostupanjsko rješenje potvrđuje u odnosu na odluke o odgovornosti i izrečene mjere za težu povredu službene dužnosti iz točke 1. i 2. tog rješenja, kao i u odnosu na izrečenu jedinstvenu disciplinsku kaznu- prestanak državne službe u MUP-u RH.

Prvostupanjski je sud odlučujući o tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika ocijenio da je prijedlog tužitelja za prekidom upravnog spora osnovan jer iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio sudu proizlazi da je u tijeku kazneni postupak protiv tužitelja pa kako se radi o istoj činjeničnoj osnovi, smatra da odluka o kaznenoj odgovornosti tužitelja predstavlja prethodno pitanje  u ovoj upravnoj stvari u smislu odredbe članka 44. Zakona o upravnim sporovima te je ostvaren razlog za prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka posebno  imajući na umu da su u istom postupku već izvedeni dokazi na okolnosti koje su bitne i u ovom upravnom sporu.

Prema ocjeni ovoga Suda izloženo pravno shvaćanje Upravnog suda u Zagrebu je pogrešno, a na što opravdano ukazuje tuženik u žalbi protiv osporavanog rješenja.

Prije svega valja istaknuti da se tuženik u žalbi pravilno poziva na odredbu članku članka 93. stavka 3. i 4. Zakona o policiji kojim je propisano da kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti. Oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornost ne pretpostavlja oslobođenje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

Osim navedenog, tuženik u žalbi osnovano ukazuje kako  na  odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske  tako i na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o tome da odluke u kaznenom postupku nisu od utjecaja na utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih službenika. Stoga ovaj Sud ponovno ponavlja svoje shvaćanje, da se radi o dva različita postupka koji imaju različite svrhe i različite posljedice te iako disciplinski postupci mogu imati elemente i kaznenog djela, u disciplinskom se postupku utvrđuje postojanje disciplinske, a na kaznene odgovornosti, a eventualno postojanje kaznene odgovornosti ne utječe na odlučivanje o postojanju disciplinske odgovornosti. Stoga, postojanje eventualno kaznene odgovornosti ne predstavlja prethodno pitanje radi kojeg bi prvostupanjski sud trebao prekinuti postupak.

Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je temeljem odredbe članka 74. stavka 2. u vezi članka 63. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) riješio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 18. listopada 2017.

                                                                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                               Boris Marković, v.r.